Kada sunce s Rujnice izađe i obasja Grupkovića kulu, Neum polje i Kulinu, tad se pijevci po malo ugase, a ptičice na grani oglase.

Dobro jutro moja mila Plino, sva si lipa i prirodno čista, svaki kamen, svaka škrapa tvoja, sad na suncu kao suza blista.

Početak je ovo poduže pjesme koju je napisao i uz gusle pjeva Vinko Štrbić – Guslar Plinjanin iz Stabline, potomak Grupkovića, posljednji  čuvar ove vrijedne, ali izumiruće tradicije u donjem dijelu Neretve, a i šire. Iza Vinke je 80 ljeta, ali to se nimalo ne primjećuje dok, sa strašću i ljubavlju, gusli i pjeva. Najčešće vlastite pjesme, jer napisao ih je on više. Ova zadnja govori o njegovome djetinjstvu u rodnoj Plini, piše Rogotinski portal.

O ovome možete više pročitati u novom broju Dubrovačkog vjesnika.