Zasigurno najteži i najkrvaviji dan, od svih tužnih dana Domovinskog rata, za hrvatsko Poneretavlje bio je utorak, 21. travnja1992., kada je Metković pogodila prava kataklizma kojoj su uzrok bili piloti JRV-a.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Već u prijepodnevnim satima izveli su niz teških napada na području zapadne Hercegovine – na čapljinsku, ljubušku i čitlučku općinu.

Bombardiranje grada Metkovića počelo je u 18:20 sati. Napad su izvela četiri zrakoplova JNA, koji su doletjeli iz pravca Vukova klanca, tj. iz područja općine Neum, i svoje četiri bombe FAB-250, poznatije kao krmače, izbacili na Metković i Gabela Polje.

Tri su pale na Metković. Prva je  pala u Hercegovačku ulicu, na desnoj strani grada, uz željezničku prugu jerojatno je trebala uništiti benzinsku pumpu, nadvožnjak i skladište plina koji je nekoliko dana prije toga bilo ispražnjeno. No umjesto na te objekte, pala je usred ulice uz kuću Ranka Roglića, broj 56, koja je potpuno uništena.

Ostao je krater oko 8 m dubine i promjera 15 i 18 m. Nasuprot te uništene kuće, na broju 22 nalazila se stambeno poslovna zgrada u kojoj je na prvom katu živjela Ankica Ilić (r. 1922. žena pok., Mirka). Ta domaćica, koju je bombardiranje zateklo u kuhinji, za večerom, smrtno je stradala od gelera nastalih eksplozijom bombe. Na cesti, točnije na nadvožnjaku, oko 30 m od mjesta pada bombe, na cesti je ostala mrtva ležati Ankica Buljubašić (r. 1964. Pehar, žena Branka) iz sela Višića koja se u Metkoviću nalazila kao izbjeglica.

Zapadno od tih kuća nalazila se obiteljska kuća Ante Sente na broju 65, koja je također oštećena, a u toj kući je teško stradala Aninka Senta. Nakon prijema u Ratnu bolnicu Metković, utvrđeno je da su joj slomljene obje noge, te da je zadobila niz ozljeda. Isto se dogodilo Jadranki KlapavićJozi Mijoču.

Druga bomba je pala u ulici Put groblja nalazi se na lijevoj obali Neretve, u starom središtu grada Metkovića. U neposrednoj blizini nalaze se rezervoari gradskog vodovoda, koji su i bili najvjerojatniji cilj zrakoplova. No budući da njihov udar nije bio precizan, bomba je pala neposredno uz kuće br. 20, vlasništvo Jove Bubala, i br. 16., vlasništvo Milivoja Romovića. obje kuće su sravnjene sa zemljom. U trenutku udara bombena kućnim vratima se zatekla Anđelka Romović (r. 1919.) koja je preminula kasnije tijekom operacije u Ratnoj bolnici. Kod svoje kuće, u blizini vodospreme, ranjen je Safet Garbo , pripadnik 116. brigade. Također, još su ranjeni su Milan BubaloIgor Batinović i Tekla Mijić.

Treća bomba je pala u Ulicu Bočina, blizu Naronaplasta u kojoj se tada nalazilo zapovjedništvo 116. brigade. Mjesto udara treće bombe bila je obiteljska kuća Marka Matića. Krmača je pala u tor za svinje od čega je nastao krater promjera 10 m i dubine 3 m. Kuća je potpuno uništena. Od jednog gelera tom prigodom teško je stradao Ante Mijić koji se nalazio u polju nekoliko stotina metara od udara. Njemu je geler otkinuo ruku od lakta. U Ratnu bolnicu u Metkoviću je primljen u 18:30 kao i pripadnik 156. brigade- Makarska, Damir Matutinović iz Zaostroga.

Zbog velike snage bombi nastao je snažan zračni val čiji udar napravio ogromnu štetu. U središtu grada nije bilo zgrade koje je prošla bez loma stakala. Također, veliku štetu napravili su bezbrojni geleri.

Dva dana kasnije, na blagdan sv. Jure JNA je izvodila helikoptersku evakuaciju osoblja iz vojarne u Čapljini. Zračnu potporu davali su im avioni Galeb, koji su kružili na visini te su tako kružili i iznad Metkovića. Tada su srušeno nekoliko aviona, jednoga je skinuo Blažko Mijić. Pilot Goran Pantić je uhvaćen i sutradan doveden u Hercegovačku ulicu da vidi što je napravio.

Kasnije, Metković je topovski granatiran u dva navrata, 3. i 8. svibnja. Nije bilo žrtava, pogođene su uglavnom obiteljske kuće.

Posljednji avionski napad, opet MIG 29, dogodio se 10. svibnja. Tada je s dvije rakete, kako su tada rekli, kineske proizvodnje, ciljan Lučki most. Jedna je pogodila u vodu i oštetila cijevi vodovoda ispod mosta i one prve zgrade uz most na desnoj strani Neretve. Druga je pogodila Razvitkovu mehaničarsku radionicu, OOUR Transport, blizu hladnjače.

(Korišteni su podaci iz knjige Jakše Raguža, Hrvatsko Poneretavlje u Domovinskom ratu)

OGLAS