Sveti Ivan posebno se štuje u dijelu župe Vid, na Dragoviji i Prudu. U narodu prepoznatljivi kao sv. Ivan Ljetni, sv. Ivan Krstitelj koji se slavi 24.lipnja i Zimski, sv. Ivan Apostol i Evanđelist koji se slavi danas, 27.prosinca.
Tako su jutros slavljene svete mise u Prudu i na Dragoviji.
Iako prohladan, lijep sunčan dan na proplanku pored crkve okupio je velik broj župljana,
posebno iseljenih stanovnika Dragovije. Župnik don Mile Čalo nakon svete mise obavio je blagoslov obitelji u kućama na Dragoviji. Prilika je to za mnoge da se okupe na djedovini na zajedničkom ručku.
Rijetkost je da u jednoj župi budu dvije crkve posvećene istom svecu kao što je slučaj u Prudu i Dragoviji. Obje crkve posvećene su sv. Ivanu Krstitelju. Naime, kako je na Dragoviji već postojala istoimena crkva, sagrađena nakon oslobodenja od Turaka krajem 17. ili početkom 18. stoljeća, ova u Prudu sagrađena 1989.godine trebala je biti posvećena drugom nebeskom zaštitniku ali je izričitim zahtjevom mještana Pruda
ipak posvećena ovom svecu. Župnik Vida u prošlosti je neko vrijeme stolovao na Dragoviji zbog zdravstvenih razloga i tada sveprisutne malarije.
Naselje Dragovija smještena u brdskom dijelu župe, zaštićena od bure i okrenuta suncu bila je idealna za tadašnje stanovništvo a o naseljenosti još u doba Ilira govore i okolne gradine. Nekada su i vukovi harali na Dragoviji radeći štetu na stočnom fondu mještana zbog čega su se oni zavjetovali i od tada do danas u mjesecu svibnju slavi se zavjetni dan tzv. Vukovdan. U mjestu se nalazi nekoliko prirodnih bunara koji ne presušuju i iz čega se napajala stoka i žitelji.
Preminuli mještani Dragovije nekad su se prenosili na rukama do groblja u Vidu uskom kozjom stazom koja je po tome dobila naziv mrtvački put kojim se većim dijelom nekoliko posljednjih godina vozi MTB biciklistička utrka. Iz tog vremena nastao je i običaj kada se nakon napornog višesatnog nošenja pokojnika, nakon sahrane na groblju, za sudionike služio ručak tzv. daća.
Industrijalizacijom nakon II. svjetskog rata stanovništvo je polako iseljavalo uglavnom u Metković na predio Crnog puta gdje su imali zemlje, a Dragovija je opustjela. Danas se obnavljaju stare kamene kuće i život polako vraća a kad bi došla struja, vjerojatno bi
privukla i stalne stanovnike.
Foto i tekst: BM
