Sliv rijeke Neretve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini primjer je područja koje je pod visokim utjecajem ljudskih aktivnosti na okoliš, a čije su posljedice degradacija tla, zagađenje zraka, vode i tla, katastrofalne poplave uslijed velikih kiša i naglog otapanja snijega zbog klimatskih promjena. Tome smo svjedočili prošle godine nakon tragedije na klizištu nastalom uz Neretvu uslijed velikih kiša. U toj katastrofi samo je postojanje brana hidroelektrana nizvodno od Jablanice spriječilo da niz Neretvu dođu enormne količine otpada.
Rijeke su prirodni putevi put kojim velike količine otpada s kopna, najviše plastike, dospijeva do morskog okoliša. Premda nema preciznijih informacija o količini, procjenjuje se da do 50% otpada na ovaj način dospijeva u more. Nekoliko rijeka u Jadransko-jonskoj regiji protječe kroz više država ili teku duž državnih granica, poput Neretve, Soče i Bojane. Stoga je rješavanje riječnog unosa otpada u more zajednički teritorijalni izazov Europske unije.
Rijeka Neretva odabrana je kao jedno od pet područja provođenja projekta TETHYS4ADRION – Jačanje prekogranične suradnje u smanjivanju količina i utjecaja plastičnog otpada u rijekama u Jadranskom i Jonskom moru koji se bavi problematikom otpada u rijekama i njegovog donosa u more. Institut za oceanografiju i ribarstvo (IOR) iz Splita i Grad Metković projektni su partneri na projektu s hrvatske strane te Hrvatskim vodama kao pridruženim partnerom.
Dr. Pero Tutman s Instituta za oceanografiju i ribarstvo koji je uz dr. sc. Dubravku Bojanić Varezić koautor projekta naveo je za primjer zastrašujući podatak Ocean Cleanupa kako Neretva godišnje u Jadransko more donese 127.000 kilograma plastike ili u prosjeku gotovo 15 kilograma po satu, objavio je Dubrovački vjesnik.
– Ne znam koliko je ta procjena zaista točna, jer nismo našli podatak na temelju kojega je ta nevladina organizacija dala ove podatke, ali to je jedini podatak koji za Neretvu postoji, a htio sam pokazati i kako uopće nemamo nikakvih podataka. Ovo je prvi projekt ovog tipa u jugoistočnoj Europi koji se bavi problematikom riječnog otpada. Kao pilot projekt zajednički ćemo s partnerima gradovima Metkovićem i Čapljinom raditi na tome da, ako ništa drugo, lociramo izvore i mjesta otpada i razvijemo sustave suzbijanja njegova dospijevanja u more – govori dr. Tutman.
– Velika nesreća u Jablanici pokazuje što se sve može dogoditi kada na ovom našem krškom području dogodi iznenadni prolom oblaka. Kada zbog velike količine vode zbog kiše ili naglog otapanja snijega poraste razina vodotokova i sa sobom ponese sav otpad i na kraju sve dospije u more. Ono što dođe Neretvom, zbog toka rijeke i struja more izbacuje prema Hvaru, vrhu Pelješca i odnosi na otvoreno more. Relativno malo toga srećom, dođe u Malostonski zaljev – kaže dr. Tutman.
U projektu uz Hrvatski IOR sudjeluju i vodeće znanstvene ustanove iz još šest zemalja od Slovenije do Grčke, a jedan od ciljeva ovog pilot projekta na Neretvi jest postaviti prekograničnu suradnju i izgraditi zajednicu stručnjaka u regiji, te stvoriti preduvjete za aktivno djelovanje na zaštiti okoliša s ciljem poboljšanja kvalitete života svih građana uklanjanjem plastičnog otpada iz rijeka.
Kao početak aktivnosti na projektu izrađen je Katastar za riječni otpad, digitalna platforma za pilot-aktivnosti mapiranja i prikupljanja podataka o izvorima i mjestima nakupljanja otpada te mapiranja nelegalnih odlagališta otpada u dolini rijeke Neretve s opisom i procjenom količine otpada.
Planirano je organiziranje ekoloških akcija uklanjanja otpada s obala i na riječnom dnu, a posebno je važno podizanje opće razine ekološke svijesti u lokalnoj zajednici organiziranjem volonterskih programa kroz udruge civilnog društva, ekološke udruge i ronilačke klubove u regiji. Također će se organizirati webinari i demonstracijske akcije, kako bi ciljanim skupinama pružili vještine za prikupljanje podataka prema odabranim protokolima.
Ukupna vrijednost projekta je 1.712.579,60 eura, vodeći partner projekta je Nacionalni institut za kemiju iz Ljubljane, ISPRA – Italian Institute for Environmental Protection and Research, grčki Mediterranean Information Office for Environment, Culture and Sustainable Development (MIO-ECSDE) i Hellenic Centre for Marine Research (HCMR), Institut za biologiju mora iz Kotora, Univerziteta Crne Gore, Institut za vode Republike Slovenije, Sveučilište u Tirani te Grad Čapljina.
Piše: Maja Rilović Koprivec / Dubrovački vjesnik
Foto: Nebojša Jerković
