Ima li boljeg osvježenja u ove vruće ljetne dane od ukusne i sočne lubenice? Bilo da je jedemo kao slasticu u voćnim kupovima i salatama ili je jednostavno onako slatku i rashlađenu izrežemo na kockice, lubenica je, složiti će se svi, kraljica voća. A ako je rasla oko ušća Neretve, onda je još ukusnija i sočnija, jer sunce, zemlja, zrak i pomalo slana voda daju joj poseban okus, koji je razlikuje od ostalih koje se nude na pazarima i po trgovačkim centrima, piše Slobodna Dalmacija.
Neretvanska lubenica ovog je ljeta slatka svima. I proizvođačima i potrošačima. Proizvođači su sretni jer je dobro rodilo, kvaliteta je na visokoj razini, a sunce i vrući dani koji su počeli već od polovine lipnja utječu i na potrošnju. Lubenica je sezonsko voće. Ako nije prevruće nema interesa za njom, tvrde stari znalci i iskusni proizvođači ovog voća, koje je uz mandarine postalo zaštitni znak neretvanske doline.
Tu je i ono vječno neodgovoreno pitanje. Jesu li lubenice – dinje i pipuni – cate voće ili povrće? Biologija ih svrstava u porodicu tikava pa bi onda lubenica, ako ćemo vjerovati znanosti, bila povrće poput pamidore, paprike ili krastavca, ali to sada više nije ni bitno, važno je da je ukusna i slatka i da je dobro rodila.
I stvarno, na nepreglednim poljima nedaleko od ušća Neretve lubenica ima ko kamenja, svakakvih sorta i veličina. Ima malih mini sorta – solinda, koja teži tek do dva kilograma i namijenjena je isključivo za jednu osobu.
– Evo pogledajte je. Mala, a slatka i ukusna. To vam traže Skandinavci. Oni vole sve nešto minijaturno, sitno – govore proizvođači lubenica, koje već u ranim jutarnjim satima zatičemo na parcelama u berbi.
Mini lubenice su tek u začetku u Neretvi gdje ipak dominiraju one naše starinske dinje. Sa zeleno-žutim šarama ponekad su teže i od dvadeset kilograma. Brati lubenice nije nimalo lagano, ali baca se “s ruke na ruku”. Vrućina je i ne može se raditi čitav dan. Ustaju jako rano, već oko 4.30, i čim se malo razdani kreću u berbu, koja završava oko 9 sati. Onda slijedi pakiranje ubranih lubenica i vožnja na otkupe, tako da svježe ubranu lubenicu ljubitelji ovoga voća već sutradan mogu imati na svojim stolovima.
ZASLANJENO TLO
Ovogodišnjim urodom je zadovoljan i Ante Šuman iz Komina.
Zasadio je više od sedam hektara lubenica i očekuje obrati oko 500 tona. Velika je to količina, ne samo u lokalnim već i državnim okvirima.
– Ma neka Hajduk bude dobar ko ove naše lubenice i neće biti nikakvih problema – kaže dok otvara jednu od dvadesetak kilograma, ovalnog oblika s tankom korom istančanog sjaja.
– Nećete otići dok je ne probate. Morate!
