Nije prošla godina, a da se uz obale rijeke Neretve ne nagomilaju kilometarski dugačke naslage plastike, najčešće boca, ali i svega drugog „blaga“, piše Ana Musa na blogu Lijepa naša Neretva
Čapljinsko divlje odlagalište Ada započelo je s radom 1950. godine i nalazi se doslovno u koritu rijeke Neretve. Ogromno brdo smeća na samoj obali rijeke Neretve, jedva stotinjak metara od stambenih zgrada skoro u središtu Čapljine, jednostavno se za visokoga vodostaja Neretve otkine od obale i zapluta rijekom Neretvom prema moru.
Prema planovima iz 2012., divlje gradsko odlagalište otpada na Adi trebalo se sanirati, tj. zatvoriti do 2018. Planirano je da će se na novoj lokaciji graditi pretovarna stanica na kojoj bi se otpad reciklirao i ne bi bilo nikakvih zagađenja i opasnosti. No, veliki broj građana Čapljine ne slaže se s novom lokacijom, pa je prošlo već mnogo godina, a došla je, evo, i 2018. a ništa nije napravljeno.
Federalno ministarstvo okoliša izdalo je 2017. okolišnu dozvolu za sanaciju i zatvaranje postojeće deponije, a u Čapljini je potpisan ugovor o izradi Glavnog projekta zatvaranja odlagališta gradskog komunalnog otpada na odlagalištu Ada.
Sigurna sam da će proći još mnogo godina prije nego se pokrene troma politička vlast u cilju rješavanja ovoga golemog problema. A do tada, nama nizvodno samo preostaje da se Neretvanski sliv maksimalno angažira na prikupljanju plastike i ostaloga smeća.
Piše: Ana Musa | Foto: Ivica Puljan
