DOK SU 2018. svi bili fokusirani na najavu podizanja dobne granice za odlazak u punu starosnu mirovinu sa 65 na 67 godina, država je potiho ispravljala veliku pogrešku zbog koje će buduće mirovine biti manje. Veliki otpor javnosti i sindikata je na kraju srušio ideju o podizanju dobne granice, ali nitko nije primijetio jako važnu promjenu po pitanju mirovinskih fondova, koja je uvedena 1. siječnja 2019.
Izmjenama Zakona o obveznim mirovinskim fondovima je određeno da novi osiguranici automatski ulaze u fondove A kategorije, osim ako sami odaberu drugačije.To je zapravo bila ispravna odluka, ali i način da se prikrije činjenica kako je do tada novac oduzet iz plaće i namijenjen uplati u drugi mirovinski stup automatski ulagan u fondove kategorije B, s manjim prinosima nego u A. Time su smanjene buduće mirovine.
Država je oštetila ljude tako što ih je stavila u fond s manjim prinosima
Da bi se shvatilo što se točno dogodilo, treba razumjeti kako drugi mirovinski stup funkcionira. Radnici u Hrvatskoj izdvajaju 5 posto bruto plaće svaki mjesec za drugi mirovinski stup, koji je podijeljen na tri kategorije fondova: A, B i C.
Ti fondovi ulažu novac svojih članova s ciljem ostvarivanja prinosa. To je zarada fonda na ulaganjima koja povećava imovinu svakog člana. Npr. ako netko ima 1000 eura na fondu, a prinos u godinu dana je 5 posto, na kraju godine će imati 1050 eura.
C kategorija je najsigurnija jer ulaže skoro isključivo u državne obveznice, što je jako sigurno ali nosi niske prinose. Njihov prinos od 21. kolovoza 2014. (kada su osnovani) do 1. siječnja 2019. bio je 28.95 posto.
B kategorija je nešto nesigurnija jer dio sredstava ulaže u dionice kompanija na burzi, što malo povećava kratkoročni rizik. Njihov prinos od 21. kolovoza 2014. do 1. siječnja 2019. je bio 21.98 posto.
A kategorija je uvjetno rečeno najrizičnija na kratki rok jer više od C i B ulaže u dionice, što je dugoročno puno isplativije jer se time ostvaruju veći prinosi. Njihov prinos od 21. kolovoza 2014. (kada su osnovani) do 1. siječnja 2019. je bio 34.54 posto.
Oni koji su bili u A kategoriji fondova, zaposleni koji su iz plaće izdvajali za drugi mirovinski stup, ostvarili su prosječno 12.56 postotnih bodova veće prinose, ovisno o fondu u kojem su bili. A država je sve nove osiguranike, tj. mlade koji su tek počeli raditi, stavljala automatski u B kategoriju.
Država se nije vodila osnovnim investicijskim pravilima
Logika tri vrste fondova je jednostavna. C kategorija ne ulaže u dionice i zbog toga ima manje prinose, ali teoretski i najmanji rizik, B malo ulaže u dionice i to osigurava veće prinose uz malo veći rizik, A ulaže najviše u dionice i zbog toga ostvaruje najveći prinos.
Za razliku od državnih obveznica, u koje skoro isključivo ulaže C kategorija, dionice puno više variraju u cijeni, pa je i prinos nestabilniji. Ali na dugi rok dionice ostvaruju stabilan prinos, pa je zapravo rizik ulaganja u njih najviše vezan za kratki rok (ako se pridržava ostalih investicijskih pravila, kao diversifikacije).
Mladima koji tek počinju uplaćivati u drugi mirovinski stup je puno isplativije biti od početka u A kategoriji nego u B, kao što se vidi na prosječnim prinosima fondova po kategorijama (pogledati tablicu). Ali iako su fondovi podijeljeni na A, B i C još u kolovozu 2014., novi osiguranici, tj. novi zaposleni se razvrstavaju automatski u fondove A kategorije tek od 1.1.2019.
Zbog toga što se nije vodilo jednim od osnovnih investicijskih pravila – da dionice na jako dugi rok ostvaruju veće prinose od državnih obveznica, pri čemu se rizik u dugom roku minimizira – svi koji su automatski stavljeni u fond B umjesto u A financijski su oštećeni. Posebno su puno izgubili, tj. ostvarili manje prinose, ako ni nakon 1.1.2019. nisu prešli iz B u A, a većina nije.
Ministarstvo odgovornost prebacuje na osiguranike, tj. zaposlene
Pitali smo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike zašto se od početka nije stavljalo nove osiguranike (tj. one koji tek počinju raditi) u A kategoriju, tj. od kada je osnovana u kolovozu 2014., nego ih se nastavilo stavljati u B sve do početka 2019. Odgovor smo dobili direktno iz kabineta ministra Marina Piletića.
“Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima (ZOMF) 2014. godine, uvedene su tri kategorije mirovinskih fondova (A, B i C) koje se razlikuju po ograničenjima ulaganja i investicijskoj strategiji.
Prema tadašnjim odredbama ZOMF-a, Središnji registar osiguranika (REGOS) bi osiguranike koji u roku od šest mjeseci od dana uspostavljanja obveznog mirovinskog osiguranja nisu izabrali mirovinski fond, po službenoj dužnosti rasporedio u mirovinski fond kategorije B, umjereno konzervativnog profila rizičnosti.
No, iako je osiguranicima bilo ostavljeno dovoljno vremena za donošenje informirane odluke o izboru fonda, više od 98 posto osiguranika nije samostalno izabralo fond”, odgovaraju nam.
Međutim, problem nije u tome što ljudima nije ostavljeno dovoljno vremena za donošenje informirane odluke, nego u tome što nisu bili dovoljno (ikako) informirani da trebaju donijeti takvu odluku. Država je uvela tri nove kategorije, a građane uopće nije informirala i obrazovala o tome da bi trebali odlučiti o privatnim sredstvima na fondovima.
Svjesni su pogreške, ali odbijaju priznati odgovornost
“Radi optimizacije dugoročnih prinosa za mlađe osiguranike, izmjenama ZOMF-a u sklopu mirovinske reforme iz 2019. godine, propisano je da će REGOS, u slučaju da osiguranik ne izabere fond u roku od mjesec dana od uspostave osiguranja, po službenoj dužnosti rasporediti osiguranika u fond kategorije A, budući da kategorija A nudi veće prinose uz duži investicijski horizont, što omogućava osiguranicima dovoljno vremena da umanje i nadoknade eventualne gubitke.”
Znači, iako su fondovi razdijeljeni na A, B i C 2014., tek malo prije 2019. su se sjetili da ima više smisla stavljati nove osiguranike automatski u A kategoriju umjesto u B, zbog razloga koji su opisali.
“Od 2024. godine, daljnjim unaprjeđenjem financijske pismenosti osiguranika i fleksibilizacijom izbora fonda, nastoji se podići svijest o važnosti individualne kapitalizirane štednje i aktivne uloge osiguranika u osiguravanju vlastite financijske budućnosti…. Zaključno ističemo kako će Vlada Republike Hrvatske nastaviti ulagati napore i poticati osvještavanje financijske pismenosti građana”, odgovoreno nam je iz kabineta ministra Marina Piletića.
Nismo dobili odgovor na pitanje koji je službeni stav u vezi s kritikom da se razvrstavanjem novih osiguranika u kategoriju B umjesto u A oštetilo osiguranike, tj. radnike zbog manjeg prinosa u fondovima B u odnosu na A.
Ali šteta je očigledno napravljena te će u budućnosti većina zaposlenih (98 posto, kako se navodi u odgovoru) imati manju mirovinu jer će njihova privatna sredstva u drugom stupu mirovinske štednje biti manja zahvaljujući pogrešnoj odluci države.
