Pelješki most o kojem ovih dana bruji čitava Hrvatska ukrao je slavu pristupnim cestama, mostovima, vijaduktima i tunelima na kojima se odvijaju nimalo manje značajni građevinski radovi, na pojedinim lokacijama i zahtjevniji od onih u samom Neretvanskom kanalu, piše Slobodna Dalmacija.
Što zbog Kineza, a što zbog grandioznosti same građevine koja zapinje za oko putnika spajajući neretvansku i pelješku obalu pa u konačnici i Hrvatsku, sve ono drugo što se radi na Pelješcu neopravdano je palo u drugi plan. Na vidikovcu ponad Komarne zastaju putnici pa fotografiraju most, koji je posebno atraktivan u noćnim satima. I dok se dive impozantnoj građevini koja je nadvisila Neretvanski kanal, ne mogu ni pretpostaviti što se događa koji kilometar dalje u srcu Pelješca, gdje teška mehanizacija buši brda i lomi stijene gradeći tunele, vijadukte i čak 32 kilometra pristupnih cesta, bez kojih Pelješki most usprkos svojoj ljepoti ne može biti u funkciji.
No, naša novinarska ekipa prošetala je po gradilištima, točnije, zavirili smo u samu utrobu Pelješca skupa s inženjerima i nadzornicima gdje se daleko od očiju javnosti također spaja Hrvatska, jer bez tunela i vijadukata Pelješki most bi vodio za nigdje. Bio bi samo lijepa slika na razglednicama i ništa više od toga.
Grci napreduju
A tamo negdje odmah iza Stona (što se ne može vidjeti s „pelješke magistrale“ osim da najavljeno dođete na gradilište) razlamaju se brda, probija se tunel Supavo dužine oko pola kilometra. Već ga je pola probijeno. Grčki inženjeri iz tvrtke Avax koji rade na „stonskoj obilaznici“ nadaju se da bi se ovaj tunel mogao probiti već u rujnu. A prije koji tjedan radnici su ugledali svjetlo na kraju tunela Polakovica. Inženjeri nam objašnjavaju da smo na najzahtjevnijem dijelu trase. Dakle, vozimo se tunelom Polakovica, koji izlazi na vijadukt koji se zatim spaja sa tunelom Supavo koji je u proboju. Tunel-vijadukt-tunel-do sad nešto neviđeno pred objektivom našega fotoreportera. A neviđeno i u građevinskim krugovima jer se sva teorija iz svjetske građevinske literature na poluotoku Pelješcu, koji je do sada bio poznat po maslinama i vinu, pretočila u praksu.
Sa gradilišta gledamo Pelješac iz potpuno drugačije perspektive. Pogled nam puca na Ston, solanu i stonske zidine. Vizura je potpuno nova.
A radnici tvrtke Avax se rastrčali okolo. I nisu samo Grci, među njima ima i Hrvata, Bosanaca, Srba. Radi se neprekidno kako bi se nadoknadili početni zaostaci i uhvatili zacrtani rokovi. Ako nastave ovakvim tempom, za Grke kod Stona nema zime. Radove će zgotoviti prije turističke sezone 2022 godine, kada je i zadnji rok za završetak.
Uz tunele Supavo i Polakovicu, nimalo manje značajni radovi su i na vijaduktu Prapratno gdje zatičemo neobičan prizor, nešto netipično za ostala gradilišta na kojima uglavnom dominira beton.
Ogromna gromada čelika obojena u bijelo i postavljena na nosače. Iz daljine više izgleda kao montaža trupa broda na kakvom navozu negoli čelični segment u tek probijenom pelješkom kršu koji će se ugraditi u vijadukt.
– Što je ovo u čudu pitamo Antonisa Mavridisa, inženjera na gradilištu. Čelični komad iz splitskog škvera-odgovara nam naš sugovornik i pojašnjava kako je iz Splita dopremljen trajektom do pristaništa Prapratno da bi se zatim dopremio na gradilište tek kojih stotinjak metara zračne linije od pristaništa. Čelik iz splitskog škvera je stigao na Pelješac i nema nikakvih problema za dalje jer poteškoće u škveru neće utjecati na isporuke čelika za Pelješac.
Čelični komad dužine četrdeset metara je navučen na posebne vodilice, nešto poput tračnica podmazanih uljem gdje se doslovno naguravao i kasnije će se posebnim hidrauličnim alatima montirati na svoje mjesto. To je zapravo sprega betona i čelika.
Kaverne u kamenu
Zanimljivo je da je opituran u bijelo da manje upija toplinu.
– Pipnite uopće nije vruće – govore nam inženjeri. I stvarno nije zagrijan, a vani prži plus 40.
Pelješac više nikada neće biti isti. Mostovi, Dumanja jaruga I i II, vijadukti, tuneli, potpuno su izmijenili vizuru poluotoka. Na mjestima gdje ljudska noga nije kročila danas se lomi tvrdi krečnjak, u pogonu su stotine građevinskih strojeva, pikamera, miksera punih betona.
Zaviriti u utrobu Pelješca neopisivi je doživljaj posebno u ove vruće ljetne dane kad se vani pržimo na tropskim vrućinama. U tunelu Debeli brijeg ugodno skoro pa hladno, kao da ste došli u kakav vinski podrum iskopan duboko pod zemljom. U zraku je nevjerojatnih dvadesetak stupnjeva, klima u automobilu nije potrebna. Iz sigurnosnih razloga ne možemo dugo ostati premda nam se ne izlazi van na dnevnu žegu gdje sunce prži pelješki kamen.
Radovi u tunelu se odvijaju pod budnim okom nadzornog inženjera, Faruka Alibegića. Nije mu ovo prvi teren. Nadzirao je mnoga gradilišta po Hrvatskoj i BIH, među njima i radove na Dalmatini.
Više možete pročitati na portalu Slobodne Dalmacije.
Piše: Stanislav Soldo/SD
Foto:
