Vilma Neškovčin, splitska spisateljica pjesama još dugo će pamtiti protekle blagdane. Naime, Neškovčin je petog siječnja od svog teleoperatera dobila račun za protekli mjesec koji je iznosio nevjerojatnih 21 tisuću kuna.
Ona je, naime, u vrijeme čestitanja preko aplikacije dobila WhatsApp poruku nepoznatog pošiljatelja u kojoj joj čestita Božić. Na tu je poruku pristojno zahvalila i zaželjela isto. No nekoliko dana kasnije, stigla joj je s istog broja poruka o dobitku mobilnog uređaja nasumičnim odabirom u nagradnoj igri, a klik na rečenu poruku stajao ju je nešto manje od 22 tisuće kuna, kako je ispričala Slobodnoj Dalmaciji.
Drama je – nakon što se žalila svom operateru – dobila epilog po kojem gospođa mora platiti pet tisuća kuna, što je i dalje daleko iznad onoga što plaća svakoga mjeseca. Valja napomenuti kako sa svojim teleoperaterom ima ugovoreni limit potrošnje od 400 kuna, no to je, kako se čini, nije zaštitilo.
Odvjetnik Antonio Volarević, inače pravni stručnjak za pitanja prava potrošača za Europsku komisiju, za RTL.hr komentirao je cijeli slučaj:
– Europskim zakonodavstvom nije predviđena obveza pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga za posebnom zaštitom krajnjih korisnika od vanjskih napada trećih osoba (tzv. hakera) ili kompjuterskih virusa, te naknadom štete kao posljedicom navedenih radnji. Međutim, određena zaštita je predviđena uspostavljanjem obveze pružateljima telekomunikacijskih usluga da kontroliraju troškove usluga glasovnih komunikacija i brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga, uključujući besplatno obavješćivanje potrošača u slučaju neuobičajenih ili pretjeranih obrazaca potrošnje, uz uvjet da su te načine kontroliranja troškova odobrila nadležna tijela, objasnio je.
Nadodao je da takvu odredbu pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga u pravilu implementiraju u Opće uvjete poslovanja, zajedno s mogućnosti limitiranja maksimalnog iznosa mjesečne potrošnje korisniku korištenja usluge.
Limitiranje maksimalnog iznosa mjesečne potrošnje mora biti stvarno!
– Svrha tih odredaba je učinkovito sprječavanje situacija kao što je ona opisana u slučaju gospođe iz Splita kojoj je obračunata usluga otprilike 150 puta veća od iznosa njezine prosječne mjesečne potrošnje. S tim u vezi, naprijed navedenu uslugu limitiranja maksimalnog iznosa mjesečne potrošnje treba shvatiti kao suglasno ugovorenu odredbu između pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga i krajnjeg korisnika usluga, te kao takvu obvezujuću za obje ugovorne strane, kaže Volarević.
– Smatram da nije ispravan stav operatera koji uslugu limitiranja maksimalnog iznosa mjesečne potrošnje smatra neobvezujućom i sažima svoju obvezu samo na obavještavanje korisnika. Usluga limitiranja potrošnje mora biti stvarna, konkretna, učinkovita – inače se može smatrati zavaravajućom poslovnom praksom. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača članku 33., poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije ili ako na neki drugi način zavarava ili je vjerojatno da će zavaravati prosječnog potrošača u vezi s nekom od pogodnosti u odnosu na cijenu, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Korisnicima je u pravilu pri zasnivanju ugovornog odnosa bitno da imaju zajamčen limit preko kojega potrošnja doista ne može ići. To najčešće i utječe na odluku potrošača da odabere ponudu određenog operatera. Ako se kasnije pokaže da pružatelj usluge ipak nije pružio učinkovito limitiranje usluge da bi zaštitio potrošača, onda se tu najvjerojatnije radi o zavaravajućoj poslovnoj praksi. – poručio je Volarević.
Tako je objasnio da primjerice, ako operater pri sklapanju ugovora nudi da će onemogućiti slanje i/ili primanje kratkih tekstovnih poruka (SMS poruke) i multimedijskih poruka (MMS poruke) u okviru usluge s posebnom tarifom, a ta zabrana odnosno limit kasnije izostane, onda se radi o povredi ugovorne obveze operatera i o zavaravajućoj poslovnoj praksi zbog čega operater može odgovarati za nastalu štetu.
