Kako piše Slobodna Dalmacija nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu Krešimir Brečić, zvan Breja, 35-godišnji policajac iz Metkovića, oslobođen je optužbi USKOK-a za zlouporabu položaja i ovlasti.
Teretilo ga se da je 3. rujna 2014. godine od 6 do 14.35 u Opuzenu, na državnoj cesti D-9, tijekom kontrole prometa zaustavio maloljetnog M.M. dok je vozio motocikl Gilera Runner, te da je utvrdio da je momak vozio bez položenog vozačkog ispita.
USKOK je tvrdio da policajac, iako je kazna za ovaj prekršaj od 5000 do 15.000 kuna, nije napisao izvješće kako bi maloljetniku pribavio nepripadajuću korist.
Nadalje, teretilo ga se i da je od 31. listopada 2014. godine od 18 sati pa do 1. studenog 2014. do 6 sati u Opuzenu, na državnoj cesti D-9, u kontroli prometa zaustavio Stjepana V. u Golfu zbog vožnje pod primjetnim utjecajem alkohola i utvrdio da je počinio prekršaj, no nije napisao izvješće, a sve kako bi mu “pribavio nepripadajuću korist”.
Policajac kojega je branio splitski odvjetnik Jadran Franceschi kazao je u svojoj obrani da je potpuno siguran da mladića na motociklu nikad nije zaustavio u prometu.
– Zaustavili su ga moji kolege u Mandarinskoj ulici, gdje ja uopće nisam uredovao, nego sam bio na službi na magistrali D-8. Toga dana, sjećam se da mi je netko od kolega došao i rekao mi da nazovem M.M. i da mu kažem da ne može upravljati mopedom ako nije položio vozački ispit, jer da je za to propisana velika kazna i da se više ne poziva na mene. Želim pojasniti da je imenovani meni dalji rod, a u to vrijeme uopće nisam ni znao da smo u srodstvu, pa sam nazvao mog mlađeg brata i pitao ga poznaje li ga on. Potvrdno mi je odgovorio jer oni skupa igraju nogomet, i tada sam od brata saznao njegovo ime i prezime i rekao mu da mu poruči da to više ne radi, odnosno da ne vozi bez dozvole i da se ne poziva na mene – kazao je policajac.
U odnosu na drugu točku optužnice objasnio je da je u tom automobilu bilo više osoba, da je vozač bio trijezan, a da je on od svih tih ljudi poznavao samo Stjepana, koji je sjedio na stražnjem sjedalu automobila.
– Upravo je taj Stjepan dao policajcu vozačku dozvolu od jednog drugog mog kolege, valjda se htio našaliti. Međutim, tu vozačku dozvolu on je dao kolegi koji je tada radio sa mnom, a ne meni, ja sam u tom trenutku bio sa suprotne strane ove prometnice u službenom vozilu. Dakle, taj momak Stjepan niti je vozio ovaj automobil niti sam ga ja alkotestirao. Sve osobe iz ovog automobila su izašle i došle do mene na suprotnoj strani ceste i ja sam pitao tko je vozač. Jedan momak je odgovorio da je on, na što sam ga ja pitao jesu li pili što, a on je odgovorio da on nije. Upozorio sam ih da polako voze, da ima kontrola brzine jer na ovoj dionici ima dosta prometnih nesreća, kao što se često i na radiopostajama vozače upozorava na te stvari – branio se metkovski policajac.
Očito je njegova obrana, uz ostalo, bila dovoljno uvjerljiva jer je sudac Vuko Adžić Katalinić donio oslobađajuću presudu usprkos nastojanjima USKOK-a da dokaže da je zbog policajčevih postupanja moglo doći “do teških i tragičnih posljedica u prometu”, te da ovakvo postupanje “dovodi u pitanje ne samo zakonitost postupanja pojedinih policijskih službenika, već službe u cjelini te predstavlja službenu opasnost koja svoj odraz treba naći u sankciji”.
– Evo nakon četiri godine sam oslobođen i hvala i mojoj obitelji i odvjetniku koji su mi bili potpora. Dvije sam godine spaja kraj s krajem, nisam radio i nanešena mi je teška sramota i mojoj obitelji. Moram reći i da je tadašnja garnitura naših šefova prikazala nas policajce javno kao velike lopove, da smo uzimali mito i slično, a mi smo bili uhićeni zbog, evo vidite kojih razloga – komentirao nam je u srijedu oslobođeni policajac.
Piše: Vladimir Urukalo /SD
