Uredništvo kulinarskog bloga Forking Croatia posjetilo je restoran Đuđa i Mate, gdje su željeli kušati neretvanski brujet od jegulja i žaba. Blog prenosimo u cijelosti:
Treću godinu za redom odlazimo u dolinu Neretve, točnije u Opuzen na njihov Opuzen film festival. Moram vam reć, znaju tamo dobro poist i popit.
Pošto se tik pred odlazak rodio ovaj blog, morali smo skinuti sa našeg popisa i njihov specijalitet, neretvanski brudet od jegulja i žaba.
Kontaktirali smo našu dragu prijateljicu Tinu Ključe Mihaljević da nas spoji s najboljima. Tina se dala na posao i uputila nas u restoran Đuđa i Mate, gdje nas je ugostio Jure Taslak.
Ajmo mi na žabe i jegulje.
Đuđa i Mate nudi sve. Od smještaja, izleta, fotosafarija, do onoga što nas najviše zanima. Gastronomija. Poznati po tradicionalnoj neretvanskoj kuhinji, nisu nas razočarali. Oduševljeni prijemom i ljubaznošću domaćina, zamolili smo ih da nas puste u svoju kuhinju. Pošto ćemo u Zagrebu teško doći do pravih neretvanskih žaba i jegulja, ovo je bila savršena prilika da saznamo kako se zapravo pravi brudet radi. Iako kažu, svako mjesto u dolini Neretve ima svoj recept za žabe i jegulje, i svaki se u svoga kune da je jedini pravi, mi ćemo s vama podijeliti ovaj. Pa ajmo.
Recept:
0,5 kg jegulje
9 žaba
100 g luka
lovor
sol
rajčica koncentrat
kvasina (ocat)
ljute papričice
Da se razumijemo, količine su odokativne, koliko sam uspjela pohvatiti što je gospođa spretnim rukama radila.
U pravu neretvansku teču, stavila je ulje na kojem je prodinstala luk, posolila ga da omekša. S lukom se dinsta ljuta papričica i lovorov list. Kad je luk omekšao, dodala je koncentrat rajčice, podlila malo vodom. Na to ide riba.
Jegulje su još plivale dok smo došli, vještim potezima, u tren oka je naša bila očišćena. Kako je jegulja ljepša kad je izrezana na “zvona”. zamolila sam da nam pokažu kako se čisti jegulja na taj način. Naime, znam da se inače zareže dužinom i izvuče utroba, no pošto oni zarežu jegulju prvo na zvona i žele da ostane na kosti, svako zvono se posebno čisti. Srećom, ovo nisam morala ja raditi jer mislim da bi trajalo vječno. U kuhinji restorana, to je gotovo dok trepneš.
Znači, jegulja je u teči, zalije se još vodom i posoli se. Nakon 15 minuta, ulijeva se kvasina. Jegulji je potrebno 35 minuta da se skuha a pred sam kraj, dodaju se žabe. Rekli su mi da je tako sa svježim žabama koje oni koriste, no ako se koriste uvozne, do kakvih mi lakše dođemo, ipak se trebaju dulje kuhati, gotovo od početka sa jeguljom.
I to je to. Čini se poprilično jednostavno, no umijeća ima itekoliko. I još jedan važan dio. Prilikom kuhanja, jelo se ne miješa, već se teča okreće.
Kažu u neretvanskim selima, dobar brudet je onaj koji kad se okrene na sturu (trsku), ostane na sturi.
Naš je bome bio dobar, tradicionalno poslužen s palentom.
E sad, moji dojmovi. Prvi puta u životu sam probala i žabe i jegulju. Osobno, mislim da je to kao i sa filekima, ili voliš ili ne voliš. Moram priznati da su mi žabe bile odlične, samo sam se jako morala truditi da ne mislim na to da jedem žabe. Pojela sam ih sve. Brudet je bio pikantan i fino začinjen i uz čašu finog bijelog vina, išao je glatko.
Slijedeće što bih u dolini Neretve voljela probati? Pohane žabe. Šta ću, krenulo mi. I lisku. I ona je na popisu. Vidimo se u svakom slučaju slijedeće godine sa novim neretvanskim specijalitetima.
Mali dodatak postu o jeguljama i žabama. Poveli su nas na vožnju lađom rijekom Norin koja je pritok Neretve. Moram priznati da čišću rijeku nisam vidjela. Sama priroda je prekrasna, i nekako je ispalo da sam tokom cijelog izleta progovorila možda tri rečenice, što je za mene lajavu, itekako čudno. Samo sam gledala i uživala. Zelenilo, bistra voda, razne ptice koje slijeću i polijeću, ma raj za dušu. Čuvajte nam dolinu Neretve, želimo joj se vraćati stalno i uživati u njenim ljepotama.
Hvala dragim ljudima u restoranu Đuđa i Mate, zaista ste nas oduševili svojom ljubaznošću i stručnošću, i priuštili nam nezaboravan posjet Vidu, vidimo se dogodine ako ne prije.
Hvala i našoj dragoj Tini koja nas je dovela do Đuđe i Mate.”
