Spomenimo nakon završenoga svibnja, Marijina mjeseca, jednu prekrasnu vijest. Nedavno je u potkrovlju župne kuće Župe sv. Ilije u Metkoviću pronađena i identificirana Gospina ikona.
Ova stara ikona nekoć se nalazila na oltaru Blažene Djevice Marije prije nego je u Tirolu kupljen današnji kip koji stoji na lijevom bočnom oltaru. Nakon toga je ikona premještena u nišu, gdje se sada nalazi kip svetog Nikole, prenesen iz stare crkve sv. Nikole na Velikoj rivi, koja je uništena bombardiranjem. Ondje je ikona ostala i nakon završetka Drugog svjetskog rata, potom je jedno vrijeme bila u sakristiji, a onda je prenesena u potkrovlje župne kuće.
Prema izvorima, Metkovci su sliku nazivali Arapkinjom, terminom kojim su objašnjavali njezino podrijetlo sa istoka. Istim je terminom nazivana i ikona, iako drugačija, koja se dan danas čuva u župnoj crkvi u Vrgorcu.
Sliku su negdje na obalama Crnoga mora kupili domaći trgovci koji su imali brojne kolonije na području Rumunjske, Ukrajine i Rusije. Bavili su se prvenstveno uvozom žita, a mnogi potomci hrvatskih trgovaca i dalje ondje žive. Najveća proizvodnja ovakvih ikona odvijala se na poluotoku Krimu. Iz tih krajeva donesena je u metkovsku luku.
Ikone ovoga tipa pisane su serijski, i kao takve nemaju neku posebnu vrijednost. No usprkos tomu za nas je ova Gospina ikona posebna i neprocjenjiva jer su pred njom stanovnici našega grada prolijevali suze i molili Majku da im se umilostivi i da ih zagovara. Njihove oči gledale su njezine oči u nadi da će biti uslišani.
Ikona se nalazi pokrivena staklom u drvenoj kutiji veličine 45×44 cm. Unutar kutije na sredini, ispod aluminijskoga okova prekrivenog bijelim ukrasima koji su dobiveni oslikavanjem preko kalupa, nalazi se sama ikona, oslikana samo ondje gdje je ostavljen prostor koji nije pokriven okovom.
Slika je bez potpisa i godine nastanka. Iako su tipične za vrijeme od polovice do konca 19. stoljeća, moguće je da je naša ikona nastala i oko dva desetljeća ranije, tj. poslije 1830 -ih godina jer se tada spominju velike rekonstrukcije oltara i same crkve sv. Ilije.
Na dragocjenim podacima o provenijenciji ikone zahvaljujem akademiku Radoslavu Tomiću. Ovom prigodom zahvaljujem i župniku fra Anti Bilokapiću koji mi uvijek izlazi u susret.
