Med je sladak gust sok što ga pčele medarice tvore od nektara koji skupljaju na cvjetovima. Med je i najsavršeniji proizvod prirode, u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam. Tajnu proizvodnje prirodnog pčelinjeg meda pčele nose u svom tijelu koji taj proizvod pretvaraju u lijek gotovo nezamjenjiv u ljudskoj prehrani. Kažu da su se svi dosadašnji pokušaji miješanja industrijske proizvodnje ili kombinacija, usprkos silnoj tehnologiji i uloženim ogromnim sredstvima, ipak dali poražavajuće rezultate. Prirodni med je najbolji med. Jedna lijepa osobina krasi pčele – marljivost. Usprkos svom naporu i neizvjesnosti ishoda, one svakodnevno marljivo obilaze cvjetove skupljajući pelud. Tim postupkom one oprašuju te iste cvjetove i pomažu da se iz tih cvjetova razvije plod. Kaže se da kada bi nestalo pčela na zemlji, nestalo bi i života uopće. No, vrijedne pčelice ne rade svoj posao iz straha da će nestati života. One to rade iz osobnog zadovoljstva i potrebe za hranom u vrijeme zimskih hladnih dana. Pčelinje košnice su redovito pune ukusnog meda, koji ne koristi samo njima, nego i svima koji će ga kušati. Možemo li i našu Crkvu, našu zajednicu, naše društvo prepoznati kao pčelinju košnicu u kojoj se proizvodi koristan i ukusan med? Možemo li prepoznati i sebe kao one koji bi mogli i trebali u ovome svijetu biti kao marljive pčelice. Bog svakom čovjeku daje mogućnost, da živeći po Njegovu zakonu i pravilima, bude koristan u svakom pogledu. Obilazeći svoje bližnje i čineći im dobro, pomažemo i sebi i njima da nam svijet bude bolji. Istina, često puta znamo Božje zakone tumačiti na “svoj način” i nerijetko ubrzo prepoznamo da se tako ne dobija ukusni med, korisni plodovi našega rada, nego propusti, grijesi, promašaji. Iz toga možemo izvući pouke i drugi put ipak izabrati Božje naputke kako živjeti i raditi u današnjici. Vrijeme došašća može nam jako lijepo poslužiti kao vrijeme promišljanja, otkrivanja propuštenih prigoda za dobra djela i pokušaj ispravljanja nekih pogrešnih odluka. Vjerujem da nam Gospodin uvijek daje novu prigodu za popravak. Život zajednice, Crkve ne ovisi isključivo o nekom pojedincu ili nekoj malenoj skupini entuzijasta. Istina, nešto se i na takav način može učiniti, ali nedovoljno za prave očekivane rezultate. Zajednica najbolje djeluje kad svaki član te zajednice osjeća odgovornost i potrebu poučiti se dobrim djelima i dati od sebe osnovno, što je dovoljno za početak. Svi dobri plodovi, rezultati rada mogu biti samo motiv nastaviti započetim dobrim putem kako bi se osjetila radost u korisnosti. Možemo li osjetiti da Gospodin i na nas računa u svojem providonosnom djelovanju na ovaj svijet? Naše dobro pridonosi općem dobru kojeg svi želimo osjetiti. Došašće ili advent je razdoblje pripreme za blagdan Božića. Svatko se na svoj način priprema za Božić. Svi bismo željeli za Božić okusiti dobre kolače, čašćenje i ugodno čestitanje blagdana. Vjerujem da bi Gospodin želio da svoje bližnje počastimo ukusnim medom – svoga obraćenja.
fra Josip Repeša
