Svakodnevno svjedočimo mnogim senzacionalnim vijestima o pronevjerama, krađama, skandaloznim propadanjima tvornica i tvrki. Mediji se natječu analizirati sumnjivce i u ime tzv. objektivnosti unaprijed ih proglašavaju krivcima i osuđuju na sudu javnosti. Ako se u međuvremenu dokaže suprotno, takvima se posvećuju neki sporedni reci i pilatovski se peru ruke od odgovornosti zbog dezinformacija. Nažalost, i među medijima postoje interesneskupine koje međusobno ratuju “činjenicama” i tako stvaraju medijski kaos. Danas se generalno stvara osjećaj da svatko, ako slučajno ima 5 kuna više na računu, do toga nije došao na legalan način. Kao da smo okruženi smo lopovima. Pri tome se zaboravlja da postoji i nepisano pravilo: “s kim si, takav si!”. Ispada da smo svi na neki način sumnjivci koji će se jednom i otkriti. Ovakvo stanje je jako neprijateljski usmjereno prema međusobnom povjerenju. Ljudi gube vjeru u ljude, ali i u samoga Boga.”Bože, gdje si?” – mnogi će zavapiti. Tako postoji i jedan citat stare pjesme: “O Bože čuvaj naše golubove i sirotinju, jer bogati se ionako za sebe pobrinu!” Brzo će se javiti dežurni analitičari sa zaključkom da je i Bog pristran jer ljubi i daruje one koji se guraju u prve klupe u crkvama. Bog se brine za svakoga i svakome pokušava skrenuti pozornost na zaokret. Zaokret u ovom kaotičnom stanju može učiniti svatko pa inajmanji čovjek. Potrebno je vjerovati da se svojim dobrom, onim najmanjim dobrim djelom, može iznjedriti pravda, mir i dobro. Najljepši primjer je događaj iz Evanđelja kada Isus primjećuje siromašnu udovicu koja svojim malenim novčićem sudjeluje u društvenim zbivanjima. Ne daje od suviška, ne daje ukradeno, nego daje sebe. Daje ono što ima kako bi svi imali jer vjeruje da svojim dobrom može izazvati erupciju općeg dobra. Ona je kao malena gruda snijega na vrhu planine koja se kotrljajući niz padinu okrupnjuje i postaje velika. Tijekom povijesti su mnogi mali, neznatni ljudi pokrenuli pozitivne reakcije. Danas, Bog očekuje od mene, tebe dragi slušatelju, dabudemo malene grudice koje mogu pokrenuti lavinu dobra. Ako netko misli da jeto u ovom kaotičnom svijetu uzaludno – vara se. “Jer malo svijeta izabra Bog dapostidi veliko. Nejako, da postidi jakog.” Ako svjedočimo erupcijama informacija ili dezinformacija o nepravdama u ovome vremenu, to bi nama, ljudima koji vjeruju da je dobro još moguće, mogao biti povod da učinimo suprotno. Ako moja vjera ne donosi plodove, dobre plodove u mojem životu, onda sam i ja, na neki način, kradljivac darova koje nam Gospodin ponaosob daje. Ako drugi kradu, ako drugi varaju, ja, mali čovjek, nalik siromašnoj udovici, neću krasti, nego ću doprinijeti zajednici, društvu u kojem živim. Ne smijem zaboraviti da oko sebe imam one kojima sam velik, uzor i koji me, upravo zbog toga što svojim životom svjedočim ispravne stavove, mogu slijediti. Tako nastaje pozitivna revolucija, koja gradi, obnavlja. A zato je potrebna vjera, živa vjera u uspjeh i da sam upravo ja, neznatan čovjek, stvoren kao dar ovome vremenu.
fra Josip Repeša
