Sjajan uspjeh VK Neretvanski gusar na Prvenstvu Hrvatske u veslanju koje se ovoga vikenda održava na zagrebačkom Jarunu. Za sada su osvojili ukupno 5 odličja od koji su dva zlatna: ženski četverac s kormilarom i Roko Mijić u skifu.
U kategoriji kadetkinja, četverac s kormilarom, Andrea Bunoza, Lara Volarević, Lana Bajo, Laura Mijić i Anja Pokrajac (kormilar) su osvojile prvo mjesto, a u kategoriji stariji kadeti, skif, stazu dugu 500 metara je najbrže izveslao Roko Mijić (2:01,89).
Za pola sekunde je zlato izmaklo Reini Bebić, ona je bila srebrena u kategoriji kadetkinja – skif, brža od nje je bila Nika Cetina (VK Glagoljaš) i to za 47 stotinki.
1 of 5
Srebrene su i kadetkinje Maris Gluščević i Ema Bebić u dvojcu, od njih su za 3,46 sekundi bile brže cure iz VK Arupinum.
Nikola Mijić je u skifu osvojio broncu na 1000m.
Popodne u 17:10 nastupit će seniorka Nataša Šustić.
Policijski službenici Policijske postaje Metković su, postupajući po zaprimljenoj dojavi o obiteljskom nasilju u Metkoviću krajem prošlog tjedna, u vikendici 52-godišnjaka u Pojezerju pronašli veću količinu oružja, streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava.
Tijekom kriminalističkog istraživanja u obiteljskoj kući je pronađena ručna bomba, tromblonska mina, topovsko streljivo, topovsko zrno, tri prazna spremnika za automatsku pušku, pet komada streljiva kalibra 12.7, 139 komada streljiva, jedna automatska puška i jedan prerađeni plinski revolver.
Svo pronađeno oružje, streljivo i minsko-eksplozivna sredstva su uz potvrdu oduzeta, a 52-godišnjak kazneno prijavljen za kazneno djelo Nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari.
Osim toga, utvrđeno je kako je počinio kazneno djelo Prijetnje i Nasilje u obitelji zbog kojih kaznenih djela je predan pritvorskom nadzorniku Policijske postaje Metković.
Akcija „Manje oružja – manje tragedija“ traje i dalje – predajte oružje i streljivo bez sankcija!
I ovom prilikom pozivamo građane da nam se pridruže u akciji „Manje oružja – manje tragedija“ kojom je bez ikakvih sankcija omogućena dragovoljna predaja ilegalnih ubojitih sredstava i oružja. Protiv građana koji ovakvo oružje prijave nadležnom tijelu radi predaje, neće se pokretati prekršajni niti kazneni postupak.
Oružje i eksplozivna sredstva nemojte sami donositi u policijske postaje kako ne bi došlo do njihovog aktiviranja i neželjenog ozljeđivanja, već želju za dragovoljnom predajom prijavite na broj 192 ili u najbližoj policijskoj postaji. Mi ćemo poslati stručne i osposobljene policijske službenike koji će oružje preuzeti.
Posebno skrećemo pozornost na činjenicu da se ostavljeni predmeti mogu zloupotrijebiti, te da do istih mogu doći neovlaštene osobe što za posljedicu može imati i stradavanje.
Također upozoravamo građane da ukoliko pronađu takva sredstva u prirodi ne poduzimaju nikakve radnje samostalnog uklanjanja, već da o tome odmah obavijeste policiju.
emojte ih dirati niti donositi u policijsku postaju kako ne bi došlo do njihovog aktiviranja i neželjenog ozljeđivanja, već o tome obavijestite policiju te će na teren izaći stručne osobe protueksplozijske zaštite koje će na siguran način ukloniti sredstva i primjereno ih uništiti.
Zahvaljujemo se svim građanima koji su do sada prepoznali značaj ove akcije i vratili oružje, te građanima koji po pronalasku minsko-eksplozivnih sredstava odmah izvijeste policiju, a sve druge građane pozivamo da slijede njihov primjer, kako bi svima osigurali sigurniju i sretniju budućnost, poručuju iz PU dubrovačko-neretvanske.
Obilježavanje 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva u središte je zanimanja hrvatskih znanstvenika (ponajprije povjesničara, povjesničara umjetnosti, ali i filologa i mnogih drugih), pa i u historiografski i književni kanon vratila različite artefakte, dokumente i vrela. Povratak je u kanon doživio tako i Ljetopis popa Dukljanina, prema kojemu se hrvatska historiografija, poglavito u razdoblju 1945. – 1990., maćehinski odnosila. Razlozi su za taj čudan odnos ponajmanje bili stručni, a znatno više ideološki jer se obilno spominjanje hrvatskoga imena u vrelu nastalome izvan granica tadašnje SR Hrvatske, neovisno o tome što je uza sve nejasne i neprovjerljive navode te netočna rodoslovlja, što nitko ne spori, nezaobilazno za rasvjetljavanje nastanka srednjovjekovne hrvatske države, moglo tumačiti kao pokušaj nametanja nacionalnoga pitanja koje u Lijepoj nam Bivšoj nije bilo nimalo poćudno.
O Ljetopisu su u katalogu izložbe U početku bijaše Kraljevstvo (ur. Tomislav Galović, Dino Milinović i Trpimir Vedriš, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2025.) ponajprije pisali Mirjana Matijević Sokol i Vladimir Sokol.
Oni su u tekstu Kralj Tomislav (910. – 928.) u Katalogu (str. 586–599) napomenuli kako se o kralju Tomislavu u Ljetopisu piše kao o pobjedniku nad ugarskom vojskom (Za vladanja Tomislavovljeva pokrene vojsku ugarski kralj zvani Atila da ga /Tomislava/ savlada) te kako je Ivan Kukuljević Sakcinski u latinskoj svezi in planitie Dalmae prepoznao opis sabora na Duvanjskome polju, tijekom kojega je po jednoj od nedokazanih predaja okrunjen kralj Tomislav premda u tekstu stoji da je riječ o kralju Svetopeleku.
Mirjana Matijević Sokol u opisu samoga djela (str. 596–597) navodi kako ga je po mišljenju većine povjesničara u XII. stoljeću napisao nepoznati barski svećenik s namjerom da obrani prava Dukljansko-barske nadbiskupije kao metropolije u odnosu na Dubrovačku nadbiskupiju, da je uščuvan u dvama rukopisnim primjercima na latinskome jeziku iz sredine XVII. stoljeća, od kojih se jedan čuva u Vatikanu, a drugi u Beogradu, te da je u ranoj hrvatskoj historiografiji više spisa povezanih s Ljetopisom, među kojima je i Hrvatska kronika, u kojoj je zapisana i legenda o ubojstvu kralja Zvonimira, koju je otac hrvatske književnosti Marko Marulić preveo na latinski. Kao temeljni sadržaj Ljetopisa Mirjana Matijević Sokol navodi katalog gotsko-slavenskih vladara od V. do kraja XII. stoljeća. Na stranicama koje je ispisao nepoznati barski svećenik, među ostalim, stoji kako je kralj Krešimir zauzeo čitavu Bosnu, donosi se i legenda o osnutku Dubrovnika i povijest Duklje, a spominje se i rješenje pitanja uporabe latinskoga i slavenskoga jezika na crkvenim saborima te naredba okrunjenoga kralja „da se posvete nadbiskupi, jedan u Saloni, a drugi u Diokleji“, iz čega je razvidno da su piscu Ljetopisa bili poznati zaključci splitskih crkvenih sabora iz 925. i 928. Uostalom, nepoznati je barski svećenik gotovo pa suvremenik sudbonosnih povijesnih zbivanja, pa je tim i čudnije (ili nije jer ipak je bila riječ o ideološkome pitanju) da se njegovo djelo tako olako odbacuje. S pravom stoga na temelju svega iznesenoga Mirjana Matijević Sokol zaključuje kako „kritička analiza pojedinih dijelova (Ljetopisa popa Dukljanina, op. D. V.) i uspoređivanje s drugim zapisima pokazuju da postoje vrijedni podatci koji su upotrebljivi u historiografskoj interpretaciji“.
Povratku se Ljetopisa popa Dukljanina u hrvatski historiografski kanon najviše mogu veseliti Hrvati u Crnoj Gori, čije se ime, jezik i identitet svakodnevno niječu, jer je to djelo nastalo na njihovu tlu, i to u gradu Baru za koji je nedavno preminula hrvatska povjesničarka Lovorka Čoralić u knjizi Barani u Mlecima onomad ustvrdila kako ga se neprestano isključivalo iz hrvatskoga etničkog korpusa, što je bilo posljedicom mletačke teritorijalne razdiobe prema kojoj je pripao pokrajini Mletačkoj Albaniji, a Barani su se po automatizmu svrstavali među Albance. Kao što je Lovorka Čoralić svojom knjigom koju je 2006. izdalo Hrvatsko građansko društvo Crne Gore ispravila tu pogrešku hrvatske i zapadnoeuropske historiografije, tekstovima se u katalogu ove izložbe Ljetopis popa Dukljanina vraća u kanon u koji su ga prije tko zna koliko stoljeća smjestili prvi hrvatski povjesničari poput Mavra Orbinija i Ivana Lučića Luciusa te otac hrvatske književnosti Marko Marulić. Napokon je razbaštinjena hrvatska baština ponovno ubaštinjena!
U srijedu 18. ožujka u 19 sati, u Gradskoj knjižnici Metković održat će se predstavljanje književnog prvijenca Sniježane Matejčić, objavljenog 2025. godine.
Knjiga donosi snažnu priču koja spaja dnevničke zapise o sužanjstvu na Golom otoku autoričina oca Vladimira Grgića i intimne zapise autorice o odrastanju i obitelji. Čitajući očev dnevnik godinama nakon njegove smrti, autorica otkriva kako je to iskustvo obilježilo ne samo njegov, nego i njezin život.
O autorici:
Sniježana Matejčić politologinja je i dugogodišnja novinarka te mirovna aktivistica posvećena zaštiti ljudskih prava.
Karate klub Knez Domagoj – Metković nastupio je proteklog vikenda na najstarijem karataškom turniru u Dalmaciji, Kup Jadrana u Splitu, koji je okupio oko 600 natjecatelja iz tri države i 33 kluba.
Na ovom prestižnom natjecanju metkovski klub ostvario je zapažen uspjeh osvojivši ukupno pet medalja – dvije srebrne i tri brončane.
Srebrne medalje osvojili su Nedo Buljubašić i Pia Kapović, dok su se broncom okitili Filip Zovko, Jakov Šiljeg i Dean Kežić.
Uz osvajače medalja, klub su uspješno predstavljali i Luka Buljubašić, Luka Gnječ, Duje Salacan te Jakov Zovko, koji su također dali svoj doprinos nastupu kluba na turniru.
Još u prosincu 1876. godine stanovnici Metkovića, kako bi osigurali božansko pokroviteljstvo za svoje potrebe, jednoglasno su odlučili podići oltar u čast Djevice Marije, nazvan Gospa od Zdravlja.
Ništa manje velikodušni nego pobožni kako piše onodobni tisak, doprinijeli su ovom prekrasnom pothvatu, tako brzo da je do kraja 1878. oltar već bio dovršen, objavila je Župa sv. Ilije proroka – Metković.
Uskoro je naručen i kip Djevice Marije iz tvornice u Klagenfurtu, te su već 16. ožujka 1879. godine stanovnici Metkovića mogli posjedovati ovaj graciozan i cijenjeni predmet, tako majstorski izrađen da se bez pretjerivanja može reći da je to jedan od najljepših i najnježnijih skulptura Gospe u Splitskoj biskupiji. Sve ove epitete navodi dopisnik u svome članku te dalje navodi: “Ovaj veliki dan, kada smo podno ove svete slike mogli častiti Veliku Majku Božju, pod imenom Gospa od Zdravlja, srcima ispunjenim ljubavlju, zasigurno će ostati u vječnom sjećanju, budući da Neretva ne pamti sličnu svečanost“.
Metković oko 1860-ih godina. Na sredini karte, dole, vide se ulice Mobine i Klada te luka Podstružje.
Točno u 14 sati započela je procesija, u kojoj je sudjelovalo preko 2.000 ljudi (Metković je tada imao oko 1.000 stanovnika te su u procesiji očito bili i stanovnici susjednih župa). Krenula je od župne crkve prema Podstružju, kilometar od Metkovića (Metković je tada bio do Platana), kako bi tamo preuzeli kip i zatim ga postavili na oltar. Procesiju se predvodili Rondari u svojoj svečanoj narodnoj odjeći, noseći općinsku zastavu, zatim su slijedili školarci sa svojim učiteljima, potom dugi red Braće Presvetog Sakramenta te gomila štovatelja odnosno župljana. Ovdje se postavlja pitanje jesu li Rondari u stvari Metkovske žudije, jer se ovaj naziv za žudije zadržao do današnjih dana u nedalekom Vrgorcu. Samo spominjanje narodne odjeće upućuje upravo na to. Rondari (žudije) u Vrgorcu kao svoju odjeću ne koriste odjeću rimskih vojnika nego narodnu nošnju koja je zbog blizine vrlo slična našoj neretvanskoj narodnoj nošnji.
Posebno je interesantan i podatak da je u procesiji sudjelovala i satnija Weber pukovnije (pod imenom Primorska pukovnija Weber (Joseph baron von Weber) br. 22. koja je sudjelovala s pet bojni u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878. godine. U to vrijeme sjedište joj je u Dubrovniku i očito je jedna bojna bila smještena u Metkoviću. Glazba Jelačić pukovnije je također sudjelovala u procesiji svirajući vesele koračnice.
Slijedilo je svećenstvo, a iza njih slavni pukovnik Luxardo, politički povjerenik dr. Pezzi, općinska uprava, sudske i državne vlasti. Bojnik sa svim dužnosnicima Weber bataljuna koji su smješteni u Metkoviću, kao i mnoge druge tvrtke i pojedinci, svi u svečanoj odori išli su na kraju procesije.
Pukovnik Urban Edler von Luxardo bio je vrlo cijenjen časnik u vojsci. Poticao je iz ugledne dalmatinske patricijske obitelji. Diplomirao je na Pomorskoj akademiji u Rijeci kao kolega iz razreda Tegetthofa i Sternecka s kojima je ostao dobar prijatelj do kraja života. Već umirovljen, ipak se dobrovoljno prijavio za aktivnu službu tijekom priprema za okupaciju Bosne i Hercegovine. Imenovan je zapovjednikom u Metkoviću gdje je pokazao neobičnu predanost i organizacijske sposobnosti. Za nas je posebno interesantan njegov kolosalni posao oko obnove drvenog mosta u Metkoviću kako novinar u jednom drugom članku naglašava na čvršćim temeljima. Naime svake godine bi nabujala Neretva nanosila veliku štetu prethodnom drvenom mostu.
Stigavši do mjesta gdje se nalazio kip, procesija se nakratko zaustavila, sve dok Prečasni dekan, otac Rafael Borić, nije pozdravio lik Premilosrdne Djevice Marije tradicionalnim pjesmama, koje su prisutni potom s oduševljenjem ponavljali. Nakon završetka ove svete ceremonije, svirao je glazbeni sastav Jelačić pukovnije. Zvukovi limenih instrumenata miješali su se s paljbom petardi, mačkula i kubura pri čemu su skoro svi muškarci bili naoružani kuburama.
U svom tekstu dopisnik Katoličke Dalmacije navodi: „O koliko je suza, emocija navrlo mnogima na oči dok su promatrali kako snažno u našim srcima gore religiozni osjećaji, ljubav i odanost prema Gospi. Jedinoj zahvaljujući kojoj, kako je rekao poznati autor, možemo težiti postizanju svih milosti u sadašnjem životu i osiguranju Raja u budućem životu.“
Raskoš ove nezaboravne svečanosti dodano je pojačana samom mirnom atmosferom i vedrim i spokojnim nebom, tako da se sve veća sreća i veselje moglo čitati na licima sudionika procesije, koji su između pauza ponavljali sljedeći stih na slavenskom (hrvatskom) jeziku:
Ah, ti koja sjediš na nebu kao Kraljica djevica, ah, ti se blagonaklono smiješiš molitvama naših srca.
Procesija s Gospinim kipom ulicama grada Metkovića prije Drugog svjetskog rata.
U međuvremenu kip su preuzela i nosila četiri mladića odjevena u crno, a procesija se vratila istim putem, idući prema mjestu njihovo pjevanje crkvenjaka, zvuk instumenata, zvonjava zvona i pucnjevi petardi i kubura odjekivali su Predolcem i Sv. Ivanom.
Gdje god biste pogledali, vidjeli ste ukrasne velove, zastave i feštone. Brodovi su bili ukrašeni feštonima (ukrasi u obliku vijenca, obično napravljen od cvijeća, lišća i vrpci koje vise u luku između dvije točke). Nešto oko pet sati procesija se vratila u crkvu. Trajala je dobra tri sata.
U nastavku dopisnik Katoličke Dalmacije piše: „Nemoguće mi je opisati vjerski prizor“. Dogodilo se to kada je kip stigao u crkvu. U tren oka, iako je ogromna, bila je puna vjernika, a stotine ljudi moralo je stajati vani. Među tim mnoštvom, mogle su se vidjeti suosjećajne majke kako podižu svoju djecu da gledaju sveti lik koja predstavlja našu zajedničku Majku, najdražu i najnježniju, dok su druge, držeći upaljenu svijeću u rukama, s velikom pažnjom slušale kratak, ali rječit govor, koji je tom prilikom održao pobožni i revni župnik, otac Borić, koji je istovremeno potaknuo milostinju u čast Blažene Djevice Marije, koja se popela na stotine fiorina. Tako je završila ova nezaboravna služba.
Metkovski Rondari u procesiji s kipom Gospe 1879. godine vjerojatno su izgledali slično Rondarima sa slike nastale u Vrgorcu između dva svjetska rata.
U potpisu članka stoji samo D-e. Mislim da ćemo teško ikada saznati o kome se radi. Mislim da je novinar došao u Metković povodom ovog događaja. Međutim opis događaja kojeg sam ja skoro doslovno prenio uz male intervencije i pojašnjenja teksta, dao nam je jako puno novih nepoznatih informacija koje do sada nismo znali. Posebno je interesantno ako se to pokaže točnim podatak da su i Metkovci tada svoje žudije nazivali Rondari koji naziv se do sada zadržao samo u Vrgorcu od svih skupina žudija na našim prostorima. Inače sam pojam dolazi od talijanske riječi „ronda“, koja u prijevodu označava stražu, ophodnju ili patrolu, odnosno skupinu koja nešto čuva. Moguće je da novinar pišući tekst na talijanskom jeziku koristi riječ za čuvare Isusova groba kao zamjenicu za naš izraz žudije.
U tekstu se spominje da je kip kupljen i da je namjera župljana bila Gospa od Zdravlja pa bi bilo interesantno vidjeti do kada se i da li se u Metkoviću slavila 21. studenog. Vjerujem da u župnim knjigama postoji neki zapis koji bi riješio ovu dilemu. Stari Metkovci su kip Gospe u procesijama ukrašavali krunom i plaštem. Kruna se i dalje čuva u Župi.
Također je i prisustvo Weber pukovnije kao i glazbe Jelačić pukovnije jako važno i interesantno za nas Metkovce. Naime do sada se u više navrata spominjalo kako je dolazak Dubrovačke glazbe na otvaranje željezničke pruge Metković-Mostar 13. lipnja 1885. godine inicirao osnivanje naše Glazbe. Ispalo je da su tada Metkovci prvi put čuli zvuke nekog puhačkog orkestra te im se to tako dopalo da su i oni odlučili osnovati svoju glazbu. Vidimo da je već šest godina ranije u Metkoviću svirao puhački orkestar Jelačić pukovnije, a vjerujem da bi se mogao pronaći i još neki stariji zapis.
Posebno se moram zahvaliti povjesničaru iz Zagreba Igoru Miji Ostojiću bez čijeg neumornog istraživačkog rada ne bi bilo ovog otkrića u članku La Dalmazia Cattolica – Katolička Dalmacija od 28. ožujka 1879. godine, koja je izlazila u Zadru, a koji sam vam imam priliku ovdje predstaviti.
Tijekom ranih jutarnjih sati u ponedjeljak, 9. ožujka, policijski službenici Policijske postaje Metković su u obavljanju redovne prometne kontrole u Opuzenu pokušali zaustaviti osobno vozilo dubrovačkih registarskih oznaka.
Vozilo se nije zaustavilo na znak „STOP POLICIJA“ kao ni na zvučne i svjetlosne signale policijskih službenika već se zaustavilo tek kada su ga policijski službenici pretekli službenim vozilom.
Prometnom kontrolom je utvrđeno da vozilom upravlja 26-godišnjak, kojem je alkotestiranjem utvrđena koncentracija alkohola od 2,12 g/kg.
Vozač je uhićen i odveden na Općinski sud u Metkoviću uz prijedlog policije sudu da se kazni jednomjesečnom zatvorskom kaznom, novčanom kaznom od 390 eura i tromjesečnom zabranom korištenja inozemnom vozačkom dozvolom na području RH.
Sud je donio odluku kojom se vozač pušta na slobodu i kažnjava novčanom kaznom od 1710 eura i jednomjesečnom zabranom korištenja inozemnom vozačkom dozvolom na području RH.
Na nedavno održanoj konferenciji „One inspiriraju“, koja je uoči Međunarodnog dana žena održana u Zagrebu u organizaciji zastupnice u Europskom parlamentu Sunčane Glavak, jedna od panelistica bila je i Ana Markota, policijska službenica Interventne jedinice policije Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.
Ostale tri sudionice panel-rasprave bile su bojnica Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i vojna pilotkinja Antonija Trupinić, inovatorica, suosnivačica Arcion Labsa i članica uprave Udruženja hrvatsko-američkih poduzetnika Mirjana Joksović te diplomirana informatičarka Ivana Ružić. Sudionice su s prisutnima podijelile iskustva s kojima su se susrele tijekom karijere, hrabro se opredijelivši za zanimanje koji se tradicionalno smatra muškim.
Prenoseći svoja pozitivna iskustva rada u Interventnoj jedinici policije Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Ana je pozvala žene da svoja zanimanja biraju razumom, ali i srcem i željom.
Interventna jedinica policije u kojoj je Ana zaposlena već tri godine poseban je organizacijski oblik svake policijske uprave, drugačiji od ostalih ustrojstvenih jedinica u odnosu na policijske postaje, s istaknutom i jedinstvenom linijom zapovijedanja koja ima elemente vojne strukture.
Prvenstvena zadaća takve jedinice jest obavljanje poslova osiguranja visokorizičnih javnih okupljanja poput demonstracija, nasilnih prosvjeda, sportskih događaja, ali i sprječavanje i uspostavljanje narušenog javnog reda u većem opsegu, djelovanje u slučajevima opasnosti prouzročenih elementarnim nepogodama i katastrofama poput poplava ili požara te spašavanje u nepristupačnim predjelima uz primjenu specijalne opreme i tehnike.
Posebnost interventne policije izražava se kroz rješavanje visokorizičnih situacija kao što su uhićenja opasnih počinitelja kaznenih djela s elementima nasilja, kriznih situacija zabarikadiranih osoba, prijetnji hladnim ili vatrenim oružjem, pratnji novčanih pošiljki, osiguranja štićenih osoba, provođenja zasjeda, opservacija pojedinih prostora i objekata, pretraga i drugih mjera i radnji koje provodi policija. Zadaće se obavljaju samostalno ili kao potpora temeljnoj i kriminalističkoj policiji.
U ovoj zahtjevnoj jedinici Ana se odlično snašla. Nakon četverogodišnjeg rada u liniji granične policije, rad u interventnoj jedinici više joj odgovara zbog dinamike i adrenalina koji posao donosi. Riječ je o poslu koji zahtijeva visoku razinu tjelesne spremnosti, psihološke stabilnosti, timski rad i stalnu operativnu spremnost.
Ono što je ključno Ani, kao i svakom zaposlenom čovjeku, su kvalitetni međuljudski odnosi i zdravo radno okruženje u kojem se vrednuje profesionalizam, znanje i rad bez obzira na spol.
U bazi Interventne jedinice u Platu osjeća se izvrsno, prihvaćeno i uvijek rado ističe pozitivnu i profesionalnu atmosferu kojoj značajno pridonosi zapovjednik Jedinice Robert Đođo. S takvim ljudima i u takvom okruženju niti jedna zadaća nije problem.
„Nijedna intervencija nije identična. Kad idete na intervenciju, imate stotinu mogućih scenarija, ali rijetko se situacija odigra onako kako ste zamislili. Upravo to je ono što volim u ovom poslu. Kad si na intervenciji, ne možeš razmišljati o tome što će se dogoditi, jednostavno radiš svoj posao najbolje što znaš. Prednost je što, u sklopu obuka koje prolazimo, naučimo kako postupiti u određenim situacijama“ – kaže Ana.
Uz rad, Ana je studirala i nedavno završila Studij kriminalistike i sigurnosnog menadžmenta na Pravnom fakultetu u Mostaru. U slobodno vrijeme igra nogomet u Ženskom nogometnom klubu Neretva, a veslala je i lađu za svoj Rogotin gdje se planira ponovno aktivirati sada kada je završila studij.
„Smatram se privilegiranom raditi posao koji volim, u zdravom radnom okruženju. Pozivam sve zainteresirane mlade ljude da se priključe našem policijskom timu i prijave u školu ili na tečaj za zanimanje policajac, koje prijave počinju uskoro.“
Obavještavaju se nositelji obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava sa sjedištem na području Grada Metkovića da će Grad Metković 20. ožujka 2026. godine (petak) objaviti Javni poziv za dodjelu potpora u poljoprivredi za 2026. godinu.
Natječaj će biti otvoren od 20. ožujka 2026. do 31. ožujka 2026. godine,odnosno do utroška sredstava planiranih u proračunu za ovu godinu .
Prihvatljivi troškovi odnose se na R1 račune koji datiraju od 01.01.2026.g. Mole se podnositelji zahtjeva da ne koriste prošlogodišnje zahtjeve i obrasce jer neće biti isti.
Cijeli tekst Javnog natječaja zajedno s potrebnim obrascima biti će objavljen na službenoj stranici Grada Metkovića: www.grad-metkovic.hr 20. ožujka 2026.g. te će isti također biti dostupni u prostorijama Grada Metkovića na adresi: Metković, Stjepana Radića 1.
Učenici Gimnazije MetkovićJerko Matuško (1. c) i Ante Turk (4. c) ostvarili su izniman uspjeh plasiravši se na državno natjecanje iz matematike u A kategoriji, najzahtjevnijoj kategoriji ovog prestižnog natjecanja. Time su postali jedini predstavnici svoje županije u toj kategoriji.
Jerko Matuško natjecao se uz mentorstvo profesorice Ljubice Jerković, dok je mentor Anti Turku profesor Ante Zovko.
Državno natjecanje održat će se od 27. do 29. travnja 2026. godine u Vodicama, gdje će se naši učenici natjecati s najboljim mladim matematičarima iz cijele Hrvatske.
Čestitamo Jerku i Anti te njihovim mentorima na ovom velikom uspjehu i želimo im puno uspjeha na državnom natjecanju!
Učenik Osnovne glazbene škole Metković, Marko Zubac, ostvario je izniman uspjeh na Međunarodnom natjecanju mladih glazbenika Sonus, koje je održano u Križevcima. Predstavivši svoju školu i grad u najboljem svjetlu, Marko je osvojio 1. nagradu u 1. kategoriji klavira.
Marko je učenik iz klase profesorice Maje Majić, čije je stručno vodstvo i predan rad pridonio ovom značajnom rezultatu. Ovaj uspjeh predstavlja veliko priznanje za Marka i ponos za njegovu školu.
Iz OGŠ Metković uputili su iskrene čestitke Marku i njegovoj profesorici na ovom vrijednom postignuću, uz želje za mnogo daljnjih uspjeha, novih nagrada i glazbene inspiracije u budućem radu.
Pukovnik Urban Edler von Luxardo bio je vrlo cijenjen časnik u vojsci. Poticao je iz ugledne dalmatinske patricijske obitelji. Diplomirao je na Pomorskoj akademiji u Rijeci kao kolega iz razreda Tegetthofa i Sternecka s kojima je ostao dobar prijatelj do kraja života. Već umirovljen, ipak se dobrovoljno prijavio za aktivnu službu tijekom priprema za okupaciju Bosne i Hercegovine. Imenovan je zapovjednikom u Metkoviću gdje je pokazao neobičnu predanost i organizacijske sposobnosti. Za nas je posebno interesantan njegov kolosalni posao oko obnove drvenog mosta u Metkoviću kako novinar u jednom drugom članku naglašava na čvršćim temeljima. Naime svake godine bi nabujala Neretva nanosila veliku štetu prethodnom drvenom mostu.
