Završio je još jedan Maraton lađa na Neretvi, 29. po redu. Dva su pobjednika – Crni put i Gusari Komin, čime je veliki Domagojev štit, nakon višegodišnje dominacije zagrebačkih lađara, „vraćen doma“. Nije ovo prvi put da su dvije ekipe podijelile prvo mjesto. Događalo se to do sada dva puta, zbog objektivnih razloga, odnosno tumbina na Čeveljuši. Najprije 2003. godine, kada su u cilj zajednički ušli UL Komin i Rogotin, a onda 2020., Zagreb i Stablina, piše Rogotin.hr.
Dojmovi se još sliježu, ekipe analiziraju svoje nastupe, neke već slažu kockice za iduću utrku, a mi smo porazgovarali s kapetanima ovogodišnjih pobjedničkih ekipa. Goran Odak (Gusari Komin) i Dragan Volarević (Crni put) iznijeli su nam svoje impresije i otkrili što se događalo na Neretvi i što je prethodilo zajedničkom ulasku u cilj u Pločama.
Utrka je krenula dobro za lađare Crnog puta. Neposredno nakon starta izdvojili su se na pristojnu razdaljinu u odnosu na grupu pratitelja, u kojoj su bili i Gusari. U tom se trenutku, s obzirom na to da su lađari s Crnog puta pobjeđivali u svim kup-utrkama prije Maratona, činilo da će to biti rutinska pobjeda momaka u crnim majicama.
„Naravno da nismo tako mislili, niti nas je dobar start zavarao. Preduga je ovo utrka, a znali smo da su i naši najveći konkurenti dobro pripremljeni. Imali smo i mi problema s lađom Zagreba na samome startu pa smo morali upotrijebiti sve svoje vještine da se što prije izvučemo iz gužve i oslobodimo prostor na regatnoj stazi“, kaže Volarević.
„Nismo gubili vjeru kad je Crni put odmakao na početku utrke. Znali smo da smo dobro pripremljeni, da moramo ostati hladne glave i da ih snagom i upornošću možemo stići. Najprije smo se izdvojili iz grupe lađa u kojoj smo bili, a onda, malo po malo, smanjivali njihovu prednost. U Kominu smo im se dosta približili i znali smo da ništa nije izgubljeno kada je u pitanju prvo mjesto“, dodaje Odak.
Obojica ističu poteškoće na samome startu u Metkoviću, kada mnoge ekipe nisu ni čule znak za start, nego su počele voziti kada su vidjele da to rade druge ekipe. Osim toga, kako kažu, na ovogodišnjem natjecanju, za razliku od prošle godine, kada se to držalo pod kontrolom, mnoge su brodice išle ispred lađa i stvarale valove, čime su im dodatno otežavale vožnju. Zato su obje ekipe jedva čekale ulazak u Crnu riku, u mirnije vode.
A upravo je taj ulazak, slažu se obojica, odlučujuće utjecao na konačan ishod Maratona, jer je, odmah nakon mosta u Banji, Crni put prosuo prednost i Gusari su se izjednačili s njima.
„Imali smo loš ulazak u Crnu riku, a kada tome dodamo valove koje je stvarao jedan brod u blizini i koji su nas usporili, morali smo se pomiriti s činjenicom da je dotadašnja prednost izgubljena i da počinje mrtva trka do Ploča“, opisuje nam Volarević.
Za razliku od njih, Gusari su, naglašava Odak, dobro odradili ulazak u Crnu riku, u potpunosti anulirali prednost Crnog puta i krenuli po pobjedu.
Ekipe su se stalno izmjenjivale u vodstvu. Nije to više bila velika ili nenadoknadiva razlika, bilo je, u šali će dometnuti, i manjih verbalnih provokacija s obje strane. Polako su se približavali već spomenutom tumbinu na Čeveljuši, ali nijedna ekipa nije uspjela ostvariti odlučujuću prednost. Znali su da nešto moraju poduzeti jer najbliži pratitelji, Baćina i Sv. Ilija, nisu bili daleko.
Tako se i dogodio krajnji epilog – zajednički ulazak u cilj, na obostrano zadovoljstvo. Sada slijede slatke brige, organizacija tradicionalne Noći prvaka i pripreme za idući Maraton lađa.
A za ovaj, Crni put se, upoznaje nas Volarević, počeo pripremati početkom siječnja. Najprije su odradili suhe pripreme, a onda u travnju izašli na Neretvu, gdje su odradili 65 treninga. Kominjani su počeli još u studenome prošle godine, ali, naglašava Odak, nekompletni. Na rijeci su počeli s treninzima u ožujku i odradili ih otprilike kao i Crni put.
A očekivanja za idući Maraton? Obojica su složni da će njihove ekipe opet biti među glavnim favoritima. Smatraju također da je Baćina značajno napredovala, posložila odličnu ekipu te da bi i oni iduće godine mogli napasti prvo mjesto. Među ekipe koje smatraju najozbiljnijom konkurencijom ubrajaju i Zagreb, ali pod uvjetom da ostane u ovogodišnjem sastavu.
Piše: Ante Šunjić
Foto: Rick Sonnemann / rogotin.hr
