Kako bi se ukazalo na problem mucanja te podignula razina razumijevanja o izazovima s kojima se osobe koje mucaju suočavaju, svakog 22. listopada obilježava se Međunarodni dan svjesnosti o mucanju. Zajednički ga obilježavaju osobe koje mucaju i njihove obitelji te logopedi i drugi stručnjaci, istraživači i kliničari koji se bave mucanjem.

Hrvatska udruga za pomoć osobama koje mucaju Hinko Freund obilježava taj dan punih 19 godina od 2000. godine, a Hrvatski je sabor 20. ožujka 2009. godine usvojio prijedlog koji je inicirala Udruga Hinko Freund i proglasila 22. listopada Danom svjesnosti o mucanju u Republici Hrvatskoj. Time je Hrvatska postala prva država u svijetu koja je na ovaj način i službeno otvorila vrata podizanju svjesnosti o mucanju, boljem razumijevanju i pomoći osobama koje mucaju u našoj zemlji.

Mucanje je poremećaj ritma i tempa govora u kojem je normalan tok govora prekinut čestim ponavljanjem ili produljivanjem glasova, slogova ili riječi ili osoba ne može početi izgovarati riječ. Osobe koje mucaju točno znaju što žele reći, samo im tijelo u tom trenutku ne dopušta proizvesti prave zvukove u pravom redoslijedu. Prekidi u govoru mogu biti praćeni učestalim tikovima kao što su treptanje očiju, drhtanje usana ili čeljusti ili drugim neobičnim oblicima ponašanja koja osoba koja muca radi dok pokušava govoriti. Određene situacije, kao što su govor ispred više ljudi ili razgovaranje na telefon često pogoršavaju mucanje. Najčešće se javlja u predškolskoj dobi, između druge i pete godine života, iako se može javiti i kasnije. Oko 2,5 posto djece predškolske dobi muca. Taj postotak se u školskoj dobi smanjuje na otprilike 1 posto, koliko otprilike ima i odraslih. Dio djece u dobi između druge i pete godine života, kada se govor intenzivno razvija, prolazi tzv. fazu fiziološkog, razvojnog mucanja.

U većini slučajeva, ako se djetetu ne osvijeste, ovi simptomi spontano nestaju. Međutim i normalne razvojne netečnosti, prisutne kod gotovo svakog djeteta, mogu postati uzrok poremećaja i prerasti u pravo mucanje. To se može dogoditi ako okolina djetetu osvijesti takva zastajkivanja pa zbog toga ono osjeti potrebu da ga izbjegava ili svlada. Dijete pritom gubi spontanost u govoru, počinje razmišljati o tome kako će što reći, kako pokrenuti i uskladiti artikulacijske organe, kako i koliko udahnuti. Pri tome dolazi do povećane napetosti, a zastoji postaju jači i učestaliji. Na taj način se stvara zatvoreni krug osjećaja neugode i neuspjeha, iz kojeg je djetetu samom, bez stručne pomoći, teško izići.

Točan uzrok nastanka mucanja još uvijek je nepoznat. Da bi došlo do pojave pravog mucanja obično se poklapaju tri čimbenika: genetska predispozicija, karakteristika osobnosti i provokacijski faktor. Moguće je i neurogeno mucanje kao posljedica ozljede mozga ili moždanog udara.

Postoje različiti pristupi u logopedskoj terapiji mucanja. U svakom je slučaju dugotrajna i kompleksna, a cilj joj je ublažavanje poteškoća. Kada klasične metode ne daju očekivani uspjeh upućujemo djecu u Varaždin koji ima dvije uspješne metode Valmod-Varaždinski model terapije mucanja i MIR–metoda intenzivne rehabilitacije.

Zbog čestih recidiva terapiju treba iznovice provoditi i redovito provoditi vježbe kod kuće te biti uporan, uvesti vježbe kao ritual svakodnevnog pranja zuba. Slušanje vlastitog glasa sa zakašnjenjem (delay efekt) usporava govor i tim usporavanjem govor postaje tečan i bez grčeva artikulacijske muskulature koji su prisutni kod mucanja. Aktiviramo kašnjenje pri kojem će govor biti usporen tako da je tečan i bez zamuckivanja. Danas većina ljudi ima smartphone te su razvijene brojne aplikacije koje omogućuju delay efekt koji pomaže u komunikaciji preko telefona.

Poznato je kako osobe koje mucaju nemaju problema dok pjevaju jer naš mozak tijekom pjevanja funkcionira drugačije nego što je to slučaj kod govora, pri pjevanju na drugačiji način koristimo glasnice, usne i jezik, tijekom pjevanja ne postoji pritisak zbog vremena ili potrebe za komunikacijom s drugima, pjesme koje pjevamo uglavnom znamo napamet.

Ima više načina kako olakšati govor osobe koja muca: tako da ne izbjegavamo kontakt očima, smanjimo broj pitanja, pokažemo interes i omogućimo osobi dovoljno vremena za odgovor te da ne prekidamo i ne požurujemo govor osobe koja muca.

Film Kraljev govor o kralju Georgeu VI je odlično prikazao problem mucanja i zahtjevan odnos terapeuta, osobe koja muca i obitelji. Terapijske metode prikazane u filmu se provode i danas pa preporučujemo onima koje to zanima, a nisu pogledali da svakako pogledaju ovaj odličan film. Poznate osobe koje mucaju su: Slaven Bilić koji kaže kako još uvijek muca samo to vješto kontrolira, Gibonni, Darko Rundek, Dino Rađa, bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski, Charles Darwin, Marilyn Monroe, Bruce Willis, John Lee Hooker, Elvis Presley, Tiger Woods… što je dokaz kako ih mucanje nije spriječilo da postanu uspješni i poznati!

Postoji fraza kako je mucanje kao sjena, uvijek nas prati, nekad je izraženija, nekad je manja, ovisno o našim emocijama, sugovorniku, govornoj situaciji i sl.

Piše: Ante Ujdur, logoped

OGLAS