Sjajan uspjeh VK Neretvanski gusar na Prvenstvu Hrvatske u veslanju koje se ovoga vikenda održava na zagrebačkom Jarunu. Za sada su osvojili ukupno 5 odličja od koji su dva zlatna: ženski četverac s kormilarom i Roko Mijić u skifu.
U kategoriji kadetkinja, četverac s kormilarom, Andrea Bunoza, Lara Volarević, Lana Bajo, Laura Mijić i Anja Pokrajac (kormilar) su osvojile prvo mjesto, a u kategoriji stariji kadeti, skif, stazu dugu 500 metara je najbrže izveslao Roko Mijić (2:01,89).
Za pola sekunde je zlato izmaklo Reini Bebić, ona je bila srebrena u kategoriji kadetkinja – skif, brža od nje je bila Nika Cetina (VK Glagoljaš) i to za 47 stotinki.
1 of 5
Srebrene su i kadetkinje Maris Gluščević i Ema Bebić u dvojcu, od njih su za 3,46 sekundi bile brže cure iz VK Arupinum.
Nikola Mijić je u skifu osvojio broncu na 1000m.
Popodne u 17:10 nastupit će seniorka Nataša Šustić.
U Dolini Neretve, poznatoj po plodnim nasadima i vrijednim maslinarima, ponovno padaju rekordi. Jedna je maslina ove godine posebno iznenadila svojim rodom, a njezin vlasnik Živko Mustapić imao je itekako dobar razlog za zadovoljstvo. S jedne jedine masline ubrao je čak 335 kilograma plodova!
Riječ je o maslini sorte leccino, posađenoj 2001. godine na lokaciji Opuzen – Jesenska. Berba je obavljena 14. studenoga 2026., a prizor je bio vrijedan pamćenja. Naime, u berbi su sudjelovala četvorica odraslih berača i dvoje djece, a za skidanje svih plodova s ovoga stabla trebalo im je oko dva i pol sata. Rezultat? Impresivnih 335 kilograma maslina, od kojih se očekuje oko 30 litara ulja, javlja Slobodna Dalmacija.
Ova maslina već je prije dvije godine pokazala koliko može biti rodna, ali ovogodišnji urod nadmašio je i taj rezultat. Vlasnik je tako oborio vlastiti rekord, i to za cijelu gajbu maslina (11 kilograma).
Dok se u neretvanskim maslinicima još zbrajaju kilogrami i procjenjuje ovogodišnji urod, ova je maslina već ispisala svoju malu maslinarsku priču. Nije mala stvar s jednog stabla ubrati toliko ploda, osobito kada se zna da je riječ o maslini koja je na istom mjestu rasla i razvijala se punih 25 godina.
Za Živka Mustapića to je, bez sumnje, razlog za ponos, a za neretvansko maslinarstvo još jedna zanimljiva potvrda da se u ovdašnjim maslinicima kriju prava iznenađenja.
Čini se da ova maslina ima vlastito pravilo jer rekord nije postavljen da bi dugo trajao, nego da bi ga već pri sljedećoj dobroj berbi pokušala nadmašiti.
Od 1965. u Pobjedi su radila ista dva projektora. Mnoge generacije gledale su isto platno, obasjano kroz dvije rupe u zidu.
Stariji su tu gledali Ben-Hura i legendarnu utrku kočija, Dvanaest žigosanih i šačicu komandosa koja se penje uz liticu da uništi dva topa. Djeca su se igrala Winnetoua i nisu znala da je jahao po Paklenici, a ne po Americi. Za Deset zapovijedi bili su redovi kroz ulicu danima prije, ne bi li se na vrijeme kupila karta.
Gledalište kina Pobjeda, 2008.
1 of 3
Pa su kasnije tu upoznali čovjeka bez imena iz špageti vesterna, a u Kumu prvi put čuli ponudu koja se ne odbija. Nakon Brucea Leeja neki su upisali karate i nikad se nisu ispisali. Nakon Ralja jedno ljeto nitko nije htio u more, a ni Neretva nije bila baš privlačna.
Pa je došao onaj boksač talijanskog imena što trči uz stepenice i mlati meso u hladnjači. Indiana Jones je bio posebna priča.
Moja generacija je kroz devedesete rasla uz čovjeka-šišmiša, momka kojeg je ugrizao pauk, tipa sa zelenom maskom, špijuna koji visi sa stropa i onoga koji uvijek obeća da će se vratiti. Na Titanicu je pola dvorane plakalo, a druga polovica se pravila da ne plače. Bile su tu i školske projekcije, kad bi pola škole napunilo kino. Od žamora se jedva išta čulo, ali bilo je prekrasno. Zadnji film kojeg se sjećam da sam tu gledao bio je Posljednji samuraj, 2004. godine. Ne bih se zakleo da mi je stvarno bio zadnji, ali naslov je pogodio bolje od ijednog scenarista.
Iza zida su radile dvije Iskre. Dvije su bile zato da film nikad ne stane; dok jedna vrti kolut, druga čeka. Kinooperatera nikad nismo vidjeli. Vidjeli smo samo snop svjetla iznad glava, s prašinom koja pleše u njemu. Kad bi se slika zamutila ili nestala, netko bi iz mraka viknuo „majstore!“ i slika bi se vratila ili izoštrila.
Dva projektora Iskra, 2022.
Ali kino nikad nije bilo samo zabava. Bilo je prozor u svijet mašte, ali i u svijet mogućnosti. Vani je bilo kako je bilo, a unutra pustinje, oceani, svemirski brodovi, gradovi u kojima se ljubi nasred ulice, svjetovi koje heroji trebaju spasiti i ljudi koji žive od glazbe, slike i priče. Kino nas je hranilo nečim čega na metkovskoj pjaci nije bilo. Onim nečim u čovjeku što ne služi ničemu praktičnom, a bez čega je sve ostalo samo preživljavanje.
Iz tog mraka izašli su ljudi koji su poslije i sami poželjeli saznati ili stvoriti nešto više. Nekima je to malo kino bilo prvi djelić slagalice koja ih je kasnije odvela u umjetnost, književnost ili novinarstvo. Neki su uzeli fotoaparat ili kameru u ruke. Nekima je sve počelo od jedne filmske glazbe. Netko je engleski naučio iz titlova prije nego u školi. Netko je zbog jednog filma zavolio more, planine, Japan ili jazz i otišao za tim na drugi kraj svijeta.
Neki su povjerovali da svijet postoji i iza Predolca pa su otišli provjeriti. Neki su ostali tu i počeli čitati, svirati i postavljati pitanja. Mnoga su prijateljstva počela svađom ispred kina oko toga je li film bio dobar. A neki su u zadnjem redu prvi put nekoga uhvatili za ruku.
Izlazi iz gledališta prema dvorištu, 2022.
Kino Pobjeda u Ulici oca Ante Gabrića, netom prije rušenja, 2026.
Ne mogu tvrditi da sam fotograf postao zbog Pobjede. Ali ne mogu tvrditi ni da nisam. Kao dijete sam tamo, na neki svoj način, shvatio što svjetlo može napraviti u mraku.
Jedino mi je žao Gospodara prstenova. Njega sam išao gledati u Split i Zagreb jer sam htio surround i veće platno. Dobio sam ih. Danas bih ih rado mijenjao za tri večeri pred Iskrom iz 1965.
Rušenje starog kina, studeni 2026.
Ovih dana zgrada se ruši. Projekcija tu nije bilo dvadesetak godina, a projektori su, izgleda, cijelo vrijeme bili unutra. Sad stoje vani na kiši, među ciglama, okrenuti prema ulici kao da još traže platno.
Ne tražim krivca. Zgrade stare, gradovi se mijenjaju, a i ja sam svojedobno otišao u Split zbog boljeg zvuka. Ali dužni smo nešto starom kinu. Ne zgradi, nego ideji. Projektori su bili samo alat, igračka koja je godinama veselila dijete u svakom od nas, i u onima koji to danas ne bi priznali.
Najmanje deset godina, koliko se ja mogu sjetiti, od 2005. do 2015., u Metkoviću nije bilo nijedne kinoprojekcije. Možda i duže. Negdje 2012. na nekoj se Facebook stranici pojavila nepotpisana obavijest da će se prikazati film u kinu Pobjeda. Neki tada aktualni film, ništa posebno. Došlo je trideset srednjoškolaca, za film koji su svi mogli skinuti s interneta i gledati doma. Nije im trebao film. Trebali su im mrak, platno i drugi ljudi u istoj dvorani. Tolika je bila glad. Nažalost, to je bila nečija zafrkancija. Projektori se te večeri nisu upalili.
Mladi okupljeni oko kina, 20. travnja 2012.Mladi okupljeni oko kina, 20. travnja 2012.
A kino nije umrlo. Pobjeda opet radi, u Domu kulture. Djeca tamo i danas sjede u mraku i gledaju kroz isti prozor u svijet, samo s boljom slikom i surround zvukom.
Zato prijedlog, a ne prigovor. Neka barem jedna Iskra ne ode u staro željezo. Očistiti je i staviti u predvorje današnje Pobjede, s pločicom i godinom, da je djeca gledaju dok čekaju film. I jednom godišnje pustiti neki stari film, za sve generacije zajedno.
Uostalom, zato su i bile dvije Iskre: dok jedna vrti, druga čeka. Danas vrti nova, u Domu kulture. Film nije stao, samo se promijenio kolut.
Veće novčane kazne za prometne prekršaje, strože sankcije za vozače električnih romobila i promjene u postupanju policije kod manjih prometnih nesreća dio su predloženih izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Prema prijedlogu MUP-a, kazna za uobičajene prekršaje nepropisnog parkiranja povećala bi se s 30 na 60 eura, dok bi se za parkiranje na mjestima rezerviranima za osobe s invaliditetom plaćalo 150 eura, umjesto dosadašnjih 90. Za opasno zaustavljanje i parkiranje predviđena je kazna do 300 eura.
Strože kazne očekuju i vozače električnih romobila. Za vožnju romobilom čija je konstrukcijska brzina veća od dopuštenih 25 km/h predviđene su kazne od 1.000 do 3.000 eura. Kazna od 100 eura predviđena je za vožnju bez kacige i druge prekršaje, dok bi roditelji koji dopuste djeci mlađoj od 14 godina upravljanje takvim vozilom mogli platiti od 1.000 do 3.000 eura.
Predložene su i veće kazne za ilegalne ulične utrke, opasnu vožnju i objavljivanje snimki takve vožnje na društvenim mrežama. Kazne za nevezivanje sigurnosnog pojasa i nepropisan prijevoz djece povećale bi se na 200 eura.
Jedna od značajnijih novosti odnosi se na prometne nesreće s materijalnom štetom. Policija možda više neće morati izlaziti na teren kod manjih sudara u kojima nema ozlijeđenih i vozila se mogu sigurno ukloniti s ceste. Sudionici bi tada mogli razmijeniti podatke i ispuniti Europsko izvješće o nesreći.
Riječ je o prijedlogu zakonskih izmjena koje još nisu stupile na snagu.
Učenici i nastavnici Gimnazije Metković sudjelovali su od 9. do 13. studenoga u Erasmus+ mobilnosti u bugarskom gradu Burgasu, gdje su se susreli s vršnjacima iz Bugarske, Španjolske i Italije.
Tijekom petodnevnog programa sudjelovali su u edukativnim, kulturnim i kreativnim radionicama, razvijali jezične i komunikacijske vještine te upoznavali različite kulture. Poseban naglasak bio je na prirodnim znanostima, zaštiti okoliša i održivosti, uz posjet znanstvenom centru i planetariju.
U sklopu mobilnosti posjetili su i Veliko Trnovo te Nesebar, grad na obali Crnog mora pod zaštitom UNESCO-a, upoznajući bugarsku povijest i kulturnu baštinu.
Sudionici su se vratili s novim znanjima, iskustvima i međunarodnim prijateljstvima, a projekt je još jednom potvrdio važnost međunarodne suradnje i učenja izvan učionice.
Mobilnosti su sudjelovali učenici Ivana Batinović, Petra Ćerlek, Vicenca Lučin, Tamara Mioč, Josip Ostojić i Duje Žderić, u pratnji profesorica Angele Ćelić i Ane Bebić.
Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije.
U susretima 12. kola 3. NL Jug nogometaši Neretve odigrali su 1:1 na gostovanju kod Konavljanina u Čilipima, dok je Neretvanac poražen od Hrvatskog viteza rezultatom 4:3 u Posedarju.
Neretva je u Čilipima do boda stigla nakon što je domaćin poveo u 54. minuti pogotkom Kostopeča. Martinović je u 59. minuti iz kaznenog udarca postavio konačnih 1:1.
U Posedarju je odigrana efikasna utakmica u kojoj je Hrvatski vitez slavio protiv Neretvanca rezultatom 4:3. Domaćini su poveli s 2:0 pogocima Qunija i Vukadinovića, a Bjeliš je u 43. minuti smanjio na 2:1. Granić je u završnici prvog poluvremena ponovno poravnao rezultat, a nakon pogodaka Ortulana i Jurića Hrvatski vitez je poveo s 4:2. Franić je u 65. minuti postavio konačnih 4:3.
Nekoliko stotina motociklista sudionika tradicionalne moto karavane Prevlaka – Vukovar stiglo je u subotu na pločansku rivu, gdje su im domaćini priredili prigodan doček uoči nastavka puta prema Vukovaru.
Karavanu, koju povodom 35. godišnjice sjećanja na žrtvu Vukovara organizira Moto klub KORČULA u suradnji s udrugama proisteklima iz Domovinskog rata i moto klubovima iz cijele Hrvatske, sudionici voze od Prevlake do Vukovara, gdje će stići 17. studenoga.
Motocikliste su u Pločama dočekali predstavnici AMK Racing teama Ploče, MK Neretvanski gusari, MK Veterani Metković, UBGP-a i Grada Ploča. Nakon prigodne okrjepe, predstavnici gradske vlasti, braniteljskih udruga i članovi karavane zapalili su svijeće kod spomenika dr. Franji Tuđmanu.
Molitvu za poginule i preminule hrvatske branitelje predvodio je don Ante Bitunjac, župnik Župe Kraljice neba i zemlje u Pločama. U svom obraćanju podsjetio je na važnost vjere, hrabrosti i očuvanja sjećanja na žrtve Domovinskog rata, posebno one iz Vukovara i Škabrnje.
Istaknuo je kako je poruka karavane upravo u zajedništvu i svijesti o vlastitom identitetu i cilju te naglasio da nijedna žrtva i nijedan trud neće biti zaboravljeni dok god postoje oni koji ih se sjećaju. Sudionicima je na kraju poželio sretan i miran nastavak putovanja.
Magistar inženjer agronomije Srećko Bošković specijalist je fitomedicine. Svoj radni vijek posvetio je unaprjeđenju poljoprivredne proizvodnje. Danas radi kao viši stručni savjetnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, i to u Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede, u područnom uredu u Pločama, piše Gospodarski.hr.
Put od fakulteta do Ministarstva
Završio je Agronomski fakultet u Zagrebu, a zatim stekao dragocjeno iskustvo na različitim poslovima u sektoru. Od 2021. godine Bošković radi u Ministarstvu. Najprije je radio kao stručni savjetnik za zaštitu bilja, a potom je tu ulogu nadogradio poslom višeg stručnog savjetnika. Tako svakodnevno osigurava stručnu i pravovremenu podršku obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima na jugu.
Svakodnevna terenska i administrativna podrška OPG-ovima
Kao specijalist za zaštitu bilja, Bošković tijekom cijele vegetacijske sezone sustavno provodi izvještajno-prognozne poslove. Oni obuhvaćaju trajne nasade poput vinograda, maslinika, voćnjaka i agruma. Pritom prati gospodarski značajne štetnike i biljne bolesti kako bi na vrijeme izdao preporuke za zaštitu.
– Dinamično je kad se izlazi na teren po pozivu poljoprivrednika da se pregleda stanje neke kulture, utvrdi uzrok određenih simptoma i dâ preporuka što je potrebno poduzeti u konkretnom slučaju, napominje Bošković.
Osim stručnog i tehnološkog dijela posla, velik dio njegovih zadataka čini administrativna potpora. To uključuje vođenje upisnika, ispunjavanje obrazaca i izračun ekonomske vrijednosti gospodarstva. Također tumači složene propise, poput Pravilnika o izravnim potporama, IAKS mjera ruralnog razvoja te propisa za stavljanje poljoprivrednih proizvoda na tržište.
Osim toga, aktivno sudjeluje u provedbi intervencija 78.01. i 78.02. u sklopu Strateškog plana ZPP-a RH 2023. – 2027. U tu svrhu organizira predavanja, webinare i praktične demonstracije.
Tehnološke novosti i prepreke na terenu
Digitalizacija poslovanja i uvođenje novih aplikacija donose brojne mogućnosti. Ipak, za poljoprivrednike su i velik izazov. Konkurentnost na tržištu dodatno otežavaju nepovoljni strukturni čimbenici. Među njima se ističu male parcele, neriješeno državno zemljište i pretežno starija dobna struktura nositelja OPG-ova. Tome treba dodati i izostanak snažnijih oblika udruživanja te proizvođačkih organizacija. Zbog toga je praćenje brzog ritma modernizacije i stalnih ulaganja zahtjevan zadatak za svakog proizvođača.
Zadovoljstvo u radu s proizvođačima
Terensko savjetovanje, prijenos znanja i demonstracija suvremenih tehnologija izravno u nasadima srž su njegova rada.
– Svaki radni dan donosi novi izazov, a najveća mi je motivacija osjećaj da sam pomogao poljoprivrednicima u unaprjeđenju njihovih gospodarstava, ističe Bošković.
Naglašava i da mu je najljepši dio posla vidjeti konkretan napredak na terenu, piše Gospodarski.hr.
Općina Kula Norinska poziva vlasnike nekretnina i zainteresirane mještane na javnu tribinu o katastarskoj izmjeri, koja će se održati u ponedjeljak, 16. studenoga, s početkom u 17:30 sati u Društvenom domu u Krvavcu, na adresi Trg Maria Nikolića Kiša 1.
Na tribini će biti predstavljene informacije o tijeku katastarske izmjere koja obuhvaća građevinska područja naselja, a provodi je tvrtka Geodata projekt d.o.o. Također će se govoriti o predočavanju prikupljenih podataka vlasnicima nekretnina za područje Krvavac I, koje provodi tvrtka Geoprem iz Osijeka.
Sudionici će imati priliku dobiti informacije o napretku radova, rokovima u kojima mogu očekivati pozive za izlazak na teren te svojim pravima i obvezama tijekom postupka katastarske izmjere.
Iz Općine posebno pozivaju vlasnike koji ne žive na području općine, ali ondje posjeduju kuće ili zemljišta, da se odazovu tribini.
Riječ je o prilici za dobivanje odgovora na pitanja i pravodobno informiranje o postupku koji se izravno odnosi na njihovu imovinu.
Profesorica Branka Vladimir predstavljala je Gimnaziju Metković na međunarodnom susretu škola uključenih u program Škole ambasadori Europskog parlamenta (EPAS), održanom 11. i 12. studenoga u Bruxellesu.
Prvoga dana susreta predstavnice hrvatskih škola predstavile su svoja iskustva u provedbi EPAS programa i planove za buduće aktivnosti. Tom su prilikom imale priliku prisustvovati i plenarnom zasjedanju Europskog parlamenta.
Drugoga dana sudionici su posjetili Europsku komisiju, gdje su se upoznali s provedbom Uredbe o digitalnim uslugama (DSA) i njezinim utjecajem na potrošačke navike građana Europske unije.
Gimnazija Metković jedna je od prvih škola uključenih u ovaj program, a susret je okupio predstavnike EPAS škola, službenike Europskog parlamenta i Europske komisije te novinare vodećih medijskih kuća.
Udruga osoba s invaliditetom „Prijatelj” Metković, u suradnji s Gimnazijom Metković, organizira tradicionalno obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata te Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Prigodni program održat će se u utorak, 17. studenoga 2026. godine, s početkom u 18:30 sati u Gradskom parku u Metkoviću.
Udruga „Prijatelj” već 22 godine na poseban i prepoznatljiv način odaje počast žrtvama Domovinskog rata izradom i paljenjem lampiona postavljenih u obliku Vukovarskog vodotornja. Ova dugogodišnja tradicija postala je simbol zajedništva, zahvalnosti i trajnog sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje te svih onih koji su svoje živote dali za slobodu i neovisnost Republike Hrvatske.
Kroz ovu aktivnost nastoji se očuvati sjećanje na događaje iz Domovinskog rata, ali i prenijeti mlađim generacijama važnost poštovanja, solidarnosti i zajedništva.
Ovogodišnji prigodni program pripremili su učenici i profesori Gimnazije Metković, koji će svojim sudjelovanjem dati poseban doprinos obilježavanju ovog značajnog dana.
Organizatori pozivaju sve građane Metkovića i doline Neretve da im se pridruže u Gradskom parku te da zajedničkim paljenjem lampiona, u dostojanstvenom ozračju, odaju počast svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata.
U slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta prigodni program održat će se u galeriji Gradskog kulturnog središta Metković.
