Berba lubenica u dolini Neretve je baš sada, polovicom srpnja i u srcu turističke sezone, u punom zamahu. Službeno je počela 20. lipnja i trajat će do 1. kolovoza ove godine. Proizvođači na oko 250 hektara zemljišta zasađenog tim voćem očekuju urod od 10 do 15 tisuća tona kvalitetne lubenice, ako u međuvremenu ne bude nekakvih izvanrednih vremenskih okolnosti.
Čini se kako su u Neretvi manje-više proizvođači, otkupljivači zadovoljni ovogodišnjim urodom, kvalitetom i otkupno-prodajnom cijenom. Mjerodavni kažu kako se za kilogram kvalitetne lubenice sada može dobiti od 1,60 do 2,00 kune, no svi ističu kako je i ovogodišnja neretvanska lubenica nesumnjivo kvalitetnija od uvoznih, u što su se uvjerili i potrošači i ovog vikenda, a već odavno predstavlja hrvatski brend.
Proizvodnja opada zbog niskih otkupnih cijena
To ističu i u otkupnim centrima u Neretvanskoj dolini, primjerice u vodećoj tvrtki Agrofructus grupa d. o. o u Opuzenu, koja je specijalizirana za proizvodnju, otkup, skladištenje i prodaju mandarina te inog svježeg i prerađivačkog voća i povrća, posebice lubenica u Neretvanskoj dolini. Ujedno i upozoravaju na činjenicu kako proizvodnja lubenica zadnjih godina opada uslijed niskih otkupnih cijena.
“Ove godine lubenicom je zasađeno oko 250 hektara zemljišta u dolini Neretve i planira se ubrati ukupno oko 10.000 tona toga voća koje se prodaje uglavnom na domaćem tržištu. Tek se nešto malo, oko 10% lubenica, izvozi na inozemno tržište, primjerice u Sloveniju. Planiramo otkupiti oko 4.000 tona lubenica, od čega 80% namjeravamo usmjeriti isključivo na domaće tržište. Prosječna težina ovogodišnjih plodova lubenice se kreće od 10 do 12 kg Fantasy te Romanza od 7 do 9 kg“, ovih je dana za Agroklub izjavio Dragan Crnomarković, rukovoditelj otkupnog centra Agrofructus Grupa u Opuzenu.
Kako dodaje, nakon berbe lubenice se stručno slažu u transportna pakiranja u oktabine veličine 600 kg veće i manje od 220 kg. Ulaze u njihov logistički centar (skladišta, hladnjače), a nakon toga se opremaju na tržište u kamionima, hladnjačama.
“Potrošači su iznimno zadovoljni kvalitetom neretvanskih lubenica koje su krupne, sočne s dosta šećera, i koje imaju visok stupanj likopena, te je kao takve prepoznate su na tržištu. Lubenice nikako ne plasiramo na rusko-tursko tržište, dok ih od toliko zemalja članica EU-a šaljemo samo u Sloveniju“, kaže on.
Druga kultura po zastupljenosti
Podsjeća kako se vrijeme sadnje lubenica u dolini Neretve uglavnom odvija u razdoblju od 25. ožujka do 15. travnja, ali traje i do 1. svibnja u godini te da se po hektaru posadi od 2.500 do 3.000 mladih sadnica.
Neretvani ističu kako je proizvodnja lubenica na drugom mjestu, odmah iza njihovih mandarina, prema zastupljenosti poljoprivrednih kultura, u Neretvanskoj dolini. Dodaju da je specifičnost berbe i otkupa lubenica primjerice na opuzenskom području u tome što se dio uroda do otkupne stanice doprema rijekama i kanalima te se u transportu koriste brodice, lađe, čamci, a odnedavno i splavi, u čemu je takav način prijevoza, izvlačenja proizvoda gotovo jedinstven u svijetu.
Vremešniji žitelji toga kraja se i ovih dana prisjećaju kada su njihovi preci, uglavnom žene, nekoć ‘lancali’ pune lađe voća i povrća nizvodno i uzvodno Neretve, pri čemu su koristili i konje, volove. Svi kažu kako se tadašnji mukotrpni rad neretljanskih težaka ni izbliza ne može usporediti sa današnjim, suvremenijim, bržim, lakšim i racionalnijim. Proizvođači lubenica i otkupljivači upozoravaju na činjenicu kako im je temeljni problemnekontrolirani uvoz lubenica u Hrvatsku iz drugih zemalja u momentu kada na rod dolaze lubenice u dolini Neretve.
“Zemlje poput Grčke, Turske, Makedonije, Albanije zbog svog položaja ranije dobivaju lubenice te se završetak njihove berbe poklapa s našim početkom. Tako njihove nekvalitetne lubenice zadnje berbe ulaze u Hrvatsku s jako niskim cijenama obarajući cijenu naših lubenica, baš u momentu, kada naša tek kreće na tržište. Osnovni problem predstavlja i niska otkupna cijena zbog nelojalne konkurencije, ali i zato što nemamo nikakve potpore”, ocjenjuje Crnomarković.
Nekontrolirani uvoz jedan od temeljnih problema
Inače, dodaje, proizvodnja lubenica u Neretvanskoj dolini svake godine sve više opada i zato što njihove proizvođače uništava konkurencija nekvalitetnih proizvoda. Ako se ne zaštite neretvanski proizvođači tog voća, ovdje će proizvodnja lubenica biti jako mala, čak i neznatna, tim više što poljoprivrednici u dolini Neretve se sve više okreću uzgoju mandarina.
Agronom Robert Doko ocjenjuje kako je neretvanska lubenica nesumnjivo kvalitetnija od uvoznih u što su mogu uvjeriti svi koji ju kušaju.
“Za kilogram tako kvalitetnih lubenica trenutačno se može dobiti od 1,60 do 2,00 kune, a takva bi se prodajna cijena trebala dulje zadržati. Kako se lubenice dobro prodaju u Grčkoj, djelomično i Albaniji, oni ne plasiraju svoje jeftine proizvode na tržište Hrvatske. To je pozitivno za domaće proizvođače lubenica čija prodaja, reklo bi se, zasad dobro ide. Urod lubenice bi na jednom hektaru dolini Neretve u idealnim uvjetima mogao biti oko 50 tona, dakako uz kvalitetno tlo, zalijevanje, prikladne agrotehničke mjere. Ali zalijevanje lubenica slanom nekvalitetnom vodom znatno smanjuje prinose“, upozorava Doko.
Vlasnik i direktor tvrtke “Mandarinko” Strahimir Filipović pita: “Zašto voćarima iz doline Neretve nije omogućeno da i oni u Zagrebu koriste povoljnosti koje je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić dao proizvođačima Zagrebačke županije, primjerice u prodaji voća? Pisali i slali smo mu dopise iz Neretve tražeći da nam omogući prodaju lubenica barem u vrijeme kada to nikome ne smeta i kada u Zagrebu nema domaćih proizvoda kakve nude proizvođači našega kraja. Ali nitko nikada iz gradske uprave Zagreba nije odgovorio na naše zahtjeve makar su lubenice iz doline Neretve najukusnije pa ne vidim razloga zašto ih proizvođači ne bi prodavali na štandovima u našoj metropoli.”
Foto: AgroFructus Grupa Opuzen i Nedjeljko Musulin