“Iskorištene vode Trebišnjice iz turbina odlaze u kompenzacijski bazen Svitava, a odatle kontrolino preko ustave Krupa otiču u Neretvu. Na ovaj način vode Trebišnjice povećavaju male vode rijeke Neretve. To ima višestruki značaj za korištenje voda u donjem toku sliva. Kad se završi sustav hidroelektrana na Trebišnjici neprekidni vodeni tok će se prostirati od Gacka i Nevesinja preko Dabarskog, Fatničkog i Popovog polja do ušća u Neretvu pa će tako biti ostvaren osnovni cilj ovog hidrosistema – da se voda što duže zadrži na površini kako bi što više služila čovjeku”.

Gubitak potencijala

Tako završava propagandni dokumentarac Sutjeska filma nakon završetka projekta Donji horizonti, kojim je četiri milijarde prostornih metara vode iz sliva rijeke Neretve prevedeno u sliv Trebišnjice. Mediji u posljednje vrijeme opširno izvještavaju o projektu Gornji horizonti kojim se iz Neretve planira “oduzeti” još dvije milijarde kubika vode. Neretva je već izgubila dobar dio svojih voda,a izvori lijevog zaobalja spali su na samo četvrtinu svoje izdašnosti koju su imali prije početka gradnje hidroenergetskih objekata u slivu Trebišnjice.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Gornji horizonti su, u stvari, samo nastavak davno započetog megaprojekta na području sadašnje Republike Srpske. Točan naziv projekta je Gornji i donji horizonti, a da bismo bolje razumjeli problem, potrebno je opisati prostor na kojem su već realizirani Donji horizonti. Ivica Puljan, novinar – istraživač iz Metkovića ovom se problematikom bavi dugi niz godina, bio je dva desetljeća glavni urednik metkovic.hr i pet godina urednik Metkovskog vjesnika, te dio desetočlane delegacije Regionalnog centra za zaštitu okoliša koja je na terenu utvrdila što je napravljeno u prvoj fazi ovoga projekta i koje opasnosti prijete dolini Neretve i Malostonskom zaljevu.

Naime, već pedesetih godina 20. stoljeća započela su opsežna istraživanja istočnohercegovačkoga podzemlja radi utvrđivanja podzemnih veza za iskoristivost hidroenergetskih potencijala toga kraja, te sprečavanja poplava krških polja čime bi se lokalnome stanovništvu omogućilo bavljenje poljoprivredom i spriječilo iseljavanje.

Geobombe u ponorima

“Primijenjene metode gotovo da spadaju u znanstvenu fantastiku. U 20 godina izbušeno je više od 500 istražnih bušotina, od kojih je blizu 400 pijezometrijskih (mjernih). Geofizičkim ispitivanjima zahvaćano je više od 300 četvornih kilometara terena. Na ispitivanje oko 110 podzemnih veza utrošeno je 5,5 tona boje Na-fluoresceina. Za prikupljanje hidroloških podataka organizirano je 75 meteoroloških i 60 vodomjernih postaja. Prijašnja predviđanja spominjala su troškove projekta od 668 milijuna američkih dolara, koja su, prema nekim javnim tvrdnjama, premašena. Upotrijebljene su tzv. geobombe, lopte punjene plastičnim eksplozivom s vremenskim detonatorom, koje su u zamišljenim vremenskim intervalima puštane u ponore. Njihove detonacije bilježene su pomoću 24 geofona spojena na isto toliko seizmografskih uređaja. Tako se precizno moglo odrediti kuda kroz podzemlje teku ponornice”, objašnjava Puljan.

Više možete počitati na portalu Dubrovački vjesnik.

Foto: Ivica Puljan, Ante Šunjić