Za smokvu kažu da je kraljica ili rajsko voće Mediterana, s pravom jer je othranila mnoge generacije. Smokva posjeduje iznimna nutritivna i ljekovita svojstva, a u sušenom obliku je vrlo kalorična jer sadrži 50-70% šećera, uz to je bogata vitaminima i mineralima kao i svježa smokva.
Dolina Neretve, osobito njezin donji dio oko Baćinskih jezera, i područje Pojezerja je poznato po vrlo kvalitetnim svježim i suhim smokvama koje ljudi uzgajaju za komercijalne svrhe. Posljednjih desetljeća se to počelo raditi i na širem području Neretve, a o tome smo porazgovarali s vrijednim proizvođačem Tomom Volarevićem iz Pruda.
Upornost i znanje su ključni za uspjeh
– Nekada se smokva nije sadila u komercijalne svrhe, već bi ljudi imali po desetak stabala na krajevima njiva za sebe. Višak se nije prodavao, već su se njome hranile svinje koje bi jako napredovale jer su smokve vrlo hranjive, priča nam Tomo s kojim smo se sastali u njegovu rajskom vrtu u kojem dominira lijepa, mala kućica s kamenim pročeljem.
On je nastavio tradiciju svoje obitelji i sada posjeduje 45 stabala od koji je deset starih. U dobrim godinama ubere i do tonu smokava. Sadnice je napravio sam od svojih starih smokava i dijelom d smokava iz Peračkoga Blata čiji plodovi su krupniji.
– Ova godina je bila dobra, smokve su mesnate jer sam ih redovito zalijevao i to je bitno jer u protivnom kod nagle kiše smokve popucaju. Osim toga važna je bila i pravilna rezidba, obrazlaže nam ovaj vitalni umirovljenik koji voli napomenuti da su želja i volja jače od atomske bombe.
Upravo upornost i strpljivost se očituje na svakom koraku njegova imanja. Na Jerkovcu je zasadio mladi voćnjak u kojem dominiraju smokve stare pet godina, a tu su i jabuke, šipci, breskve, vinova loza s ukusnim stolnim grožđem te mladi nasad agruma. Stara stabla smokava koje je naslijedio se nalaze u brdu.
– Od svojih roditelja, posebno majke, sam naučio kako sušiti smokve: od načina branja, sušenja na sturi (svaku smokvu treba svaki dan okrenuti!) do ‘morbanja’ u kipućoj slanoj vodi s kojim se ona zaštićuje od nametnika, kaže nam i dodaje, nadam se da će to u nekom obliku nastaviti i moja djeca.
‘Roba sama sebe treba prodati’
Zanimalo nas je kako ide prodaja smokava s obzirom na dobru turističku sezonu:
– Vrlo dobro, dobar proizvod nađe svoj put do kupca. Ja radije prodajem svježu smokvu koja je triput teža od sušene i manje je posla u finalizaciji. Bitno je da imate kvalitetu i da stvarate povjerenje kod kupaca. Moje svježe smokve brzo nađu kupce a cijena je vrlo dobra pa sam u konačnici zadovoljan. Sušene smokve su zahtjevnije u obradi. Ja ih uz to lijepo upakiram dodajući lovorov list i one bez problema nađu kupaca čak i u Splitu, ističe Tomo Volarević.
Rajski vrt u Prudu
Ono što posebno plijeni pozornost je lijep i pomno uređen i obrađivan vrt, bogat različitim voćem i povrćem, iza Tomine obiteljske kuće u Prudu. Njime dominira mala kućica s kamenim pročeljem u duhu tradicijskog dalmatinskog graditeljstva. Kako i priliči, tu nam se pridružila supruga Anka. – Ona je moja potpora u svemu!, dodaje Tomo.
Obitelj Volarević ovdje sadi sve što im je potrebno, rekli bismo samodostatno obiteljsko gospodarstvo. Uz novije metode rada, tradicija je ovdje vrlo živa što se osobito vidi u unutrašnjem uređenju kućice kojom dominira veliki kamenom urešeni kamin čiji dimnjak po potrebi daje dim sušari koja se nalazi odvojena u potkrovlju. Zidovi su prekriveni starim predmetima koji su izašli iz upotrebe a koji svjedoče o nekadašnjem životu na selu.
Pomno uređena okućnica je raj za dušu, pravi ljetnikovac s odrinama i drvenim stolovima a u vrtu bez travke raste verdura koja nevješta jesen i zimu kada će vatra u kaminu češće plamtjeti. Za kraj ponavljamo Tominu misao s početka ove priče: Želja i volja su jači od atomske bombe!
