Za neupućene novo lice, ali Mate Šunjić svako malo pojavi se u reprezentaciji Hrvatske. Vratar rodom iz Metkovića (1987.) karijeru je gradio daleko od velike scene, kroz Metković, Medveščak, NEXE, odakle je prije pet godina otišao u francuski Creteil. Prošlu je sezonu odradio u Rumunjskoj, u CSM Bukureštu, a da je u Francuskoj ostavio jako dobar dojam, svjedoči to što ga je od sljedeće sezone ponovno angažirao prvoligaš Ivry.
S vremena na vrijeme
Prisjetio se okupljanja u reprezentaciji, a baš u Osijeku kao član hrvatske vrste nije prvi put.
– Eto, zanimljivo, u Osijeku sam bio 2008., kada se otvarala dvorana. Bio mi je to, ako se ne varam, prvi poziv. Ovdje smo igrali i jednu kvalifikacijsku utakmicu, sa Slovačkom, kada sam ponovno bio u kadru. S vremena na vrijeme pojavim se u reprezentaciji, kao sada ili ovoga proljeća, kada sam bio u Švedskoj.
Ušao je u godine za koje kažu da su najbolje za vratare. U Hrvatskoj su neki, poput Vlade Šole ili Ivana Stevanovića, briljirali upravo nakon što su napunili trideset.
– To je neka priča da golmani sazrijevaju tek nakon tridesete. Iskreno, po mom osobnom dojmu, sada neke stvari puno bolje vidim negoli prije četiri-pet godina. Kada su mi pričali kako će neke stvari doći s iskustvom, nisam ih shvaćao. Morao sam sam to proživjeti. I sad sam siguran da je to istina.
Karijera je dugačka i zanimljiva. Prošle sezone završio je u Rumunjskoj, koja proteklih godina nije baš prva asocijacija za muški rukomet.
– Rukomet se, bar u Europi, dobro razvija. Ima jakih klubova koji ulažu u rukomet u Mađarskoj, Rumunjskoj, Poljskoj, Bjelorusiji, pa i u Izraelu. Osobno sam htio probati to iskustvo jer su mi dosta pohvalno rekli o klubu u kojem je jači ženski rukomet. Cure su im bile prvakinje Europe, stalne su sudionice Final foura Lige prvakinja. Znate dobro da je Rumunjska prije četrdesetak godina imala vrhunsku reprezentaciju. Vidi se da se hoće vratiti na te staze stare slave. Za izbornika su doveli Xavija Pasquala, ulažu puno novca, a hoće li uspjeti u tome, ne znam. No vidi se da imaju ogromnu želju.
Kao da se vratio kući
Neće dugo biti u Rumunjskoj. Već na ljeto vraća se u pravu rukometnu naciju, bar posljednjih 15-godina.
– Znao sam da ću se kad-tad vratiti u Francusku. Liga im je, uz Njemačku, najjača, možda sada i jača ako pogledate sudionike Final foura Lige prvaka i da su dva francuska kluba igrala finale. Veselim se povratku u ligu koju poznajem i regiju gdje sam već bio.
Doista je Šunjić briljirao u Francuskoj. Jedne godine čak izabran u All star momčad ispred legendarnog Thierry Omeyera. Dovoljno da bude među kandidatima i za hrvatskog vratara. Dojam je da s jedne strane izbornik ili trener vratara ne može pogriješiti, a s druge strane u takvoj konkurenciji itekako je moguće pogriješiti.
– Prije svega sve svoje kolege jako puno cijenim. istina,. imamo dosta kvalitetnih golmana i u principu ne može se pogriješiti u odabiru. Svi koji su tu i koji su bili ranije zaslužili su svoje mjesto. Zadaća je izbornika odnosno trenera vratara da pronađe u datom trenutku najbolje i najprikladnije golmane. Eh tu su sada moguće pogreške. Međutim, treba respektirati izbor i tko god bio na vratima.
Dolazak u Osijek znači i povratak Šunjića u Slavoniju. Lijep dio karijere proveo je u NEXE-u.
– Kada sam došao u Slavoniju, imao sam osjećaj kao da se vraćam kući nakon dugo godina. Drago mi je što smo u Osijeku, siguran sam da će doći i puno Našičana na utakmicu, drago mi je što ću vidjeti neke od prijatelja i znanaca. Otkad sam otišao iz NEXE-a, a ima već pet godina, pratim njihove rezultate. Čujem se i s igračima i trenerima i ljudima oko kluba. Drago mi je što se NEXE izvukao iz krize koja je postojla kada sam odlazio, a koja je bila uzrok tadašnje gospodarske situacije, a ne nikako u vođenju kluba. Drago mi je što napreduju, treba nastaviti raditi i mislim da su na dobrom putu.
U Rumunjskoj, također u Bukureštu, još je jedan bivši NEXE-ovac Marin Vegar.
– Jako se dobro snašao. Igrao je dobro i borio se za titulu. Kažem vam, liga je prilično jaka, sasvim suprotno od onoga što većina ljudi misli.
Nedostaje Metković
A hrvatskoj ligi nedostaju Split, Osijek, njegov Metković?
– Iskreno nisam toliko u tome, ali ovo je istina da nedostaju neke prave rukometne sredine. Mi u Metkoviću imamo nekih svojih problema. Za početak moramo riješiti pitanje postojanja dva, čak tri, kluba u gradu. A nisam toliko u tome jer, kad god se započne neka priča, ljudi brzo odustanu. Mnogi su pokušavali, a onda im se dogode prepreke. Problem je sigurno i financiranje, možda i gubitak interesa. Ja se nadam da bi neki novi rezultati reprezentacije mogli ponovno privući djecu. I da imamo trenere koji su voljni raditi i koji znaju stvoriti igrača.
Kada ga slušate, shvatite da se ne radi o sportašu koji sipa floskule i govori naučene izjave. Mate je po još nečemu nekarakterističan. Naime, ima titulu magistra matematike.
– Eh, diploma zasad samo visi na zidu. Meni je to tada bila obveza, da završim fakultet, jer sam u tome bio jako dobar i bila bi šteta da nisam završio. Meni je to bilo za dušu. Iskreno, nemam planova u ovom trenutku vezano uz ono što sam završio. Volim sport i maksimalno sam posvećen rukometu i karijeri. Ne mislim brzo prestati igrati rukomet. A što će biti kada prestanem? Ja se, u svakom slučaju, nadam da će karijera trajati što duže. A onda je pitanje gdje ću živjeti, kakve će mi se prilike otvarati, hoću li ostati u rukometu ili ću se možda posvetiti znanosti. Nije zasad pomoglo, ali bar lijepo zvuči kada se kaže da sam magistar matematike – zaključio je hrvatski vratar.
Piše: Krešimir Lacković | Foto: Željko Šćepić
