Predstavljamo vam još jedno u nizu pisama pod nazivom MEMOARI BABE IVKE IZ NERETVE koje za naš portal potpisuje dr. sc. Perina Vukša Nahod sa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje:

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Dragi Ante,
evo san uvatila malo vremena pa ti pišen. Od jutros nisan stala, namirila živo, razgrnila dvi mašine robe, pristavila ručak i evo da ću malo dignit noge. Znadeš da je po vazdan ludnica, Bog te mazo, evo bereš od ljeta do Božića, a jedva pokriješ šta si uložio i štogod metneš u bječvu. Cijeli život rintan. Odmori ću se jedino kad oden sveton Ivanu. Sreća i Bog da tvoja majka oće dat ruke, drži ona ovu kuću, sve je čisto ko u apoteki.
Nego vidila san da nan je jedan namio ideju i prodavo mandarine po domu. I neka je! A čitala je baba ote komentare na njega: da imade biće plantažu mandarina, znači rpu zemlje, para, da kako je mulac uopće dobio dom. U ime Oca i Sina i Duva, to more bi pišu oni koji zemlje nisu vidili, a kamoli od zemlje živili. E, da mi je vidit otoga koji se od zemlje obogatio. Svi bi unda bili poljoprivrednici. A luda svijeta. Dala bi in ja da ođe presele na jedno godinu dana pa bi vidila kako bi se preranili. Jadnu đecu prozivaju. Sram i stid ih more bit. Da je ođe dobro, ne bi svi naši bježali u Zagreb.
Vidila san na Dnevniku da van je cijeli grad okićen. A nismo ni mi za bacit. Postavili su i u Metkovićima neke kuće. Žugaju ljudi da sa to sve prerano počimlje, da se ne zna red. Ako babi ne smeta, ja ne znan šta ovi mlađi od mene imaju protiv. Nek se narod veseli. Samo treba poštivat naše lijepe starinske običaje, e, to se zaboravilo. Kad san ja bila mlada, na Badnji dan bi baš bila priprava za Božić. Predveče bi se krštenon vodon poškropili torovi i u krov bi se mećala ta grančica. Unda bi se očistila i pomela kuća, al nije se smeće smjelo bacat vanka, nego bi se čuvalo i tek potlja bacalo. A ne ko sada. Unda bi se cijela familja okupila, škropila bi se kuća krštenon vodon i molilo Vjerovanje i unda bi se na ulazna vrata mećale grane brštana. A ja se ko danas sjećan kad bi moj pokonji đed usjeko badnjake i nosio jedan po jedan u kuću i govorio: Dobra van došla Badnja veče i porođenje Gospodinovo! Pa bi mu mi odgovarali: I s tobon Bog da zajedno! I unda bi se u ćoškove mećala od šenice bijela slama. Večerala bi se većinon riba. Nije se smjelo mrsit. To ti je bio smrtni grijeh. Potlja bi se pucalo, ko šta vi sad bacate petarde, pjevale su se božićne pjesme. Išla bi čeljad na ponoćku ili ujutru na misu. U podne bi se jevo ručak. Na stolu, prija smo mi stol zvali tola, bila šenica sa svijećon koja bi se potlja gasila kruvon umočenin u vino. I tako. Živili ljudi skladno. Familje su bile sretnije, prija išo svak u svakoga, a sa više ne iđe niko u nikoga, otuđili se ljudi. Svak misli da mora donit neku kesu, a ljudi nemaju za kruva pa se svak zabio u kuću.
A i đeca postala zahtjevna so tijen poklonima. Evo rodice ti već naručile neke tablete i mobitele, neke stvari od Violette (ja samo znaden za ovu tetu Violetu s reklama). To je sve pošandrcalo. Roditelji cijelu plaću dadu za tu teknologiju i čombe. A šta ti je prija bilo. Cijelu godinu si čeko da dobiješ bajame ili jabuku, slađa je ona od šećera bila.
Nego stra ti je mene ote salmonele i šta vi, đeco moja, jedete. Rekla san ti ja nomadne da ne kupujete na akciji. Sve će vas potrovat. Zato van šaljen lisaka, pa neka ti cura skuva s raštikon. Ona je sa najbolja kad je obađe led. To van je najsigurnije. Sve đed uvatio, al nema više u nas ko prije. Ne smiješ sa ni ćukat, sve zabranili. A ka se sjetin kolko je tice bilo. Išo si doma kad ti je nestalo patrona. Bilo bi noćiju da ti je đed znao ubit po sto pedese komada. Tako svak. Zato i sa i nema.
Evo van šaljen štogod za pod bor, nek se nađe. Rekla bi ona Seke iz serije: Ima se, meže se, vala dragon Bogu! A isplela san van i dva lijepa svedera. Valjda će valjat. Nisu neka moda, al su topli.
Ako bude neko intro iza Nove godine, možda se i ja s majkon ti uputin gore. Javi ćemo van.
Neka vas dragi Bog čuva i da zdravlja i blagosova!
Vaša

baba Ivka

Za LIKEmetkovic.hr dr. sc. Perina Vukša Nahod sa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

OGLAS