Žene, hrvatske braniteljice, svojim sudjelovanjem u Domovinskom ratu kao vojnikinje ili medicinske djelatnice pokazale su se i dokazale kao ravnopravne muškarcima. Među njima bile su sposobne liderice, poput svima poznate doktorice Vesne Bosanac, ali rat su na svojim leđima iznijele i one junakinje koje su na prvoj crti, rame uz rame sa suborcima, bile spremne dati život za domovinu.
U povodu Dana žena, donosimo priče upravo takvih triju junakinja, koje su bile pripadnice 4. gardijske brigade Hrvatske vojske, piše Slobodna Dalmacija.
Dajana Kežić imala je 26 godina kada je otišla u rat. Poduzeće “Naronaplast”, gdje je šivala, otišlo je u stečaj, a ona se bez prevelikog razmišljanja s prijateljicom Milenom Mikšić prijavila u Zbor narodne garde, odnosno A satniju 116. brigade, u koju su i primljene.
“Otac nije sa mnom pričao dok se nisam vratila s prvog terena, a to je bila Hercegovina – Stolovi i Drenovac. Suborci su mi bili fantastični. Nikada prije ni kasnije nisam doživjela da me muškarci tako prihvaćaju i smatraju jednakom njima. Čuvala sam ja njih i oni mene.”
Kao pješakinja s puškom u ruci neustrašivo se borila i dokazivala. Koncem 1992. godine prešla je u 4. gardijsku brigadu, s kojom je ubrzo otišla u operaciju “Maslenica”. Kašić, Paljuv, Novigrad… najteži dijelovi bojišnice gdje su se borbe izmjenjivale ludom brzinom.
“Danas, kada pogledam iza sebe, sve to vidim kao nekakav film, kao da to nisam bila ja. Kao da je to netko drugi doživio umjesto mene. Nisam odbijala ni jedan zadatak, štoviše prihvaćala sam se i onih u koje nisam smjela ići. Jednom prilikom zapovjednik bojne Jozo Šerić rekao je da žene ne smiju u akciju, no zapovjednik satnije me na moje inzistiranje pustio. U noći smo kamionima došli do jedne točke da bismo nastavili hodajući. Tada sam prvi put u akciju nosila torbu hitne pomoći ne znajući da ću već u 3 ujutro imati prvog ranjenog.”
Više možete pročitati na portalu Slobodna Dalmacija.
Piše: Borna Marinić
Foto: Privatni album / SD
