Zbornik radova s 15. Neretvanskih znanstvenih, kulturnih i književnih susreta, posvećen hrvatskim jezikoslovcima Krsti Spalatinu, Slavku Pavešiću, Stjepan Krešiću i Luki Vukojeviću, objavio je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ).

Zbornik, koji su uredili Željko Jozić, Stjepan Šešelj, Domagoj Vidović, stigao je iz tiskare na Zagrebački velesajam i izložen je u prostoru IHJJ-a.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Petnaesti Neretvanski znanstveni, kulturni i književni susreti održani su od 10. do 12. listopada 2019. u Neumu, Stonu, Metkoviću, Pločama, Opuzenu, Čapljini i Ljubuškom, a posvećeni su jezikoslovcima koji potječu sa širega neretvanskog područja, od Stona do Konjica te od Vinina u Hrasnu u istočnoj Hercegovini do Šipovače kod Ljubuškoga u zapadnoj.

Autor predgovora Domagoj Vidović piše kako su Krsto Spalatin i Stjepan Krešić, znatan dio svojega radnog vijeka proveli u inozemstvu svim nedaćama i političkim progonima unatoč ipak uspjeli održati vezu s domovinom.

Spalatin je, napominje, doživio hrvatsku samostalnost te u domovini potkraj života objavio Peterojezični rječnik europeizama, dok je djelovanje Stjepana Krešića razmjerno nepoznato iako je preveo neka od najvećih djela svjetske književnosti kao što su Faulknerova, Dickensova i Steinbeckova.

Ističe kako je Slavko Pavešić sudionik najvažnijih jezikoslovnih zbivanja te dodaje kako je on jedan od autora Pravopisa hrvatskosrpskoga književnog jezika (1960.), ali i potpisnik glasovite Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Ujedno je, ističe, bio urednik i suautor Jezičnoga savjetnika s gramatikom te suautor Priručne gramatike hrvatskoga književnog jezika, koja je u vrlo teškim vremenima ponijela hrvatsko ime.

Luka Vukojević uvelike je utjecao na oblikovanje suvremenoga hrvatskog standardnog jezika u samostalnoj hrvatskoj državi ponajprije kao priređivač i suautor najopsežnijega suvremenog hrvatskog jezičnog priručnika Hrvatskoga jezičnog savjetnika, piše Vidović i dodaje kako je kao dugogodišnji oblikovatelj hrvatskoga nazivlja surađivao s Hrvatskim zavodom za norme.

Njihovo je djelovanje, smatra Vidović, ponajbolji odgovor na novoskovanu poštapalicu kako je “Jeziku svejedno” jer su dva jezična savjetnika među najtraženijim priručnicima XX. i XXI. stoljeća, prevoditeljski rad pokazuje da je puk itekako svjestan nužnosti baštine elitnoga u jeziku i da se toga ne straši, nego tomu teži te činjenice da su propisivači itekako praktičari, a ne zatucanci koji nikad ne napuštaju vlastiti ured osim u pratnji jezičnoga redarstva.

Oni nam pokazuju, ocjenjuje Vidović, i kako se poštuje hrvatska baština te da se na njezinu temelju grade i primjenjuju nove jezične teorije, da se autoriteti poštuju, ali da se i nakon njih živi jer bismo, da nismo išli i da ne idemo naprijed, još pisali na desetak različitih načina, slagali slovnicu po latinskome uzoru itd.

U zborniku su objavljeni radovi Vinka Grubišića, Antuna Lučića, Marije Znika, Vlatka Štimca Ljubasa, Lane Hudeček, Milice Mihaljević, Stjepana Šešelja, Ivane Oraić Rabušić, Darka Utovca, Josipa Lasića i Ivane Kurtović Budja  te Stanislava Vukorepa i Domagoj Vidovića, Krešimira Gudelja i Marinka Tomasovića.

Foto: Aleksandar Selak

OGLAS