U deset godina broj pretile i djece s prekomjernom tjelesnom masom na upisu u prvi razred osnovnih škola u Dubrovačko-neretvanskoj županiji porastao je za čak 40 posto! Četvrtina osnovnoškolaca ima problem s prekomjernom težinom. Ovo su zabrinjavajući najnoviji podaci koje je obradio i ustupio nam Odjel školske medicine Zavoda za javno zdravstvo DNŽ, piše Dubrovački vjesnik.

SVAKO ČETVRTO DIJETE

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Podaci sa sistematskih pregleda učenika prvih, petih i osmih razreda osnovne škole ukazuju na omjer od čak 25 posto dječaka i 26,5 posto djevojčica s indeksom tjelesne mase iznad 90. centila. Kad su u pitanju prvašići, u tu skupinu spada 21,1 posto dječaka i 25,2 posto djevojčica. Na razini države, rezultati su još i gori, 31,3 posto dječaka i 32,6 posto djevojčica u skupini su pretile ili djece s prekomjernom tjelesnom masom. Centilne krivulje koriste se za procjenu razvoja i rasta djece koja se uspoređuju po dobi i spolu.

Ovdašnja Školska medicina vodi se centilnom krivuljom po kojoj je normalna tjelesna masa u rangu od 10. a manje od 90. centila, prekomjerna tjelesna masa je od 90. a manja od 95. centila, dok se pretilost smatra sve više od toga. Iz ovoga je vidljiva razlika pojmova prekomjerna tjelesna težina i pretilost. Statistički podaci govore da je u prvom razredu više pretile djece, a u starijim razredima osnovne škole u Dubrovačko-neretvanske županije više onih s povećanom tjelesnom težinom. Točnije, 12,4 posto dječaka i 15 posto djevojčica u prvom razredu je pretilo. Na sistematskim pregledima ima djece s 50 do 60 kilograma u prvom razredu, i do 120 kilograma u višim razredima osnovne škole, ovisno o visini i konstituciji.

S obzirom na problem opterećenosti djece i mladih izgledom i pojavnost druge krajnosti, bulimije i anoreksije, ovom se pitanju prilazi s oprezom. Najčešći komentari roditelja kojima se ukaže na djetetovu prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilost su: “I mi smo takvi”, ili “on vam je tako prirodno”.

– Malo je onih koji su spremni nešto poduzeti, a djecu je teško motivirati. To zahtijeva dulji tretman, dosta truda i aktivnosti. Trebalo bi osmisliti programe kojima bi ih se dobilo na suradnju, inovativnije mogućnosti kakve imaju vani, kao što su igrice uz tjelesnu aktivnost. U suprotnom, takva stanja u budućnosti predisponiraju razvoju dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti – komentira dr. Matija Čale Mratović, voditeljica Odjela školske medicine Dubrovnik pri ZZJZ DNŽ.Uzroci su jasni, nepravilna prehrana i nedostatna tjelesna aktivnost, a posljedice su višestruke. O manjkavostima naših prehrambenih navika nedavno je govorila Mirna Rakigjija, magistra nutricionizma, ukazujući na najveći problem prehrane suvremenog čovjeka – lošu organizaciju.

Ako od malih nogu učimo da je redovitost u barem jednom obroku važna, velika je vjerojatnost da ćemo stečene navike nastaviti prakticirati u odrasloj dobi, ističe nutricionistkinja, a tu važnu ulogu ima blagovanje za obiteljskim stolom. Najveće su nam boljke pekarski proizvodi, zaslađeni sokovi, industrijski voćni jogurti i suhomesnati proizvodi, čiji unos treba ograničiti. No, što je s tjelesnom aktivnošću? Dubrovnik nikad nije imalo toliko sportskih klubova, sportskih školica, plesnih skupina i ostalih aktivnosti.

PROMJENE U 40 GODINA

Svjetska zdravstvena organizacija na pretilost gleda kao na globalnu epidemiju 21 stoljeća. Prema njihovim podacima, za održavanje normalne tjelesne mase i zdravlja, čovjeku je 1983. bilo dostatno 30 minuta tjelesne aktivnosti tri puta tjedno. Prije 40 godina bilo je, dakle, dovoljno 90 minuta dodatne tjelesne aktivnosti tjedno, ali tada je ulica umjesto kauča ili gejmerske stolice bila najdraže mjesto igre, vodile su se borbe između žandara i lopova, kauboja i indijanaca, igralo se lovice. ‘Majnkraft generaciji’ najaktivniji su prsti na rukama. O drastičnoj promjeni navika i životnog stila svjedoče sljedeći podaci: WHO je 2001. bio stajališta da je čovjeku nužno 150 minuta tjedno, odnosno 30 minuta pet puta tjedno, a danas je potrebno do 300 minuta tjedno ili u prosjeku 50 minuta, po nekima i 60 svakoga dana!

– U tom kontekstu treba promatrati i tu tezu o mnogobrojnoj ponudi sportskih aktivnosti u Dubrovniku. Uzrast učenika nižih razreda osnovne škole u većini slučajeva trenira dva do tri puta tjedno, što je upola potrebne tjelesne aktivnosti. Gajimo iluzije da je to dovoljno za preveniranje negativnog trenda kojeg bilježi današnje čovječanstvo. Za postojeće stanje ne možemo uprijeti prstom samo u jedan uzrok. Živimo u vremenu kad se djeca hrane mnogo nezdravije, a manje se kreću. Osim toga, primjećuje se naglo opadanje zanimanja za sport tijekom osnovnoškolskog obrazovanja. Radi li se o nestručnom radu u klubovima, u smislu da od ranih uzrasta gledaju na rezultat umjesto na sportski odgoj, ili je nešto drugo u pitanju – komentira doc. dr. sc. Aleksandar Selmanović, nositelj kolegija Tjelesne i zdravstvene kulture Sveučilišta u Dubrovniku, osnivač i voditelj Sportske školice, koautor Strategije razvoja sporta i sportske infrastrukture u Gradu Dubrovniku od 2018. do 2028. te autor više od 20 znanstvenih i stručnih radova.

Doktor znanosti iz polja kineziologije daje dragocjen savjet – od iznimne je važnosti da djeca u sportskim aktivnostima nisu pod pritiskom nadmetanja. Takvim pristupom s vremenom raste odbojnost prema sportu.

– Jako je važno da djeca s treninga izađu sretna, jednako koliko i motorički ciljevi zadani za pojedini trening. To je jamstvo da će s veseljem ponovno doći u dvoranu. Manje od jedan posto djece će izrasti u vrhunske sportaše, u one koji će od sporta živjeti. Lako ćemo za njih, moramo se pobrinuti za ostalih 99 posto koji se trebaju baviti rekreativnim sportom! To je, uostalom, najzdraviji vid sporta – kaže Selmanović.

Piše: Silvia Rudinović / Dubrovački vjesnik

OGLAS