Ministarstvo zaštite okoliša i energetike uputilo je jučer na e-savjetovanje paket reformskih zakona iz područja vodnoga gospodarstva, a glavne promjene očekuju lokalne vodovode i kanalizacije čiji bi se broj sa sadašnjih 190 trebao smanjiti na njih 35 do 40.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Naime, sadašnji izuzetno fragmentirani sektor koji se bavi javnom vodoopskrbom i javnom odvodnjom sastoji se od 190 pojedinačnih isporučitelja vodnih usluga čiji su osnivači jedinice lokalne samouprave.

Investicije EU

Budući da ne može realizirati investicije EU, ne može osigurati održivost svojega poslovanja niti priuštivost cijena vode, u ministarstvu Tomislava Ćorića odlučili su drastično smanjiti broj lokalnih vodovoda za čak 80 posto, što znači da ćemo imati oko 150 direktorskih pozicija manje jer će se slabiji vodovodi pripajati jačima, a građanima će se na tim tzv. uslužnim područjima izjednačiti cijena vode.

Na jednom od tih područja jedinstveni javni isporučitelj vodnih usluga morat će minimalno isporučivati dva milijuna kubnih metara vode godišnje, odnosno takvih će područja biti od 35 do 40, ili prosječno će 14 jedinica lokalne samouprave imati jedno uslužno područje te jedan jedinstveni vodovod. Lokalni će vodovodi dobiti prijelazni rok, i to 13 mjeseci od stupanja na snagu zakona, a prateća uredba koja definira uslužna područja donijet će se u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu, pa bi cijela reforma trebala biti gotova iduće godine.

Manji vodovodi, kako je definirano zakonom, pripajat će se, prema prihodima, najvećem javnom isporučitelju. Taj jedinstveni vodovod bit će trgovačko društvo čiji su osnivači jedinice lokalne samouprave, a na jednom uslužnom području cijena vode morat će se izjednačiti. Primjerice, dio Zagrebačke županije već sada ima ujednačenu cijenu vode za svoje jedinice gdje su se spojili lokalni vodovodi, pa tako građani jednako plaćaju potrošnju vode u Dugom Selu, Brckovljanima, Ivanić-Gradu, Svetom Ivanu Zelini i Vrbovcu.

Postojat će i obveza vodovoda na provedbu, a jedinica lokalne samouprave na osiguranje provedbe višegodišnjih programa gradnje komunalnih vodnih građevina koje se financiraju iz fondova EU.

– Ključne izmjene uskladili smo sa strukovnim udruženjima. Nema likvidacije društava nego se ona pripajaju onome društvu koje na tom uslužnom području ima najveće prihode od cijene vode i naknada za razvoj. Ova je reforma nužna jer naši podaci pokazuju da iz godine u godinu raste broj lokalnih vodovoda, pa smo tako sa 156 u 2015. danas došli do 190 isporučitelja. Imamo obvezu prema EU da u svim naseljima s više od 2000 stanovnika sagradimo uređaje za pročišćavanje voda, a u tako fragmentiranom sustavu apsorpcija zapinje. Važnije, cijena vode reformom bi trebala postati prihvatljivija za građane – pojašnjava Elizabeta Kos, pomoćnica ministra Ćorića za vodno gospodarstvo.

Na naše pitanje hoće li cijena vode za građane ostati ista odgovara da je to jedan od ciljeva reforme, da nakon investicija cijena bude prihvatljiva.

Ujednačavanje

– Zagrebačka županija ujednačila je cijenu vode i većina je građana profitirala, uz ostalo, dužni su i po zakonu poštovati dio koji se odnosi na socijalnu cijenu vode, odnosno svatko ima pravo na minimalno 20 litara vode dnevno. A što se tiče investicija, uređaji za pročišćavanje voda i kanalizacija financirani su 70 posto iz fondova EU, između četiri i šest posto dolazi s lokalne razine, a ostatak troškova pokrivaju Hrvatske vode i Ministarstvo popola. Jedinica može odlučiti da se lokalna komponenta financira iz naknade za razvoj, ali se to onda prikazuje u cijeni usluge vode, s time da cijena vode nakon investicije ne smije prijeći tri posto od neto raspoloživog dohotka kućanstva, inače projekt ne prolazi – pojašnjava Kos.

Izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva sada se pak predlaže da odluku kojom se uvodi naknada za razvoj, kao jedinu lokalnu investicijsku komponentu cijene vode, ubuduće donose županije, a ne, kao dosad, gradovi i općine, jer je područje županije geografski bliže budućem uslužnom području javne vodoopskrbe i javne odvodnje.

Županije mogu odlučiti pokriti komponentu financiranja projekta EU i uvođenjem naknade za razvoj, kojom se tada mogu pokriti i investicijski krediti.

Istodobno se širi namjena potrošnje naknade za uređenje voda. Tako se uz postojeću namjenu njezini prihodi mogu koristiti i za podmirenje troškova nastalih pri obračunu i naplati naknade za uređenje voda, odnosno za plaće, i to do 10 posto sredstava.

Razvoj sustava

Ivan Jukić, direktor osječkog Vodovoda te predsjednik Hrvatske grupacije vodovoda i kanalizacije, tvrdi da je njihovo strukovno udruženje bilo kontaktirano oko ovih izmjena i da su oni dali svoje prijedloge, ali će zakone moći komentirati tek kada ih prouče i daju svoje primjedbe.

Željko Turk, zaprešićki gradonačelnik i predsjednik Udruge gradova pozdravlja ovu reformu te pojašnjava da je to bilo potrebno zbog projekata EU.

– EU inzistira da bude jedan javni isporučitelj na području vodoopskrbne mreže. Imamo primjer istoka Zagrebačke županije, ali i Grad Zaprešić sa sedam općina ima jedan vodovod i u pravilu su cijene ujednačene – ističe Turk.

Kada je riječ o naknadi za razvoj, kaže da se ona i sada ubirala te da je to neminovnost. Dodaje međutim da je riječ o dvije do tri kune na računima i da to ne predstavlja neki udar na standard građana.

– Mi u zaprešićkom kraju imamo gotove projekte vrijedne 520 milijuna kuna koji idu na odobrenje u Bruxelles, a sam Grad ima 220 milijuna kuna vrijedne projekte – tvrdi Turk.

Što zakon donosi potrošačima?
  • Jedinstveni vodovodi morat će imati povjerenstvo za reklamacije potrošača
  • Propisuje se minimalno 20 litara vode po članu kućanstva, čak i kada je voda isključena
  • Cijena vode i nakon investicija iznosit će maksimalno do tri posto neto raspoloživog dohotka kućanstva godišnje
  • Socijalna cijena vodnih usluga ubuduće će se primjenjivati univerzalno i na javnu odvodnju, a ne kao dosad na vodoopskrbu, i to na fiksni te varijabilni dio cijene (dosad samo na varijabilni)