Prema običaju na Veliki utorak, nakon večernje mise žudije u Župi sv. Ilije u Metkoviću počinju s pripremama – uređenjem Kristova groba. Iz crkve se iznose klupe, unose lovorove grane, a na Veliku srijedu navečer pred oltar sv. Josipa se polaže drvena skulptura mrtvog Isusa.
Tijekom mise Velikoga četvrtka četa žudija će zaposjesti Isusov grob i čuvati ga do Slave (Glorije) na misi uskrsnoga bdijenja kada će odigrati pad čuvara u trenutku Isusova uskrsnuća. Sudjelovat će u procesiji Velikoga petka: baldakinaši će pratiti baldahin pod kojim svećenik u procesiji nosi Presveto, šimunaši će pratiti Šimuna, skrivenog pokornika u crnom s križem na ramenima za što je potrebno zapisati se nekoliko godina unaprijed, sve to pratit će garda u strogom vojničkom koraku.
Da bi se održao, žudije u svoju postrojbu regrutiraju i one najmlađe. Oni mogu isprobati nositi odoru, štitove, koplja i mačeve na Veliki petak i Veliku subotu ujutro u crkvi sv. Ilije.
Istovremeno s njima se veže još jedan običaj – čevrtalji – koji je oživio naš Ferdo. On poziva djecu da na Veliki petak u 10 sati dođu pred crkvu radi dogovora, a na Veliku subotu će poći u obilazak gradom.
Metkovske žudije je tradicija stara čak 165 godina. Prema dostupnim podacima, 1857. godine su osnovane najstarije žudije, čuvari Isusova groba, u Dalmaciji a kao osnivač se spominje Ante Gluščević koji je jedno vrijeme kao sjemeništarac boravio u Italiji (u Loretu) i gdje je vidio čuvare Isusova groba.
