Slavlje Male Gospe u Dobranjama ove će godine biti posebno svečano. Obilježava se 400 godina od gradnje crkve rođenja Blažene Djevice Marije (Mala Gospa) u Dobranjama. Crkva je sagrađena 1617. i spada među najstarije sakralne objekte u Neretvi koji su još u upotrebi. Tim povodom će u nedjelju, 10 rujna, u pastirski pohod doći nabiskup Marin Barišić koji će u 10 sati predvoditi svečanu sv. misu.
Prostor Dobranja je bio naseljen još u prapovijesti
Prostor ove župe Dobranje – Bijeli Vir bio je naseljen još u pretpovijesno doba. Prvi stanovnici bili su Iliri, od kojih je ostalo više usamljenih i skupnih gomila u ovom kraju. O hrvatskoj srednjovjekovnoj nazočnosti na ovom prostoru govore stećci, koji se nalaze na tri lokacije: Bobovištu, Zmijinoj glavici i kod stare župne crkve. Nekropola kod stare župne crkve bila je najveća. I danas se tu može vidjeti veći broj jednostavnih i ukrašenih stećaka, kao i razbijenih koji su ugrađeni u zidove crkve prigodom njezine gradnje 1617. godine.
Dobranje je u srednjem vijeku dio župe Žabsko
Ovaj je kraj krajem 12. stoljeća pripadao župi Žabsko, koja je u to vrijeme bila u stonskoj biskupiji. Već u 14. stoljeću dolazi pod trebinjsku biskupiju i nalazi se u sastavu župe Zažablje sa sjedištem u hercegovačkom Gracu. Najveće selo stare župe zvalo se Dobranje, koje je nastalo oko malog, ali plodnog kraškog polja ispod planine Žabe. Ime je dobilo po hrastovim ili dubovim šumama koje su nekada pokrivale ovaj kraj, a ostaci te šume i danas se mogu vidjeti kod stare crkve. Tome mišljenju ide u prilog i naziv susjednih sela u Hercegovini, koja su se 1444. godine nazivala Dobrane, a kasnije su prozvana Dubrave. Nedaleko od Dobranja je hercegovačka župa Hrasno, koja se prije zvala Dubrave. Turci su ovaj kraj zauzeli već nakon pada Čitluka u njihove ruke 1471. godine. Oslobođenje od Turaka došlo je tek 1694. godine.
Samostalna župa Dobranje je nastala nakon 1669. godine
Poslije Kandijskog rata, koji je završio 1669. godine Dobranje su odlukom trebinjskog biskupa Ante Primija odijeljene od Graca i sa selima Donjeg Hrasna postale samostalna župa Dobranje. To je stanje potrajalo dvadesetaka godina, jer je Karlovačkim mirom 1699. godine upravo preko ovog područja povučena nova granica, koja je prošla sredinom Dobranjskog polja, pa je jedan dio sela došao pod vlast Mletačke Republike, a većina naroda tadašnje župe ostala je pod Turcima. Početkom 18. stoljeća makarski biskup Nikola Bijanković formirao je posebnu župu za Dobranje, Vidonje i Slivno sa sjedištem župnika u Slivnu. Već 1720. godine isti je biskup ustanovio samostalnu župu Vidonje i Dobranje sa sjedištem župnika u Vidonjama. Takvo je stanje potrajalo do 1769. godine, kada je makarski biskup Fabijan Blašković razdijelio dotadašnju župu i Dobranje proglasio ponovno samostalnom župom.
Najstarija župna kuća nalazila se u Kaloperovićima, koja već krajem 19. stoljeća nije bila za stanovanje župnika.
Iz Dobranja u Bijeli Vir
Već početkom 20. stoljeća narod je iz brdskih sela počeo silaziti bliže vodi, polju i cesti. Počelo se formirati novo naselje poviše velikog vira, zvanog Bijeli Vir, za razliku od manjeg vira koji se nalazio nešto dalje i istočnije, zvanog Plavi vir. Novo selo posebice je naraslo poslije Drugog svjetskog rata, kada su brdska sela gotovo posve opustjela. To je dovelo do gradnje novog župnog središta. Nakon što je 1975. godine sagrađena nova župna crkva u Bijelom Viru, ona je i nadalje u naslovu zadržala naslov matice, ali mu je dodano i novo središte, pa je novi naslov župe sretan spoj starog i novog naziva Dobranje-Bijeli Vir.
Župna kuća uz cestu, kod nove župne crkve, sagrađena je za župnikovanja don Ante Šipića 1979. godine. Tada je bila pokrivena betonskom pločom. Za župnika don Veselka Luetića, godine 1984. na betonsku je ploču postavljena krovna konstrukcija i kupa. Starija kamena župna kuća sagrađena je za župnikovanja don Rade Jerkovića 1931. godine. U ovoj je kući poslije Drugog svjetskog rata bila seoska osnovna škola i stan učitelja, a župnici su stanovali u privatnoj kući Stane Bajo ud. Mije uz cestu, a od 1964. godine u kupljenoj kući na kraju sela. Godine 1976. stara župna kuća bila je vraćena župi, pa se u nju za kratko vrijeme uselio župnik Šipić, koji se uselio u novosagrađenu današnju kuću 1979. godine, a obje druge kuće bile su prodane i dobiveni novac uložen je u gradnju današnje kuće.
Matične knjige svjedoče o drevnosti župe Dobranje- Bijeli Vir
Matična knjiga K i U, pisana bosančicom, za krštene od 1769. do 1831., a za umrle od 1771. do 1820. nalazi se u NAS. Knjiga V, pisana bosančicom, od 1769. do 1831. nalazi se u ŽU. Knjige R od 1825. do 1946., tri sveska; V od 1897. do 1946., dva sveska, i U od 1825. do 1946., dva sveska, nalaze se u MU Metković. Tri stanja duša, iz 1802., 1806. i 1859., nalaze se u NAS, gdje se nalaze i nepotpuna godišta parica R, V i U od 1812. do 1940.
