Hotelske kuće i ugostitelji u Dubrovniku u potrazi su za nedostajućom radnom snagom uoči turističke sezone 2022. godine. Burza rada zatrpana je natječajima, radnici se traže izvan granica Hrvatske, nitko ne želi ponoviti lanjsku grešku u koracima kad se zbog straha od zatvaranja emitivnih tržišta zakasnilo u zapošljavanju. Dio sezonaca je otišao u inozemstvo, dio je regrutiran na sjevernom Jadranu, a kolike su to plaće koje bi trebale privući radnu snagu?
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna plaća u Hrvatskoj za studeni 2021. iznosila je 7.333 kune. Medijalna neto primanja bila su 6.149 kuna, što znači da je polovica zaposlenih imala manji, a polovica veći dohodak od tog iznosa. Primanja u tzv. ‘realnom sektoru’ u turizmu su uvijek bila manja od državnog prosjeka, piše Dubrovački vjesnik.
Traži se radna snaga
Najniže plaće u turizmu primaju čistačice, spremačice i pomoćno osoblje u kuhinji, oko 5.000 kuna neto mjesečno, prosječna plaća konobara u nekom dubrovačkom hotelu je između 6.000 i 7.500 kuna, kaže Dolores Lujić, povjerenica Sindikata turizma i ugostiteljstva Hrvatske. Podatke za restorane nema, ali s obzirom na veliku potražnju za konobarima, uvjerenja je kako ni tamo nisu niže. Recepcionari su u rangu konobara, dok su plaće kuhara, osobito kuhara 1 i šefa kuhinje, neka sasvim druga priča.
– Na njih se uglavnom ne primjenjuju koeficijenti. Kuhari i šefovi kuhinje u vrhunskom restoranu u Dubrovniku primaju po 12.000, 15.000 do 20.000 kuna – kaže Lujić.
Sudeći po oglasima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, najtraženija zanimanja su kuhar i konobar. Na čitavom području Dubrovačko-neretvanske županije otvoreno je 67 oglasa za kuhara i 52 za konobara. Julijo Srgota, predstojnik Područnog ureda Zavoda za zapošljavanje u Dubrovniku, kaže kako se poslodavci ne odmaraju, oglasi stižu svakodnevno od početka godine.
Po Zakonu o strancima, za neke poslove poslodavci moraju dobiti pozitivno mišljenje HZZ-a i tzv. ‘test tržišta rada’, a tek onda MUP-u podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad stranog radnika. Turistički sektor može ishoditi radne dozvole za svoje radnike iz trećih zemalja i bez testa tržišta rada, ali samo u trajanju do 90 dana tijekom kalendarske godine.
Područna služba HZZ-a u Dubrovniku, u 2021. godini primila je 1.887 zahtjeva za zapošljavanje državljana trećih zemalja. Na području Dubrovačko-neretvanske županije, HZZ je u prošloj godini izdao 286 pozitivnih mišljenja, deset je u obradi te je izdano 1.070 radnih dozvola. zavod je odbio 71, a 361 radnu dozvolu obustavio. Najveći broj zahtjeva odnosio se na poslove u graditeljstvu te ugostiteljstvu i turizmu, kao što su: radnik visokogradnje, kuhar, konobar, pomoćni kuhar, tesar, zidar, sobar, armirač, radnik niskogradnje i fasader.
Kako su poslodavci u svom zahtjevu za mišljenje HZZ-a pri zapošljavanju stranaca dužni priložiti i podatak o dohotku, ispada da je prosječna plaća radnika koji je iz trećih zemalja ovdje došao raditi kao kuhar 5.506,9 kuna, konobar 5.462,6 kune, pekar 4.631,8 kunu, dok su poslodavci za sobaricu u prosjeku prijavljivali plaću od 4876,03 kuna ili za čistača 4.461 kunu bruto.
Najveća i najniža plaća
Prosječna plaća zaposlenih u Turističkoj zajednici grada Dubrovnika u 2019. bila je 7.724 kuna neto. Precizne podatke o prosječnoj plaći za pojedina zanimanja u tzv. ‘realnom sektoru’ u turizmu na dubrovačkom području teško je pronaći.
Hrvatska gospodarska komora-Županijska komora Dubrovnik radila je analizu plaća u trgovačkim društvima Dubrovačko-neretvanske županije za 2020. godinu. Po njihovim podacima, prosječna plaća u djelatnosti pružanja usluga smještaja i pripreme hrane ovdje je 4.971 kunu neto, u trgovini 4.743 kune, u prijevozu 6.276 kuna te u djelatnosti administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, a 90 posto društava u ovoj kategoriji čine putničke agencije, 5.166 kuna.
U odnosu na 2019. godinu, najveći pad mjesečne plaće zabilježen je upravo u djelatnostima usluga smještaja turizmu i pripreme hrane (22 posto), najmanji u prijevozu, dok je u građevinarstvu porasla za pet posto i u prosjeku je iznosila 4.552 kune neto.
– Najveća prosječna mjesečna neto plaća isplaćena je u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, 6.811 kuna. Paradoksalno, najniža prosječna plaća u županiji je u djelatnosti obrazovanja, 3.890 kuna. To se odnosi na privatne ustanove i trgovačka društva, a ne na škole koje su financirane iz proračuna, ali govori kako se kao društvo odnosimo prema toj djelatnosti. Podaci su egzaktni, temeljeni na podacima koje su poduzetnici iskazali u svojim završnim financijskim izvješćima Fini – kaže Nikolina Trojić, predsjednik Županijske komore Dubrovnik.
Komentirajući činjenicu kako su prosječna primanja na dubrovačkom području niža od državnoga, Trojić napominje da je koronavirus ovdje mnogo teže pogodio veliki dio poslovnih subjekata i da je veliki broj zaposlenih ovisio o Vladinoj potpori za očuvanje radnih mjesta u iznosu četiri tisuće kuna.
