Prošlost je puna neobičnih, često i okrutnih ljudskih sudbina koje rijetko izađu na vidjelo u svojoj istinitosti i doslovno su vapaj patnika prema Nebu. Jednu takvu nedavno je otkrio svećenik i povjesničar don Mato Brečić. Radi se o jednom Neretvaninu čija je životna priča dostojna kakvog povijesnog romana: puna zapleta, izgubljenih nadanja i, za razliku od sudbine poznatog Dumasova lika – grofa Monte Crista, stvarna sa sretnim završetkom bez osvete. Evo što je don Mato otkrio:

Neretvanin Vujadin (od Vuk) Batinić (Batinović) uhićen je za vrijeme Morejskoga rata, poznatog kao Sedmi tursko-mletački rat (1684. – 1699.). Kao turski ratni zarobljenik poslan je godinama služiti na Istok (Mediteransko more), i to svezan lancima kao rob veslač na mletačkoj galiji kojom je zapovijedao Nikola Contarini.

Hitna obavijest providura prevedrom princu Alvizu II. Mocenigu (dio)

Na proljeće 1706. galija je napokon pristala u jedan od dalmatinskih gradova. Batinićeva rodbina saznala je te intervenirala. Vijest je došla do mletačkog providura Justina Da Rive (vrhovni mletački upravitelj u Dalmaciji – od riječi provedadore, tj. onaj koji vidi stvari). Justin je odmah u svome pismu od 16. svibnja 1706. obavijestio samoga dužda Alviza II. Moceniga da je Vujadin Batinić kršćanin iz Neretve koji nije bio uhićen zbog nekoga neprijateljskoga čina, nego dok je s drugima prelazio pod javnu odanost (pod Mletačku Republiku), dakle, dok je prelazio iz Osmanskoga Carstva na oslobođeni kršćanski teritorij, očito zabunom.

Dužd Alviz II.Mocenigo (1628.-1709.)

Navodi, također, da je stvar dobro ispitao: Zakonskim ispitivanjima došlo se do cjelovitih povratnih informacija koje su odgovarale istini. Sav zaprepašten da je jedan nevini kršćanin bio zadržan bez krivnje u bijedi i ropstvu na jednoj galiji više od deset godina, providur je smatrao činom pravednosti ispraviti tako golemu grešku.

Izdao je dekret i upisao u blagajnički dnevnik provincije da mu Republika treba isplatiti oko 800 lira odštete (ispred broja 800 u dokumentu se navodi slovo koje više sliči na Z – od zecchini. Ako je uistinu 800 cekina onda je to golemi novac, pravo bogatstvo, a ako je to slovo pak L onda se radi o 800 lira što je negdje oko 20 cekina i uistinu vrlo malo). Dalje navodi kako smatra da je to bilo pravedno i zbog njegova siromaštva i kako bi bez novčane kompenzacije bila uzaludna milost oslobođenja. Traži od Senata potvrdu ovoga dekreta kako bi ovaj nesretnik bio oslobođen lanaca i duga. Neka Vaša Izvrsnost dobrohotno potvrdi ovaj čin savršene kršćanske ljubavi. Dekret je vjerojatno potvrđen, iako o tome nemamo informaciju.