Stanovnici pograničnih područja u problemima: zbog straha od carine malo se tko više usuđuje prenijeti i kilo krumpira ili kupusa

Devet mjeseci otkako je Hrvatska u šengenskom prostoru, stanovnici pograničnih područja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i dalje su nedovoljno upućeni u prava i mogućnosti prijenosa poljoprivrednih i drugih proizvoda bez plaćanja carine i PDV-a. To se odnosi na osobe s pograničnom propusnicom koji sa svojih gospodarstava u Bosni i Hercegovini žele prenijeti krumpir, jabuke, grah i ostale prinose u Hrvatsku, gdje žive. A, postupak je zapravo jednostavan i brz, piše Dubrovački vjesnik.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

TEŠKO DO INFORMACIJE

Stroži carinski nadzor na prijelazima gdje se nekad lakše prenosilo voće i povrće iz Hercegovine u Hrvatsku, doveo je do toga da se malo tko više usudi prenijeti kilogram krumpira ili kupusa za vlastite potrebe. Iskustvo sugovornika koji je rođen i ima poljoprivredna zemljišta u pograničnom području BiH, a živi i radi u Dubrovniku, pokazalo je da je najteže doći do informacija, može li se to uopće ovdje u nas prenositi, kakav to papir treba imati, otkuda krenuti i na čiju se adresu obratiti.

– Zapravo sam više-manje do informacija dolazio zahvaljujući poznanstvima. Prijatelj je nazvao prijatelja, ovaj nekoga trećega, dok nismo došli do prave adrese koja je znala odgovoriti na pitanje koji je prvi korak do ishođenja carinskog evidencijskog lista. Rečeno mi je da najprije treba tražiti nekakvo rješenje Ministarstva poljoprivrede. Došao sam u zgradu Fine, gdje je ured tog ministarstva, ali oni nisu znali ništa o tome pa sam se obratio mailom njima u Zagreb. U roku dva dana sam dobio upute. Jednom kad dobijete potpunu i jasnu informaciju o proceduri, sve ide brzo i glatko – kaže sugovornik.

Dakle, prva adresa bila je Ministarstvo poljoprivrede. Da građanima nije lako doći do informacije potvrđuje i činjenica da na novinski upit o vrsti potvrde koju oni izdaju radi ishođenja evidencijskog lista, nisu odgovorili nego uputili na Carinsku upravu. Sugovornik navodi kako je rješenje Ministarstva poljoprivrede za odobrenje unosa bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta na granična područja RH dobio u vrlo kratkom roku. S pismenom molbom i procjenom prinosa, dostavio je izvod iz katastra, kopiju osobne iskaznice RH i pogranične propusnice, vlasnički list (ili ugovor o korištenju za one koji nisu vlasnici nego korisnici poljoprivrednog gospodarstva u pograničnom području).

– Kad se obratite mailom, rješenje stigne već za 15 do 20 dana, ako šaljete poštom to možda potraje do 30-ak dana. Meso ni med nisu odobreni. Dakle, s tim sam rješenjem za odobrene biljne proizvode pošao na Granični carinski ured Karasovići. U Graničnom uredu upišu evidencijski list, a mogu promijeniti i mjesto prelaska granice. To funkcionira na način da Ministarstvo poljoprivrede, recimo, izda rješenje da godišnje možete prenijeti 50 kila česna za vlastite potrebe, tako navedu količine za svaki odobreni proizvod, i svaki put kad prelazite granicu upisuju koliko ste prenijeli. Za ove proizvode koje su mi odobreni ne treba fitosanitarni certifikat. Ne smiju se prekoračiti dopuštene količine. Na ovaj način ja mogu prenijeti konzumni, ali ne smijem prenositi sjemenski krumpir – kaže sugovornik. Dosad uglavnom nije imao nikakvih poteškoća na graničnim prijelazima.

OD TREŠNJE DO DRVA

Pogranično područje s BiH određeno je sporazumom iz 2013. godine, a prostire se u dubinu od pet kilometara od zajedničke državne granice i obuhvaća, primjerice, Ravno, Neum, Čapljinu, itd. Na hrvatskom teritoriju to se odnosi na Dubrovnik, Metković, Ploče, Ston, Dubrovačko primorje, Župa dubrovačka, Konavle, Kuna Norinska, Pojezerje, Slivno i Zažablje.

Iz Carinske uprave Ministarstva financija navode kako su dosad prihvaćeni svi podneseni zahtjevi za izdavanje carinskog evidencijskog lista radi oslobađanja od plaćanja carine i PDV-a. Granični carinski ured Karasovići dosad je prihvatio 41, a GCU Metković 65 podnesenih zahtjeva, što je zapravo jako malo u odnosu na broj stanovnika koji u pograničnom području imaju i obrađuju zemlju. A što se najviše prijavljuje u tim evidencijskim listovima i prenosi preko granice? Iz Carinske uprave odgovaraju kako su najčešće evidentirani proizvodi krumpir, salata, luk, grah, paprika, rajčica, kupus, jabuke, smokve, lubenice, trešnje i ogrjevno drvo. Iako nije među najzastupljenijima, na listama se našla i bobica, za koju su, kako se prepričava među podnosteljima zahtjeva, iz Ministarstva poljoprivrede tražili pojašnjenje o čemu se radi. Ova je mahunarka othranila krševite krajeve, a danas je rijetko na jelovniku i nije lako doći do sjemena, ali se još uvijek sadi u Hercegovini.