Prije točno 30 godina dolinom Neretve prolomila se vijest o pogibiji četvorice hrvatskih branitelja koja je na najgrublji način navijestila teške dane u obrani ovoga dijela naše Domovine od srpskog agresora. Bile su to prve ljudske žrtve u Domovinskom ratu s područja doline Neretve.
Na Dušni dan, 2. studenoga 1991., Stipe Buljubašić, Ante Kuran i Ante Rebac iz Metkovića te Ante Babić iz Graca zajedno su poginuli u akciji izviđanja kada je njihov automobil raketirao zrakoplov JNA na prostoru iznad Graca, kod sela Drijen u istočnoj Hercegovini.
Danas, na 30. obljetnicu njihove pogibije, članovi njihovih obitelji su se okupili na Drijenu kako bi zapaliti svijeće kod spomenika, mjesta njihova stradanja, koji su podigli pripadnici 116. brigade HV-a. Potom je u župnoj crkvi u Gradcu održana misa zadušnica nakon koje je, prema lijepom običaju, bilo druženje u kući brata pok. Ante Babića.
Navik on živi, ki zgine pošteno – pisao je Fran Krsto Frankopan u pjesmi Poziv na vojsku. Isti stih je ispisan ispod imena ove četvorice hrvatskih vitezova, s pravom jer oni su u najtežim vremenima krenuli u neizvjesnu borbu za Domovinu, ostavivši iza sebe svoje najmilije, svoje obitelji, žene, djecu.
Za nas danas navik oni žive u vjeri u Vječnost, u ljubavi koju najviše svjedoče oni koje su najviše voljeli, u nadi koja odsijeva na licima njihovih unuka koji su danas obilazili kameni spomenik na Drijenu. Neka im je laka hrvatska zemlja, počivali u miru Božjem!
Povjesničar Ivan Jurić u knjizi Spomen-knjiga poginulim Neretvanima u Domovinskom ratu o njima je napisao sljedeće:
Stipe Buljubašić rođen je 1. svibnja 1957. godine u Brečićina kod Metkovića od oca Ante i majke Matije rođene Dropulić. Osnovnu školu pohađao je u Otrić-Seocima, srednju školu u Metkoviću, a višu građevinsku u Sarajevu. Stekao je zvanje inženjera građevine. Radio je u Građevinskom poduzeću Beton. Bio je oženjen Milenom rođenom Guinović s kojom je imao troje djece Antu (1984.), Maju (1986.) i Danijelu (1989.). U Domovinski rat se uključio 15. listopada 1991. godine. Poginuo je 2. studenog 1991. na južnom bojištu zajedno sa Antom Kuranom i Antom Rebcem kada je njihov automobil raketirao neprijateljski zrakoplov kao pripadnik 1. bojne 116. brigade HV-a. Posmrtno je odlikovan Odličjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te je dobio čin satnika.
Ante Kuran rođen je u Brečićima kod Metkovića 28. siječnja 1950. godine. Osnovnu školu pohađao je u Brečić-Dubravama, a srednju građevinsku u Mostaru i stekao zvanje građevinskog tehničara. Bio je oženjen Matildom rođenom Marević s kojom je imao troje djece Perinu (1975.), Ivanu (1979.) i Tonija (1991.). Pripadnik je Hrvatske vojske kao dragovoljac od 9. rujna 1991. Poginuo je 2. studenog 1991. godine na južnom bojištu od rakete izpaljene iz zrakoplova JNA obnašajući ratnu zadaću kao pripadnik 1. bojne 116. brigade. Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te činom pukovnika.
Ante Rebac rođen je 15. travnja 1947. godine u Metkoviću od oca Mate i majke Ivke rođene Nikolac. Osnovnu školu i Gimnaziju pohađao je u Metkoviću, a studij geodezije u Sarajevu. Bio je oženjen Živkom rođenom Martić s kojom je u braku imao četvero djece Ivu (1979.), Jelenu (1981.), Anu (1983.) i Matu (1991.). Prije pogibije radio je u Uredu za katastar i geodetske poslove u Metkoviću kao direktor. Pripadnik je Hrvatske vojske od 1. srpnja 1991. Poginuo je 2. studenog 1991. godine na južnom bojištu kada je automobil u kojem se nalazio raketiran od neprijateljskog zrakoplova. Posmrtno je odlikovan Odličjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te činom pukovnika. Bavio se nogometom i nekoliko je godina igrao u NK Neretvi.
Ante Babić je rođen u Gracu kod Neuma 22. lipnja 1959. Po zanimanju je bio električar i nije bio oženjen. Poginuo je 2. studenog na južnom bojištu kada je automobil u kojem se nalazio raketirao zrakoplov JNA-a. Pokojni Ante je prvi poginuli vojnik u BiH u Domovinskom ratu.
