Navikli smo čitati i slušati Domagoja Vidovića kao jezikoslovca, onomastičara koji rasvjetljuje, a ponekad i prosvjetljuje svojim znanjem o nazivima, imenima, prezimenima i kako se nerijetko baca u boj za hrvatski jezik, osobito u njegovim graničnim govornim područjima.
Večeras smo upoznali i njegovu drugu stranu, manje znanstvenu a više književnu, poetsku, prilikom predstavljanja njegove knjige Priča iz pradavnine. Čovjek koji ga je otkrio i prozreo njegovu prozu, kako je Domagoj to večeras više puta naglasio, akademik Luko Paljetak kazao je, kao predstavljač i pisac pogovora, za njegovu knjigu da je riječ o jednom vrlo složenom, intrigantnom, sjetnom i dubokom ljubavnom romanu kojemu je u podlozi grčka i slavenska mitologija: priča o Perzefoni koja je maska da se prikrije vlastita sjetna ljubavna priča o izgubljenoj Perzefoni.
Zadovoljstvo što je knjiga ugledala svjetlo dana, zadovoljstvo što je to bio plod dugogodišnje suradnje koja je začeta u Literatu istakao je Boris Njavro, predsjednik Društva dubrovačkih pisaca koje je izdalo Priču iz pradavnine.
Domagoj je svoj roman predstavio kao štivo koje je nastalo kao priča u nastavcima za svoju dušu. Morsku priču koja je nekako krenula iz Neretva, zadržala se u Neretvanskom kanalu, stigla do Korčule, a potom i do Dubrovnika i Boke kotorske. Vrtijeljika, vrtlog u kojem se priče i likovi vrte poput lišća na vjetru što zapliće nam se među nogama.
Na početku predstavljanja, sve prisutne koji su do posljednjeg stolca ispunili dvoranu Gradske knjižnice pozdravila je ravnateljica Vesna Vidović, a susret je zaključila pjesnikinja Stana Šćapec, čitajući stihove iz svoje prve zbirke poezije Pjesme za lijek.
