Zbog zaštite solane Dubrovačka Republika je izgradila zidine od Stona do Malog Stona, a one su nakon Kineskog zida najbolje sačuvani fortifikacijski sustav u svijetu…

U prošlosti je sol bila skupa roba koja se koristila za začinjavanje hrane, ali i za konzervaciju hrane. Budući da je bila vrijedna svoje težine u zlatu, nazivali su je bijelim zlatom. Jadransko more je najsjevernije more u svijetu gdje se prirodnim putem proizvodi sol, a u Hrvatskoj su tri solane – Ston, Pag i Nin. Način na koji se sol proizvodila u doba Rimljana u Solani Ston proizvodi se i danas., piše Dalmatinski portal.

– To je jedina sol u svijetu bez aditiva. – ponosan je Sveto Pejić, direktor i vlasnik Solane Ston.

Posebno je vrijedan solni cvijet, a to je laički rečeno, pojašnjava Pejić, kao kada pokupimo skorup s mlijeka. Prirodna sol ima oko 82 minerala, a solni cvijet oko 90. U Solani Ston se godišnje proizvede od 300 kila do 3 tone solnog cvijeta, mnoge tvrtke u Hrvatskoj i inozemstvu su zainteresirane za njega, ali je zanimljivost da se može kupiti samo u solani i restoranu Vile Koruna kojoj je Pejić također vlasnik. Deset deka stoji 14 eura. Za usporedbu, kilogram soli je 12 kuna.

Liječnici danas naglašavaju kako je važno u organizam unositi što manje soli, ali Pejić kaže da nije problem u soli, nego u aditivu koji se dodaje kako bi sol bila sipka.

– Najčešće je to E 534. U našoj solani se još uvijek radi drcanje, postupak u kojem ljudi miješaju more, odnosno sol da se ne zalijepi. Ona tada gubi svojstvo gipsa i ostaje uvijek sipka. Nakon toga se krca u vagone i odvozi u skladište ispod krova. Nakon šest dana je spremna za pakiranje i kakva je nakon šest dana, takva je nakon 60 dana i nakon 60 godina. Druge soli nisu takve. U svijetu se sva sol skladišti vani jer je puna gipsa, što više pada kiša, ona se sve više stvrdnjava i kada se ide obrađivati, prvo se mora pikamerom istuckati i onda ide na pranje. U svijetu se 90% soli pere, što zbog šporkice mora, što zbog svojstva gipsa koji se nalazi u njoj. Nakon pranja ide centrifuga i sušenje koje ide na 600-650 stupnjeva i tu izgore svi minerali. Ostaje joj samo gorčina i slanost – otkriva Pejić.

Stonska sol bila je izrazito važan izvor prihoda Dubrovačke Republike. Postoji podatak kako su godišnje od prodaje soli zarađivali 15.900 dukata, a od cijelog ostalog gospodarstva Stona i okolice tek 1830 dukata. Zbog soli su izgrađene i stonske zidine koje su nakon Kineskog zida najdulji sačuvani fortifikacijski sustav na svijetu. Kada su izgrađene imale su 7 kilometara, danas je ostalo 5,5 kilometara, ojačane su s 40-ak kula i 5 tvrđava, a povezuju Ston i Mali Ston.

Više na Dalmatinskom portalu…

Piše: Ines Brajević