Sve je izgledalo tako daleko i bezazleno. Studenti na kraju studija veterinarske medicine krajem osamdesetih proučavaju egzotični predmet Tropske parazitarne i zarazne bolesti. Puni zanosa mislili smo da možemo proučavati i potpuno nepotrebne seminare!
Početkom dvijetisućitih u Metkoviću radim kao veterinar i pozvan sam iznenadno na seminar u Zagreb u organizaciji veterinarske uprave. Odmah sam uočio neobičnu pojedinost, prisutni su samo veterinari s juga Hrvatske! Tema seminara je samo jedna, Pojava lišmanioze u Hrvatskoj. Naloženo nam je da svim psima uz obvezno cijepljenje vadimo krv i šaljemo na analizu u Veterinarski institut. Rezutati su bili porazni, trećina pasa na jugu Hrvatske bila je zaražena lišmaniozom.
Nevjerica i šok! Kako se taj obligarorni intercelularni parazit, tj.biće koje živi isključivo unutar crvenih krvnih zrnaca, pojavio toliko sjeverno??? Pa, zar nismo učili da živi u središnjoj Africi? Razlog je, pogađate, uporno i postupno zatopljenje klime koje je dovelo ovog stanovnika Afrike k nama.
Leishmania infantum, protozoa iz porodice Tripanosomatidae, prenosi se preko vektora, prijenosnika Phlebotumus perniciosus, poznatijeg u nas kao papatač, mali komarac.
Poput drugih komaraca i papatač napada noću. Mužjaci se hrane biljnim sokovima, dok ženke sišu krv, i to od sumraka do zore. Tada su bili opasni od polovice travnja do kraja listopada, a danas od kraja ožujka do sredine prosinca!
Prirodni rezervoari parazita su psi
Papatač ujedom u zaraženog psa s obrokom unosi razvojne stadije parazita i po tom ujedom i hranjenjem na zdravom psu u roku nekoliko sekunda odlaže parazite u kožu domaćina. Vrijeme inkubacije do pojave simptoma može trajati i godinama. Simptomi su toliko neodređeni da vlasnici otkriju da nešto nije u redu tek kad pas odjednom ne može duže trčati (osobito lovački), bezvoljan je i lijen, mršavi, šepa , gubi dlaku.
Važno je razlikovati inficirane pse od bolesnih, a to se može samo testovima krvi. Moje iskustvo govori da su najpogođeniji psi koji žive vani, što je i logično zbog izloženosti napadima papatača. Testovi su najpotrebniji u proljeće jer se preko zime razvije mnogo parazita u zaraženom psu.
Repelenti u vidu medicinskih ogrlica (koje možete nabaviti samo u veterinara!) su jedina sigurna zaštita. Za pse koji žive u kući dobrodošle su mreže na prozorima.
Lišmanioza je ,nažalost, zoonoza, bolest od koje obolijevaju i ljudi i životinje! Prije nekoliko godina jedan je stanovnik naše Doline završio u bolnici sa čirom na podlaktici. Mjesecima se neuspješno liječio . Napokon se netko sjetio testirati krv na lišmaniozu. Izliječen je, ali nakon višemjesečne terapije.
A psi? Nema lijeka koji potpuno i trajno uklanja parazita iz psa. Vlasnici se često odlučuju na eutanaziju kad saznaju koji je neizbježan ishod. Cjepiva se intenzivno istražuju, ali još nisu na tržištu.
Nažalost, ovo nije jedini gost globalnog zatopljenja u dolini Neretve, ali o tome nekom drugom prigodom!
