Vozite li se cestom br. 29 kroz najpoznatiju američku vinorodnu regiju – dolinu Napa na sjeveru Kalifornije, negdje u njezinom središnjem i ujedno najljepšem dijelu, gdje idilu vinograda dodatno krase slikovite vinarije, pozornost će vam odjednom privući hrvatska zastava. Ona se vijori pokraj ceste tik uz američku, koja redovito krasi kuće i imanja diljem Kalifornije.
Čak i manje upućeni znaju kako je ovo nadaleko poznata vinarija Grgich – Hills i da trobojnica s grbom, pored američkih Stars and Stripes, predstavlja domovinu Miljenka Grgicha, čovjeka koji je promijenio povijest proizvodnje vina u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ova vinarija zasigurno vas neće očarati veličinom ili raskoši svojih građevina, poput nekih u susjedstvu koje su daleko poznatije po svojim arhitektima, umjetničkim djelima i obiteljskoj tradiciji nego po kvalitetnim vinima. Međutim, jednostavna, ali ugledna vinarija i njezin vlasnik zasigurno imaju jednu od najzanimljivijih priča u povijesti ovog kraja.
Priča je to o siromašnom Hrvatu koji je ostvario američki san. Priča je to o useljeniku koji je proširio vidike i mogućnosti svojoj novoj domovini, pokazavši svijetu da se njezina vina mogu ravnopravno nositi s puno razvikanijima, poznatijima i priznatijima iz Europe, posebice Francuske, kojoj se stoljećima nitko nije usudio narušiti imidž zemlje najkvalitetnijih vina na svijetu.
Miljenko ili Mike (kako ga Amerikanci radije zovu) danas je 93-godišnjak. No, to ni po čemu nisam mogao zaključiti kad sam ga prije nekoliko godina susreo, tijekom jednog srpanjskog popodneva, kako sa širokim osmijehom na licu i prepoznatljivom francuzicom na glavi, sigurnog koraka poput mladića obilazi vinariju i pozdravlja mnogobrojne turiste, koji svaki dan dolaze na kušanje vina te kupuju butelje i suvenire s Mikeovim potpisom. Mnogi od njih kažu kako je ovaj vinar živa legenda. Ne samo zbog svoje životne priče, već i zbog činjenice da u devetom desetljeću i dalje – ne samo da radi na imanju – već i vodi računa o svojoj vinariji na Pelješcu, koja je prošlog ljeta stradala u velikom požaru.
Kao da je bilo jučer kad je u ljeto 1954. godine prekinuo studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i napustio rodnu Hrvatsku, sa samo 34 dolara (koje je skrio u potplati cipele) i jugoslavenskom putovnicom (koja je vrijedila četiri mjeseca) i zaputio se na studijski boravak u Zapadnu Njemačku, odakle se otisnuo na put pun neizvjesnosti, najprije u Kanadu, a potom i u Kaliforniju. Zasigurno tad nije mogao ni sanjati da će pedesetak godina poslije, u ožujku 2008. među prvima ući u kuću najslavnijih svjetskih vinara – Vintners Hall of Fame koja je osnovana pri Culinary Institute of America. Između ta dva značajna datuma, kao na filmskoj vrpci, odvio se cijeli jedan život prepun borbe, uspjeha i padova te strahova i nada začinjenih vizijom i vjerom. Mnogi će reći kako je njegov život bio ispunjen i s podosta sreće. Zasigurno jest, ali – netko mudar reče – sreća je ionako produkt upornosti i stalnog stvaranja okolnosti za uspjeh. A Miljenko je to radio punih dvadeset godina, otkako je 1958. stigao u Kaliforniju kako bi se zaposlio kao pomoćni radnik u vinariji, do sedamdesetih godina kad je konačno preuzeo proizvodnju vina u vinariji Chateau Montelena, s pomalo nerealnom željom da napravi najbolji Chardonnay na svijetu.
Više pročitajte na vecernji.hr
