Kuću smo kupili 2002. godine, bila je u zaista lošem stanju. Da ste to vidjeli, ne biste mogli vjerovati. A danas posve drukčija priča. Derutan i zapušten objekt, ni sjena ovome što je sada. Sjećam se da su nam gotovo svi prijatelji govorili da smo ludi jer smo previše platili tako zapuštenu kuću. Čak i naša djeca, Toni i Paula, koji su tada imali 7 i 9 godina, plakali su jer smo “kupili najružniju kuću na svijetu”. Bili su silno nesretni svaki put kad bismo išli u Klek, a mi smo im uvijek iznova objašnjavali da će im jednog dana biti drago što imaju vikendicu baš na tom mjestu. I tako je bilo. Danas su oni studenti i jedva čekaju da sa svojim prijateljima krenu prema Kleku. Ovdje baš uživaju i provode kvalitetno svoje slobodno vrijeme, zezaju se i odmaraju, što je, složit ćete se, savršen spoj. Stvar je u tome da smo mi, unatoč jako lošim početnim komentarima, jednostavno znali da radimo pravu stvar.
Imali smo jasnu viziju što u konačnici želimo postići s tim projektom, a i na prvi pogled smo se zaljubili u predivnu lokaciju čiji su najveći plusevi prvi red do mora i cjelodnevna osunčanost – sa smiješkom nam govori Zlatko Volarević. Sa suprugom Snježanom živi u Metkoviću, a svaki slobodni trenutak provodi u, kako sam kaže, njihovoj antistresnoj oazi, ljupkoj vikendici u naselju Klek, neodoljivom mjestu u Dubrovčko- neretvanskoj županiji, okruženom stoljetnim maslinama, oleandrima i drugim mediteranskim biljem. Klek s okolicom spominje se prvi put tek u 17. stoljeću, i to u sastavu Dubrovačke Republike.
Kao luka bio je od važnog strateškog značenja jer se preko nje odvijala trgovina sa zaleđem, i to ponajviše trgovina solju. Kako bi sačuvala luku, Dubrovačka Republika dala je sagraditi utvrdu poviše Kleka kako bi se obranila od Turaka i Mlećana. Utvrda je dobila ime “Smrden grad” zbog brojnih leševa koji su nakon bitke s Turcima širili na tom području prilično neugodne mirise. Nedugo zatim, do utvrde je podignuta Crkva posvećena Velikoj Gospi (svake godine na dan Velike Gospe organizira se hodočašće prema Crkvi). Utvrda “Smrden grad” zajedno s crkvom i obližnjom nekropolom stećaka zanimljivo je izletište mnogobrojnim turistima.
Danas je Klek malo turističko naselje smješteno u istoimenom zaljevu kojem je priroda podarila jednu neobičnost: svojim izgledom podsjeća na potkovu. – Klek je čisti hedonizam i za nas nema ljepšeg mjesta – kažu vlasnici i dodaju da njihova vikendica zapravo ima 200 četvornih metara. – Bez imalo skromnosti možemo reći da smo u nju uložili puno svog truda, fizičkog rada, vremena i ljubavi i tek sada možemo reći da je ono što smo zamislili prije 13 godina dobilo svoj neki krovni završetak. Kuću smo kupili kako bi prvenstveno mi u njoj mogli uživati i tako smo je i uredili, ali smo zamislili da jedan dio ostavimo za iznajmljivanje, a drugi samo za sebe. I sada smo konačno to realizirali pa u svom dijelu uživamo svako ljeto, ali često i zimi kada je poseban ugođaj uz topli čaj, peć na drva i pogled na uzburkano more – oduševljeni su simpatični supružnici.
Dio kuće koji su preuredili i osmislili za sebe ima 76 kvadrata i sastoji se od jedne spavaće sobe, kupaonice, kuhinje, trpezarije i dnevnog boravka na jednoj etaži te spavaće sobe i kupaonice na drugoj etaži, koja je otvorenog tipa, nešto kao galerija. Vlasnici su se odlučili na pod staviti pločice. Dvoumili su se između njih i parketa, a kažu kako su se ipak odlučili staviti pločice zbog blizine mora i osjećaja ugode kad se ljeti hoda po kući. Strop u kući od drvenih je greda koje je vlasnik Zlatko sam farbao. Kuhinja je rađena po mjeri, a supružnici su htjeli da bude što jednostavnija i da nikako ne bude u visokom sjaju. Posebni element u kući su originalne stepenice koje je osmislio i napravio prijatelj vlasnika, i to u kombinaciji željeza i drva. Uređenje smo osmislili kao opušteno, a uglavnom smo skicirali uz kave s prijateljima.
Srećom, imamo dobrog prijatelja arhitekta koji je pažljivo slušao sve naše želje i od ideje ih pretvarao u konkretna prostorna rješenja. Osnovna nit vodilja kod uređenja bila nam je – svjetlo, prozračno, sunčano, toplo i jednostavno. Još dok su trajali grubi radovi, u jedan kutak stavili smo najdraži cvijet i fotelju koju smo s ljubavlju spasili sa smetlišta. Moram vam otkriti kako je za skoro sve originalne stvari u kući kriva Švedska jer je suprug glazbenik, bivši član Trotakt Projekta iz Metkovića te grupa Đavoli i Crvena jabuka. Tako je često putovao na svirke i doslovno se zarazio ljepotom skandinavskog dizajna, što je potom prenio i na mene – kaže vlasnica Snježana.
Dodaje da je zbog te velike ljubavi prema Skandinaviji u kući dominantna bijela boja, a zatim su se malo-pomalo dodavale koloritne sitnice da bi se izbjegao sterilan ambijent. – Nikako nismo htjeli da dojam prostora bude hladan, već smo težili toplini kojom smatramo da mora odisati svaki pravi dom. Mislimo da je u tome i poanta i smatramo da bi svatko trebao urediti vikendicu u skladu sa svojim guštima i potrebama. Drugim riječima, unijeti u taj prostor dio svog karaktera, dio svoje duše – ističu vlasnici, najponosniji na komade namještaja koje su dobili kao poklon, a koji su se odlično uklopili u interijer, poput plavog kauča i fotelje.
– Prijateljica nam je poklonila te komade namještaja, a mi smo ih sami doradili i transformirali u nove, funkcionalne predmete – s ponosom pričaju vlasnici i napominju da im je drago što svaka stvar u kući ima svoju priču, anegdotu kako i otkud je tu. Kao par smo kreativni i guštamo kad možemo stari predmet prenamijeniti u novi, funkcionalni. Primjerice, stara singerica koja nam je stradala u poplavi prije nekoliko godina dobila je novi izgled jer smo drveni dio koji se raspao zamijenili kamenim. Isto tako, krevet na galeriji sami smo farbali, sivu komodu u spavaćoj sobi također… Općenito, nismo htjeli bacati stare predmete jer vjerujemo da se svemu može udahnuti novi život. Naravno, nije sve staro.
Neke sitnice kupili smo u Ikei i drugim modernim trgovinama – objašnjavaju. A na što su najponosniji kada je u pitanju njihova vikendica iz snova? – Nismo nikada razmišljali na što smo najponosniji. Definitivno mogu reći da sam ja osobno najponosnija na svog supruga koji je strpljivo danima radio sam sve radnje u kući, nosio kamenje, utovarivao jedne pločice u Splitu i vozio iste do Kleka, a zatim ih istovarivao, pa sljedeći dan opet išao u Split i mijenjao ih za druge, strpljivo kupovao po švedskim trgovinama sitnice za naš dom… Ništa mu nije bilo teško – ponosno govori vlasnica Snježana. Priznaje da joj ipak nema ništa ljepše od buđenja u spavaćoj sobi na galeriji i pogleda direktno iz kreveta na more. Takvo buđenje ne može kupiti nikakav novac.
To je čista fantazija – kaže i dodaje da ih svako ljeto posjećuju brojni prijatelji, pa uz kvalitetno vino i ukusnu ribu uvijek padne i neka dobra pjesma do dugo u noć. – Družimo se skoro svaki dan, svaku večer. Zabavi nema kraja, baš guštamo ovdje i odmaramo dušu i tijelo – zaključuju Zlatko i Snježana, koji svima poručuju da ne odustaju od svoje vizije kućice iz bajke. Kažu: da su oni slušali sve negativne komentare i loše prognoze, danas ne bi bilo njihove savršene vikendice. – Zato ne odustajte. Ako ste si nešto zacrtali, nemojte sumnjati da to možete i ostvariti. Uostalom, kada radite svoju idealnu vikendicu, najvažnije je slijediti svoje želje i viziju i nikako ne odstupati od zacrtanog jer idealna vikendica jedino može biti idealna ako je napravite točno onako kako ste zamislili – poručuju vlasnici.
tekst i slike: domidizajn.jutarnji.hr
