Izvršni odbor Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) uputio je medijima reagiranje na izjave ravnatelja Doma zdravlja Metković Mihovila Štimca u Jutarnjem listu. Prenosimo ga cijelosti:
Neistinita je tvrdnja da plaće obiteljskih liječnika, zaposlenika domova zdravlja, iznose od 13.000 do 14.000 kuna. One u najboljem slučaju u bruto iznosu dosežu 13.000 kuna. Neto iznos za specijalistu s deset godina staža je od 8.000 do 9.000 kn, a za liječnika početnika 6.900 kn.
Neistinita je tvrdnja da je kaos u hrvatskim domovima zdravlja izazvao Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji je propisao da četvrtina ordinacija obiteljske medicine mora ostati u sastavu doma zdravlja. Zakon o zdravstvenoj zaštiti je propisao da u domovima zdravlja može ostati najviše 25% ordinacija obiteljske medicine, a može ih biti i manje. Problem je u tome što uprave domova zdravlja ne žele dopustiti liječnicima odlazak u privatnu praksu jer oni su ti koji zarađuju novac i financiraju brojno nezdravstveno osoblje zaposleno u svakom domu zdravlja.
Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) navedenim činjenicama odlučno demantira niz neistina iznijetih u Jutarnjem listu 04.03.2020., a dio njih je izrekao ravnatelj Doma zdravlja Metković Mihovil Štimac. Ravnatelj Štimac tendenciozno insinuira da su liječnici obiteljske medicine neradnici, koji ne žele raditi za “dobru plaću i dobre uvjete rada”, pokušavajući tako maknuti sa sebe krivnju za lošu organizaciju rada u Domu zdravlja Metković koja je i dovela do toga da je 4000 pacijenata ostalo bez obiteljskog liječnika.
KoHOM godinama upozorava da su i liječnici zaposlenici domova zdravlja i koncesionari jednako plaćeni za svoj rad od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Razlika u plaći “domskog” doktora i koncesionara proizlazi iz toga što se bruto prihod ordinacije kod koncesionara isplaćuje koncesionaru, a za “domskog” doktora domu zdravlja. Koncesionar sam radi sve one poslove koje u domu zdravlja radi brojno nezdravstveno osoblje za koje plaću zarađuju liječnici i medicinske sestre.
KoHOM također godinama upozorava na lošu zdravstvenu politiku lokalne samouprave i uprava domova zdravlja, od potplaćenosti liječnika, preko robovlasničkog ponašanja kojim se liječnike primorava da rade u više ordinacija odjednom, ucjenjuje godišnjim odmorima, nepuštanjem na edukacije, neraspisivanjem specijalizacija…. KoHOM godinama upozorava i na prevelik broj pacijenata u timovima obiteljske medicine kao i na prevelik broj dnevnih kontakata koji, osim što ugrožavaju sigurnost samih pacijenata koji ulaze u zdravstveni sustav, ugrožavaju i zdravlje zdravstvenih radnika (sindrom sagorijevanja).
KoHOM godinama upozorava da će se dogoditi upravo ovo što se sada i događa – neće biti liječnika niti za ”pokrivanje” osnovnog rada ambulanti dok su domovi zdravlja mjesta za zapošljavanje podobnih, koja gutaju novac namijenjen za zdravstvenu zaštitu stanovništva i adekvatno plaćanje, a time i zadržavanje zdravstvenih radnika na nekom području. Istovremeno ravnatelji domova zdravlja plasiraju tezu kako su domovi zdravlja neophodni radi organiziranja zdravstvene zaštite na nekom području, da bi natjerali liječnike da rade tamo gdje nitko ne želi raditi. Iako to sami ne žele priznati, sada na vidjelo izlazi činjenica da su nam nepotrebni domovi zdravlja. Jer kada bi HZZO direktno ugovorio pružanje zdravstvene zaštite s liječnikom na nekom području i dao mu sav onaj novac koji troše uprave domova zdravlja na sebe, puno lakše bi se našao liječnik za svako područje rada.
Logika ravnatelja Štimca iz Metkovića koju je iznio u Jutarnjem listu, izgleda otprilike ovako: “Imali smo 6 galijota koji su veslali, jedan je preminuo, drugi je pobjegao iz galije, treba preostala 4 bičevati da vuku za svih 6. Budući da on nema tu snagu i moć, poziva one iznad sebe – ministarstvo i HZZO – da mu priskoče u pomoć, isuču bičeve i udare po neradnicima. Kad padne koji od preostalih 4 galijota, jače će se udariti po ostala 3 i tako dok god ima ijedan među živima. A dok pogibaju i nestanu svi, dotle će ravnatelj sebi naći neku drugu fotelju pa to ionako više neće biti njegova briga!”
Krajnje je vrijeme da se ta logika i način upravljanja zdravstvom promijeni, inače će uskoro biti prekasno. Zapadne zemlje dozivaju hrvatske liječnike svakodnevno, nudeći im sve moguće pogodnosti. A domoljubljem, koje još većinu nas jedino i drži u Hrvatskoj, ipak se ne mogu platiti režije, računi i tekuće životne potrebe!
