Ivanjski krijesovi ili u Dalmaciji svitnjaci običaj su paljenja vatre uoči svetkovine rođenja sv. Ivana Krstitelja, to jest 23. lipnja uvečer. U Metkoviću se zbog toga ovaj svetac zvao i sv. Ivan Palivatra.
Na taj stari običaj sinoć su nas podsjetila djeca u Orašini na Verajinu guvnu. Nakon što su stariji zapalili vatru nasred guvna, prema starom običaju nekolicina dječaka uhvatila se preskakanje svitnjaka koji i nije bio baš toliko velik kao nekada.
Dobro je da se ovakvi običaji još ponegdje održavaju, oni na jedan način povezuju ljude sa zajedničkim korijenima, a na drugi način mogu biti i zabavni.
Paljenje Ivanjskih krijesova je zapravo o pretkršćanski narodni običaju koji pripada ciklusu običaja vezanih uz zimski i ljetni suncostaj (solsticij), te proljetnu i jesensku ravnodnevicu. Ivanjski krijesovi vezani su uz žetvene običaje i početak ljeta.
Oni su s vremenom dobili svoje kršćansko obilježje i vezani su uz spomendan sv. Ivana Krstitelja koji slavimo danas, 24. lipnja. Palile su ga zasebno obitelji ili čak cjeli rodovi u krugu obiteljskog dvorišta, u središtu naselja ili čak na visovima u okolici sela. Ovo što je pratilo ovaj običaj je blagoslov vodom i molitva za zdravlje svih ukućana i njihova blaga, te spomen na mrtve.
Zašto je svitnjak 23. lipnja kada je suncostaj 21. lipnja? Kako je julijanski kalendar(365,2500 dana) bio nešto duži od tropske godine (365,2422 dana), astronomski se suncostaj pomicao svakog stoljeća za otprilike tri dana, što je zaustavljeno reformom kalendara pape Grgura XIII. i prihvaćanjem gregorijanskog kalendara. Otada ljetni suncostaj pada oko 21. lipnja. Ivanjske su svečanosti ipak u mnogim dijelovima Europe ostale vezane uz svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja i zaostaju za suncostajom nekoliko dana.
