Već duže vremena planiram uspeti se na Kablinu (450 m), na jedan od nižih, ali vrlo rijetko posjećenih vrhova Rujnice. Da je to tako, ne bi vas trebalo čuditi jer do vrha nema utabane planinarske staze, osim one što su je od susjednog Bobalja (285 m) napravili mufloni. Tako da je jučerašnji uspon bio pomalo avanturistički.
U brda nikada ne treba ići sam, meni je društvo pravio jedan metkovski ljubitelj planinskih visova i njegov pas koji se, premda malen rastom, pokazao pravi vučji potomak.
Pošli smo od Gospe Karmelske na Bagaloviću (90 m) prema dvostepenastoj gredi koja okružuje Kablinu i Bobalj od Kule Norinske do Gnječeva doca. To je bio prvi izazov u kojem su nam pomogli mufloni čije smo prve tragove pronašli i potom slijedili ispod usamljene česmine koja nije stradala u posljednjem požaru. Slijediti životinjske staze ima jedan problem a to su krpelji koji na vrhovima trava čekaju toplokrvno biće da mu se prikače.
Premda smo očekivali, susreli smo se s tek jednim zmijolikim primjerkom koji ne spada u otrovnice, a očekivali smo ih više jer je teren idealan za njih. Svladavši prvu prepreku našli smo se na povećoj zaravni između Bobalja i Kabline. Iz daljine se čini da je to idealan ravničarski, travnati prostor, a kada na njega zagazite shvatite da ste u krševitom labirintu u kojem u ovo doba možete uživati mirisima procvale kadulje i drugih trava.
Uspon prema vrhu je poprilično strm i na putu prema njemu smo se opet oslonili na domaćine muflone čija se prisutnost vidi na svakom koraku. Svako malo smo zastajali i osvrtali se jer nam se polako otkrivao predivan pogled na Dolinu koja blista u proljetnom ruhu: prvo u smjeru jezera Kuti, a podom desno prema Opuzenu i lijevo prema Metkoviću.
Pod samim vrhom nalazi se dubrava, predivan proplanak s dubovom šumom koji vam oduzima dah jer je to zadnje što ste očekivali. Pod njima su vidljiva muflonova odmorišta.
Na zapadnoj strani puca pogled prema Ušću, Neretvanskom kanalu i Pelješcu: slivanjska brda, Opuzen i Podgradina, Vlaka… stoje vam na dlanu.
Nakon gotovo sat i pol vrludanja stigli smo na sam vrh Kablinu. Nagrada je dostojna znoja: predivan pogled na Metković, Gabelu, Vid, Dragoviju, Crniće i Veliku Mitrušu. Vidi se novi nasip na desnoj strani, a na lijevoj staro korito Neretve na Kladi… pogled puca prema Marinu vijencu i naseljima pod njim, sv. Liberanu i vidonjskoj zaravni i Žabi, a u daljini vam se okrivaju Mislina i Kuti.
Nismo se dugo zadržali na vrhu jer su od mostarske strane nabrali tmasti, kišonosni oblaci koji su svoj teren ispuštali već u Gabeli. Stoga smo požurili, nastojeći se vratiti istim putem jer smo znali da pred nama stoji poprilično prepreka, litice koje su na mjestima visoke i desetak metara. Još jednom moramo zahvaliti muflonima čiji tragovi su nas proveli kroz taj kameni labirint. Na polaznu točku, crkvu u Bagalovićima došli smo za nešto manje od sat vremena.
Šteta što na ovom pravcu prema Kablini i Bobalju ne postoji uređena planinarska staza. Vjerujem da bi mnogi uživali u usponu na ove vrhove Rujnice s kojim puca predivan pogled.
