Vjerojatno ste i sami nailazili na teškoće prilikom svladavanja gradiva, koje si teško možete vizualizirati, a još teže ga opipati, što su primjerice molekule, mikroorganizmi ili kemijske strukture spojeva. No, trojac iz Gimnazije Metković u sastavu Marin Dominiković, Nikola Jurković i Toni Grgić, uz podršku mentorice prof. Ljiljane Jeličić došao je ideje, koja bi primjerice gore navedene teškoće, mogla otkloniti.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Njih trojica su putem Indiegogo kampanje uspjeli za svoju školu pribaviti 3D printer, uz pomoć kojeg su onda isprintali još dva takva uređaja, a shvativši sve blagodati koje pruža, došli su na ideju da potaknu i ostale škole diljem zemlje na nabavku i/ili umnožavanje ovih uređaja. Preko 3D printera učenici mogu steći brojna znanja, a te naprave im mogu poslužiti i za upotpunjavanje znanja iz dugih predmeta.

I tako su svoj projekt odlučili prijaviti na Ideju godine, gdje su ga predstavili u nadi da će dobiti medijsku podršku za inicijativu u čijoj suštini itekako postoji široki javni interes.

Pomogli bismo školama kako ne bi svi morali prolaziti isti proces kao mi…

U 2016. smo napravili Indiegogo kampanju putem koje smo skupili 2.800 dolara pa smo s tim novcem kupili jedan 3D printer, uz pomoć kojeg smo sastavili još dva. Kad smo shvatili da se može, pomislili smo da bi to što smo napravili u svojoj školi, mogle napraviti i druge škole u Hrvatskoj. Stoga smo za Ideju godine prijavili projekt, koji ima za cilj olakšati školama proces nabave opreme za 3D printanje, kao i naše usluge sklapanja komponenti u starter kitove te naučavanje  kolege iz ostalih škola kako da koriste opremu, pojašnjava nam jedan od članova tima Nikola Jurković.

Već smo spomenuli dio značaja, koji obrazovnoj ustanovi donosi 3D printer, no, ovaj nas je gimnazijalac dopunio na temelju svojih znanja i iskustava.

Uz pomoć 3D printera mogu se printati nekakvi materijali za nastavu, mogu se printati maske za arduino, mehanički dijelovi za nekakve kontrakcije i tako dalje. Dakle uz pomoć ovog uređaja se mogu isprintati neki dijelovi o kojima učimo u školi, poput sastava molekula ili atoma, kao i pojedini prototipi, što onda učenicima olakšava vizualiziranje nastavnih jedinki koje moraju svladati, govori nam Nikola.

Na Ideju godine se prijavili kako bi istražili ima li sluha i interesa u Hrvatskoj za njihovu inicijativu…

Metkovski trojac, koji nastoji hrvatsko školstvo gurnuti korak unaprijed, već je prije dvije godine došao do svoga 3D printera, a o ideji opskrbe drugih škola ovih sjajnim uređajem, razmišljaju već mjesecima.

O toj ideji razmišljamo negdje 3-4 mjeseca, a prije mjesec i pol dana smo saznali za Ideju godine pa smo si rekli ajmo se probati tu prijaviti da vidimo ima li nekog interesa u Hrvatskoj za naš projekt pa ako ima, sigurno će nam Ideja godine olakšati realizaciju, prepričava Marin Dominiković kako su se odlučili svoju ideju prezentirati široj javnosti.

No, ono što se čini kao logična poteškoća u realizaciji projekta je to što je nejasno tko bi imao i kakav interes u ostvarenju ove inicijative. Međutim, postupak nabave micro: bitova dokaz je da ovakva ideja može zaživjeti.

– Kada smo dan nakon završnice Ideje godine bili u Tehnološkom parku Zagreb, razgovarali smo se s članovima IRIM-a (Institut za Razvoj i Inovativnost Mladih) pa smo ih upitali, kako su oni samoodrživi. Rekli su nam da u biti nemaju nikakvog profita, ali da uglavnom rade na nekim projektima, putem kojih dobivaju novac. No, za razliku od nas, oni su imali početni kapital pa im je bilo lakše krenuti u sve to, govori Nikola.

Ipak, nijedan početak nije jednostavan pa se ni Metkovci ne zavaravaju da će njihov biti. Stoga namjeravaju ustrajati u ostvarenju svoje ideje.

Unatoč objektivnim teškoćama, zaključili smo da ima smisla nastaviti. Trenutno radimo na pokretanju web stranice i popratnog bloga, putem kojeg ćemo se prezentirati ljudima te predstaviti ono što radimo. Već smo pronašli i neke potencijalne partnere s kojima bi mogli surađivati. Aktivnosti će se sigurno sada granati, ali osnovna ideja oprskrbe škola 3D printerima ostaje, obrazlaže Marin.

Zbog nedostatka logistike, krenut će s lokalnom razinom…

Ovi mladi i ambiciozni dečki su nam povjerili da im puno znače komentari, kritike, a i kontatki koje su dobili sudjelujući na završnici Ideje godine te da su si na taj način otvorili neke nove vidike.

A obilasci IN2 i Tehnološkog parka Zagreb nas je dodatno motiviralo da ustrajemo u svom projektu, govore zborski Nikola i Marin.

Potonji dodaje da bi uspjeh priojekta mogao ovisiti i o publicitetu koji će dobiti, a nedostatak početnog kapitala i logistike, uvjetovat će to da isprava krenu s realizacijom projekta na regionalnoj razini.

Kao jedna od prepreka u ostvarenju projekta bi nam mogao biti nedostatak logistike, jer bi nam teško bilo da sada sve te komponentne razvozimo po cijeloj zemlji. Stoga smo odlučili u prvoj fazi projekta krenuti s lokalnom razinom, vjerojatno našom županijom i možda Splitsko-dalmatinskom, a onda dalje, objašnjava Nikola Jurković, zagonetno dodajući da su shvatili da postoji ekipa koja radi na sličnoj ideji pa će sada s njima udružiti snage.

OGLAS