Nacrt novog Ovršnog zakona kojim nije zadovoljan nitko osim Ministarstva pravosuđa danas bi trebao biti upućen na Vladu. U donošenje novog zakona išlo se ponajprije kako bi se smanjili enormni troškovi ovršnog postupka koji su blokirane građane zadržavali u vječnom dužničkom ropstvu, no, osim što donosi uistinu tek kozmetičke promjene, novi će zakon imati upravo suprotne posljedice, piše Večernju list.
Spin o jeftinom postupku
Spin o jeftinijem postupku vrlo se lako raspline već pri pogledu na tablicu u kojoj smo pobrojili aktualne i buduće troškove: budući trošak suda u jedinstvenom iznosu od 200 kuna do vrijednosti ovrhe od 5000 kuna te 300 kuna iznad tog iznosa uključuje i javnobilježničku i Fininu naknadu, no još ljetos, izmjenom Zakona o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima uvedeni su predujmovi koje plaća vjerovnik, a u konačnici ih snosi dužnik, a taj će se zakon “inkorporirati” u ovršni.
No, dok su iz Ministarstva pravosuđa tijekom razdoblja javne rasprave i predstavljanja nacrta zakona konstantno ponavljali mantru o zamjeni pojedinačnih troškova novom sudskom tarifom, izbjegavali su spomenuti odvjetničke troškove koji ostaju na dlaku isti. Oni kao da su uklesani u stijenu, iako odvjetničke tarife određuje Ministarstvo pravosuđa. No, ni odvjetnici nisu zadovoljni ovim zakonom – iz Hrvatske odvjetničke komore došao je prijedlog preokretanja redoslijeda naplate i plaćanja prvo glavnice, a onda kamate. Troškove, očekivano, nisu spominjali.
No ono što bi dodatno moglo utjecati na povećanje troškova ovrhe očekivano je neminovno produljenje postupka. Umjesto dosadašnja četiri koraka, od dostave ovršnog prijedloga javnom bilježniku koji onda, obično kroz sedam, a najviše 30 dana rješenje dostavlja strankama, te ovršenik može podnijeti prigovor, platiti dug ili se ne odazvati, čime odluka postaje pravomoćna, slijedila je provedba ovrhe kod Fine, odnosno poslodavca, postupak se sada proteže na deset koraka za koje – nema rokova provedbe.
Uključuju i slanje ovršnih prijedloga koje pripremi javni bilježnik na sud, koji ih onda potvrđuje i vraća bilježniku, te bolji sustav obavještavanja dužnika, no proces je promašio svoju svrhu. Jer, za to vrijeme, koje bi se moglo otegnuti i na tri godine, rastu kamate i ostali troškovi. Ovršni postupak, u kojem ostaju javni bilježnici i Fina, ne prenosi se isključivo na sud, kao što je to, primjerice, u Sloveniji, a “ping-pong” između bilježnika, sudova i dužnika prava je trakavica.
Više o novom Ovršnom zakonu možete pročitati na poortalu Večernji list.
Piše: Valentina Wiesner/VL
