Buduća majko ti koja si rođena i živiš!
“Donijeti odluku da dijete mora umrijeti da bismo mi živjeli po svojim željama, to je bijeda.” ( bl. Majka Terezija)
Svi smo mi djeca istoga Oca. Kako to danas gordo zvuči! Ovo djeca istoga Oca nekako kao da je posvećeno, s istinskim usmjerenjem, prema svim onim bespomoćnim ljudima, koje su ljudi, nekom slučajnošću ili namjerom, za trenutak ili više od toga odbacili i tako ih pretvorili u bespomoćne. Ovo gore posvećeno je onima, barem u ovome pismu, koji nisu dobili priliku niti izreći svoju prvu riječ, niti uputiti svoj prvi osmjeh… Puno je takvih nerođenih koji su zaista mogli biti veliki te bi mogli podnijeti život, a da za to nisu dobili priliku. Svi oni nisu niti dobili priliku na život. Ustvari nije važno jesu li mogli podnijeti, ali važno je da oni nisu bili važni za one koji su izabrali smrt umjesto života. Tako su oni pretvoreni u one koji odlučuju tko može podnijeti breme života, a život djeteta su pretvorili samo u simbol, djeca koja su začećem postala samo simboli i primila iskru života bila su pogubljena.
Zanimljivo da nikada niti jedan muškarac ili žena neće upoznati nekoga od tih bespomoćnih onakvim kakav je trebao biti. I zato tebi buduća majko pišem ovo pismo. Taj bespomoćni, nikada neće biti ono što je mogao biti čovjek, suprug ili supruga, otac ili majka, građanin ili građanka, domoljub. Nasilno jednim medicinskim zahvatom oduzet mu je život običnoga čovjeka među nama običnim ljudima, a taj gubitak je nenadoknadiv kako za tebe majko, kako za njegovoga oca, tako za cjelokupno društvo i našu domovinu.
Možemo misliti kako je taj bespomoćni mogao biti ovakav ili onakav, ovaj ili onaj ili čak kao oni koje poznajemo, a baš to draga buduća majko ne možemo reći. Ali ono što možemo reći jest to da je i taj bespomoćni kao svi ljudi, kao ja i ti. Ako se i razlikujemo u početku, te razlike nestaju kada je u pitanju život. Ta sličnost koja ne postoji samo u boji lica, već postoji u srcima gdje se, barem se tako nadam, javlja isto ogorčenje, nezavisno od toga koliko je naš život trajao dugo ili kratko, ogorčenje prema tome jesmo li voljeli život ili smo ga prezreli. Buduća majko na tebi je hoćeš li biti ogorčena ili ćeš sudjelovat u stvaranju novoga života.
