Na današnji dan, 31. ožujka 1719. u dogovoru s makarskim biskupom Nikolom Bjankovićem mletački providur potpisao je pod šatorom u Metkoviću (dalle tende di Metkovich) odluku o uspostavi samostalne Župe sv. Ilije proroka Metković. Bio je to prvi akt po kojem je Metković postao administrativno središte u ovo dijelu doline Neretve.
300 godina župe sv. Ilije Metković
Iako se Metković prvi put spominje 1422. godine nema spomena o bilo kakvoj crkvi. Za vrijeme turske vladavine pastoral su obavljali franjevci iz Zaostroga. Godine 1670. franjevci su osnovali župu koju sačinjavaju sela Doljani, Dračevo i Metković, a crkva se nalazila u Doljanima.
Prva crkva u Metkoviću sagrađena je 1699. godine. Radove je inicirao fra Bartul Arbić. U prvom spomenu 1700. godine zapisana je kao crkva Uzašašća (Spasova), međutim već se 1708. godine spominje kao crkva sv. Ilije. Najvjerojatnije je riječ o prvotonoj piščevoj pogrešci. Naglim porastom broja stanovnika oslobođenje od turske vlasti stvorili su se uvjeti za osnutak župe.
Mletački providur Alvise Mocenigo izdao je 31.ožujka 1719. pismenu odluku koja glasi: Odlučujemo da i u buduće franjevci nastave u službi u rečenom mjestu Metković, kao i u onim okolnim, koja će ostati unutar granice. Mocenigo je odluku potpisao dalle tende di Metkovich tj. pod šatorom u Metkoviću.
Zanmiljivo je da je naziv mjesta u odluci Metković, a ne množina Metkovići kako se poslije uvriježilo. Odluka je donešena uz blagoslov tadašnjeg makarskog biskupa Nikole Bijankovića. Župa je obuhvaćala područje od Gabele do Opuzena i od Vida do Vidonja. Franjevci su je u početku duhovno posluživali iz Zaostroga.
Sve do 1705. godine područje Metkovića administrativno je pripadalo Trebinjskoj biskupiji. Mlečani su vršili pritisak da se to promjeni te je papa Klement XI. 3. ožujka 1705. odlučio da se župe u oslobođenim krajevima Donjeg Poneretavlja pripoje Makarskoj biskupiji.
Mocenigova odluka o osnivanje župe u Metkoviću je prvi akt kojim je tada veliko selo Metkovići, kako ga naziva biskup Bijanković, postalo administrativno središte na prostoru od Gabele do Opuzena i od Vida do Vidonja. Nekoliko desetljeća poslije ova odluka omogućiti će doseljavanje fratara u samo naselje te mu još više povećati važnost.
Ovo je prvi u nizu događaja u metkovskoj povijesti koji će selu omogućiti razvoj i uzdići ga na razinu grada te gospodarskog, kulturnog i političkog središta doline Neretve.
Povijest svakog grada je isprepletena razdobljima zamaha i razvoja te razdobljima stagnacije. Neka nam današnje sjećanje na ovu odluku koja je našim precima omogućila da stvore grad kakav danas poznajemo da snage za neke novezamahe i napredak!
Piše: Ivo Mišur
