Toponimi su takvi kakvi jesu, odraz su starih vremena i izumrlih jezika, a počesto i predaja te današnjih i negdašnjih međuljudskih odnosa. Katkad ljude zbunjuju, poneke i vrijeđaju.
Tako su starim Grcima i Rimljanima svi tuđinci bili divljaci, Barbari, a Slavenima su Nijemci nijemi ljudi. Bez obzira na to što su Rimljanima i Grcima svi osim njih samih bili divljaci, nijedan onodobni narod nije mogao natjerati perjanice antike da promijeni taj etnik ili opću odrednici kao što nijednome Nijemcu nikad nije palo napamet da govornicima slavenskih jezika, kojima se govori od Tihoga oceana i sjevernih mora do Jadrana, zabrani uporabu etnonima Nijemac, Nemec i slično. Međutim, Hrvati su, kao mediteranski narod, malo zapaljivije ćudi, pa ih je lakše naljutiti te ću vam to pokušati predočiti na nekoliko primjera.
Nije rijetkost da za potpuno isti zemljopisni objekt postoji različito ime i ono često ovisi o tome tko je pojedini zemljopisni objekt nazvao, pa s jedne strane brda stanovništvo može neki obronak zvati Prisoje, a s druge Osoje. Mnogo je sličnih primjera za to na južnohrvatskome području.
Tako se vrh poluotoka Kleka s dalmatinske strane zove Turski rep, a s hercegovačke Ponta Lopate, negdašnja se mletačko-turska granica s metkovskestrane zove Vlaški jendek, a s gabeoske Struga. Pritom treba znati da je pridjevima turski i vlaški domaće stanovništvo naglašivalo razliku u odnosu na područje koje je bilo pod osmanlijskom vlašću.
S druge strane, često isti zemljopisni objekti nose različita imena. Tako se s pelješke strane čitavo vidljivo kopno naziva Vlaškom bandom, ali ni Neretvani ne ostaju dužni, pa kad plove preko Neretvanskoga kanala kažu da idu U Vragužele i pritom se zezaju da je to ime nastalo jer bi tamošnji stanovnici „i vragu uzeli“ namjerno iskrivljujući romansko ime Raguza (Dubrovnik).
Općenito se s otoka stanovnike sa susjednoga kopna naziva Vlajima ili Vlasima, pa je tako s Brača Vlaška sve od Splita do Makarske, Vlasima stanovnici Makarskoga primorja te Imotske Vrgorske i Neretvanske krajine nazivaju Hercegovce, a Hercegovci katolici i muslimani svoje pravoslavne susjede. Dakle, etnik se Vlah/Vlah/Vlas prenosi dokle god se stigne.
I na samome Pelješcu postoji povijesni toponim Vlaško koji se odnosi na uzmorski dio Dubrave. Vlaška banda i Vlaško korito u Sreseru toponimi koji su i danas u uporabi na Pelješcu i nitko nema pravo mjesnomu stanovništvu zabranjivati da ih upotrebljava, ali nitko ni „ugroženima“ (a i ja sam s Vlaške bande iako sam rođen s „prave“ strane Vlaškoga jendeka) ne odriče pravo na uzvrat.
Jednom sam davno napisao članak Čovječe, ne ljuti se ili što znače metkovska prezimena, a čini se da bi se na sličnu temu moglo pisati i toponimima. Ukratko, ne ljutite se, ne shvaćajte toponime osobno, a ako vas nekad i naljute, uzvratite. Materijala uvijek ima.
Srdačan pozdrav od s po očevoj strani Šolovca (hercegovački Zažapci zovu tako dalmatinske, a to znači pametnjaković), Vlaha i Žabara (oboje vrijedi s dubrovačke strane), a po majčinoj Bodula, Polučovika i Škrtuja Domagoja Vidovića.
