U Nacionalnom referentnom laboratoriju za morbile i rubelu u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo provedene su laboratorijske analize uzoraka oboljele osobe hospitalizirane u Općoj bolnici Dubrovnik u kojeg je postavljena sumnja da boluje od ospica. Rezultati analiza potvrđuju da se radi o ospicama.
Protuepidemijske mjere se provode od početka postavljanja sumnje na ospice i provodit će se i dalje, kažu u Zavodu.
– U slučaju dolaska bolesnika s povišenom temperaturom, respiratornim simptomima i osipom, podsjećamo sve liječnike da diferencijalno dijagnostički u obzir uzmu i ospice te uzorke bolesnika upute na laboratorijsku analizu. Pri tome je posebno važno uzeti detaljnu anamnezu o kretanju bolesnika i eventualnom putovanju. Bolesnika treba staviti u izolaciju i odmah obavijestiti teritorijalno nadležnog epidemiologa, piše u priopćenju HZJZ.
Ospice su jedna od najzaraznijih infektivnih bolesti koju uzrokuje virus ospica (Morbillivirus, MV) iz porodice Paramyxoviridae. Virus ospica prenosi se kapljičnim putem, u izravnom kontaktu s respiratornim izlučevinama zaražene osobe, a rjeđe neizravno svježe kontaminiranim predmetima.
Čovjek je jedini prirodni domaćin i rezervoar virusa ospica
Inkubacija tipično traje 10 do 12 dana od izlaganja virusu do pojave prvih simptoma bolesti, ali može varirati od 7 do 21 dan. Prosječno prođe 14 dana od izloženosti virusu do pojave osipa.
Zaražena osoba postaje zarazna za okolinu 1-2 dana prije pojave prodromalnih simptoma, odnosno 4 dana prije pojave osipa i ostaje zarazna 4 dana nakon pojave osipa.
Ospice započinju visokom temperaturom uz popratni kašalj, curenje nosa (koriza) i konjunktivitis, a dan-dva nakon toga obično je prisutan i karakterističan osip na sluznici usne šupljine (Koplikove pjege). Tri do pet dana nakon početka bolesti javlja se makulopapulozni osip, najprije na licu i iza ušiju, koji se potom širi i traje 4 do 7 dana, te ponekad završava ljuštenjem kože.
Komplikacije se, kao posljedica umnožavanja samog virusa ili sekundarne bakterijske infekcije, mogu javiti i do 4 tjedna nakon osipa, a uključuju upalu srednjeg uha, upalu pluća, laringotraheobronhitis (krup), proljev, febrilne konvulzije i encefalitis. Smrtni ishod se bilježi u manje od 1 % oboljelih u razvijenim zemljama, dok u zemljama u razvoju iznosi 3 do 5 %, a u nekim područjima doseže 10 do 30 %.
Subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE) je vrlo rijetka i teška komplikacija ospica koja se javlja nekoliko godina nakon zaraze ospicama. Veći rizik razvoja SSPE je u djece koja se zaraze virusom ospica u dojenačkoj dobi.
