– Malo nam je ove korone pa se još moramo misliti kako ćemo dicu voditi u školu.
Do sada je bilo lakše jer škola nije radila pa ako smo i išli u Metković kružili smo okolo priko Doljana. Nekad gužva, pa čekaj po sat vrimena. Sada će dica kasniti, da na vrime dođu trebat će sat vremena ranije krenuti. Ali, eto, kako svima tako i nama – kaže nam majka jednog osnovnoškolca iz Gabela Polja koja živi neposredno uz granicu, piše Slobodna Dalmacija.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Ne želi otkriti identitet jer je prijavljena u Metkoviću, a stvarno živi u Gabela Polju. Boji se da bi zbog toga mogla imati probleme. Ona, kao i deseci drugih roditelja, ovih dana iščekuje informacije iz Zagreba i Sarajeva, hoće li se granični prijelaz Gabela Polje otvoriti za promet. To bi im olakšalo svakodnevni život jer će djecu morati voziti u školu. Upitan je i školski autobus, koji je vozio đake od Višića preko Gabele i Gabela Polja pa do škole u Metkoviću.

– Kod nas nema epidemije. Ako se i dogodi koji slučaj, nije to razlog da granica bude sedam mjeseci zatvorena. Mi smo naslonjeni na Metković i svakodnevno imamo potrebu prelaziti granicu, neki idu k liječniku, drugi na posao, djeca u školu – govori naša sugovornica.

I ostalim stanovnicima uz granicu život se u ovoj pandemiji okrenuo naopačke. Nezadovoljni su ponašanjem službenog Zagreba i Sarajeva.

– Ma, ja sam ovdje živio kada nije bilo asfalta i kad se hodalo u gumenim čizmama. U mojih skoro osamdeset godina nikada nije bilo gore. Postali smo građani drugog reda. Nikoga nije briga za nas. Kada su izbori eto ih ovdje. Sastanci, skupovi, a kad nešto treba ovom narodu svi nas zaborave – ogorčen je Grga Dodig, koji živi nedaleko od granice.

– Kod nas nema epidemije. Ako se i dogodi koji slučaj, nije to razlog da granica bude sedam mjeseci zatvorena. Mi smo naslonjeni na Metković i svakodnevno imamo potrebu prelaziti granicu, neki idu k liječniku, drugi na posao, djeca u školu – govori naša sugovornica.

I ostalim stanovnicima uz granicu život se u ovoj pandemiji okrenuo naopačke. Nezadovoljni su ponašanjem službenog Zagreba i Sarajeva.

– Ma, ja sam ovdje živio kada nije bilo asfalta i kad se hodalo u gumenim čizmama. U mojih skoro osamdeset godina nikada nije bilo gore. Postali smo građani drugog reda. Nikoga nije briga za nas. Kada su izbori eto ih ovdje. Sastanci, skupovi, a kad nešto treba ovom narodu svi nas zaborave – ogorčen je Grga Dodig, koji živi nedaleko od granice.

Više na portalu Slobodne Dalmacije.

Piše: Stanislav Soldo/SD

OGLAS