Nakon što je jučer gradonačelnik Dalibor Milan priopćenjem za javnost prozvao Mostovce za širenje neistinitih tvrdnji oko prepuštanja izvorišta Doljani Općini Čapljina, gradska vijećnica Mosta Katarina Ujdur oglasila se putem svoje Facebook stranice.
Budući da je izvor pitke vode strateški interes svakog grada i građani imaju pravo moći prosuditi što je prava istina, prenosimo stavove, izjave i tvrdnje svih političkih čimbenika u gradu jer je to očito i političko pitanje. U skladu s tim i izjavu Katarine Ujdur prenosimo u cijelosti.
Samo par informacija, da ne bi ostale ispod radara…
Sve aktivnosti oko crpilišta vođene su u dva pravca i to:
1. Reguliranje izvora Doljani,
2. Osiguranje samodostatnosti sa izvora Prud i potencijalnog zahvata Glušci
1. Izvor Doljani
Vezano za “legalizaciju” vodozahvata Doljani, dosadašnje aktivnosti od strane Hrvatskih voda, Agencije Mostar i Metković d.o.o. su išle u pravcu stvaranja najosnovijih uvjeta za legalizaciju Doljana, a to je pravni subjekt sa područja BiH koji bi s jedne strane ispunio sve potrebne preduvjete za korištenje voda sa aspekta legislative BiH, a s druge strane bi bio u (neospornom) vlasništvu Metkovića d.o.o.
Naime, u svim dosaašnjim aktivnostima, vlasništvo Metković d.o.o. nad objektima vodozahvata Doljani nije nikad, ali baš nikad dovođeno u pitanje, niti smo ikada bili suočeni s prijedlogom prenosa vlasništva na JKP Čapljina. Prvi i osnovni uvjet je stoga bilo formiranje tvrtke kćeri koja bi bila registrirana u BiH (za poslove javne vodoopskrbe i odvodnje), odnosno u općini Čapljina.
Ta tvrtka bi od državnih instituacija BiH trebala, pored rečene registracije ishoditi vodnu dozvolu, čime bi se stekli svi uvjeti za isporuku vode na području Doljana (kao i naravno, za ispostavu računa u KM stanovništvu Doljana). Tada bismo imali vlasništvo objekata vodozahvata od strane subjekta sa BiH (tvrtka kćer), čime bi se stekli uvjeti za Međudržavni sporazum. To što je vlasnik tvrtke kćeri odnosno subjekta sa područja BiH, Metković d.o.o., sa aspekta rečenog Međudržavnog ugovora nije nikako sporno.
Znači, subjekt koji je registriran za poslove javne vodoopskrbe s područja BiH sklapa ugovor sa subjektom s područja RH kome isporučuje vodu (Metković d.o.o.) uz supotpise Općine Čapljine i Grada Metkovića – sve “lege artis” , i to nitko ne bi mogao osporiti. Međutim, zašto tvrka kćer nije nikad zaživjela – to je pitanje koje se treba postaviti prvenstveno odnosima poduzeća Metkoviću d.o.o. i općine Čapljina. Slijedom svega navedenoga smatramo da je tvrtka kćer “zaživjela” da se situacija ne bi nikad odvijala u pravcu predaje vlasništva JKP Čapljina, nego u pravcu definiranja modaliteta rada te tvrke kćeri, odnosno Čapljina bi najvjerojatnije tražila da se zaposle djelatnici sa područja Čapljine, čemu se moglo bez problema udovoljiti. Ovako je nepostojanje adekvatne pravne osobe na području BiH stvorilo “pravni vakuum”, što je rezuliralo navedenim prijedlogom za preuzimanjem cijelog vodozahvata.
2. Osiguranje samodostatnosti sa izvora Prud i potencijalnog vodozahvata Glušci
Cijelo vrijeme predstavnici Metković d.o.o. nastojali su osigurati paralelni cjevovod sa izvora Prud i samostalno zahvaćanje vode, odnosno pokušali su umanjiti do maksimuma troškove koje trenutno imaju preuzimanjem vode iz sustava NPKLM-a. Na ovome se radilo jer nismo željeli biti sluge još jednog gospodara.
U isto vrijeme ispitivala se mogućnost novoga vodozahvata, što bliže potrošačima, gradu Metkoviću i u suradnji sa stručnjacima iz Hrvatskih voda odlučilo je se iči u konkretne radove na potencijalnom vodozhavatu Glušci.
Po tvrdnjama stručnjaka radi se o bogatom i sigurnom vodozahvatu.
I na kraju, nikada i u nikakvoj situaciji nismo potpisali ovakve zaključke kao naš gradonačelnik. Ako ovi zaključci ništa ne znače, onda to dokažite i javno se odrecite ovoga što se sami vlastoručno i vaš direktor potpisali!
