Enver Jakirović Ekra, nekadašnji vratar Veleža i otac trenera Sergeja Jakirovića, desetljećima živi u Metkoviću, gdje je izgradio obitelj i stvorio život, ali Mostar nikada nije zaboravio.

Danas iz svog doma prati kako se njegova nogometna priča nastavlja kroz sina Sergeja, ali i treću generaciju obitelji. Leon igra za Inter i hrvatsku U19 reprezentaciju, dok je najmlađi Matija vratar Dinama.

Ipak, Enver u razgovoru za Reprezentacija.ba mnogo više govori o obitelji nego o rezultatima.

“Ostao sam bez supruge koja mi je bila sve”

“Ma, malo sam u tuzi u posljednje vrijeme. Točnije, otkako sam ostao bez supruge koja mi je bila sve. Na njoj su bila četiri stupa kuće. Bili smo 50 godina u braku“, ispričao je Enver Jakirović.

Zbog smrti supruge nije otišao ni na Wembley, gdje je mogao pratiti veliki uspjeh svog sina.

“Zbog toga nisam išao ni na Wembley. I Sergej je bio vezan za nju. Ona je živjela za njegovu karijeru, sve je pratila. Kada je preminula, Sergej je bio u Dinamu, imao je utakmicu i pitao me: ‘Stari, što ću, što da radim?’ Rekao sam mu: ‘Ništa, sine. Vratiti je ne možemo. Profesionalac si. Idi u Rijeku, pobijedi i prvak si.'”

Enver kaže da nogomet i dalje prati, ali gotovo nikada ne odlazi na utakmice.

“Ja sam u nogometu dugih 60 godina, nije to malo. Pratim sve, stalno se Sergej i ja čujemo, razmjenjujemo mišljenja… Ali, vjerovali ili ne, ni na jednoj utakmici nisam bio. Ni Zrinjskog, ni Rijeke, ni Dinama, kamoli sada u Engleskoj.”

“Rekao sam mu: ‘Kupi mi veliki televizor, ja ću od kuće to polako.’ To je sve iza mene. Rekao sam već, najviše je to zbog smrti supruge. Kad nisam na Wembley otišao, što ću sad… Nemam volje. Ne bi me netko topom mogao natjerati.”

Od Mostara do Metkovića

Enver je rođen u Mostaru, u Starom gradu, gdje se i danas nalazi obiteljska kuća Jakirovićevih. Kao dječak stao je na gol Veleža, za koji je branio do 18. godine.

Potom je s Vahidom Halilhodžićem otišao na posudbu u Neretvu iz Metkovića. Halilhodžić se vratio u Velež, dok je Enver ostao u Metkoviću.

“Čujte, mene su u Metkoviću svi prihvatili, zavoljeli su me, a i ja njih. Tu sam se oženio, stvorio obitelj, stekao prijatelje, dobio posao i stan. U ono vrijeme to je bila velika stvar i za mnoge poznatije igrače. I ja sam bio zadovoljan.”

Osam godina bio je reprezentativac amaterske reprezentacije Hrvatske, a jedno vrijeme i njezin kapetan u razdoblju Zorislava Srebrića.

Bio je i dio stručnog stožera Brotnja u generaciji koja je osvojila naslov prvaka i igrala europska natjecanja. Radio je kao trener vratara, a upravo se tada dodatno zbližio s Blažom “Bakom” Sliškovićem.

“Baka ga je pratio u Bugarskoj, tamo je ostvario najveće uspjehe što se tiče igračke karijere i pozvao ga je. Eto, ostalo je upisano da je odigrao pet utakmica za reprezentaciju Bosne i Hercegovine“, kazao je Enver govoreći o Sergeju.

“Sve što je napravio, napravio je svojim radom”

Enver ne skriva ponos na Sergejev put, ali naglašava da je sin uvijek odluke donosio sam.

“On je svoj. Nisam ga silio ni na što. Po prirodi je takav da će vas saslušati svakoga, klimnuti glavom, govoriti ‘okej, okej’, ali na kraju je on taj koji donosi odluku. Svoje znanje baš i ne odaje. Sa svojim suradnicima to uklapa. Jednostavan je, a kaže da su takvi i ovi poznati treneri u Engleskoj. Ma, zašto biti drugačiji? Ili si čovjek ili nisi.”

Posebno ističe odlazak u Kayserispor kao važnu točku Sergejeve trenerske karijere.

“Tko zna bi li danas uopće bio u Engleskoj da se nije odlučio za Kayserispor nakon odlaska iz Dinama. Trebao je najprije na Cipar ići, pregovarali su, ali je u posljednji čas odlučio za Kayserispor. Tako je zapeo za oko sadašnjem gazdi Hulla, koji je također iz Turske.”

Skok s drugog kata i karta za Slovačku

Obitelj Jakirović prošla je i kroz teška razdoblja.

“Ma, svašta smo prošli mi”, kaže Enver.

Jedna od najdramatičnijih situacija dogodila se 1979. godine, kada im se zapalio stan.

“Uzeo sam tada trogodišnjeg Sergeja i skočio s njim s drugog kata. Da, ne šalim se.”

Prisjeća se i vremena kada je Sergej odlazio igrati u Slovačku.

“Jedva sam skupio novac da kupim kartu za avion. Sve što je napravio, napravio je svojim radom i zato su plodovi danas posebno slatki.”

Enver i supruga Jelena imali su još dvoje djece, kćer Petru, koja živi u Splitu, i sina Tea, nekadašnjeg vratara.

“Jedno razdoblje Teo je bio čak sa Srnom u Šahtaru. Strašan je potencijal bio. I sad s 45 godina komotno može na gol negdje.”

Treća generacija nastavlja priču

Nogometna priča obitelji Jakirović danas se nastavlja i kroz Sergejeve sinove.

Leon je stoper Intera i član hrvatske U19 reprezentacije, dok je mlađi Matija vratar Dinama.

“Dobar je momak, ima glavu dobru… Igra za U19 reprezentaciju Hrvatske, u Interu je. Bože, da ga zdravlje posluži, a čut će se svakako i za mlađeg Matiju, koji je vratar u Dinamu”, govori Enver.

Mostar, kaže, nije zaboravio. Kada može, posjeti mezarje svojih roditelja, a sestra mu i dalje živi u rodnom gradu.

Metković je, međutim, postao njegov dom. Ondje je upoznao suprugu, podigao djecu i proveo najveći dio života.

“U ratu sam godinu i pol dana vozio sanitet, spasio mnoge ljude. Nigdje nisam vrata zatvorio, a sve to zbog obitelji, djece svoje. Sve sam radio za njih”, rekao je Enver Jakirović za Reprezentacija.ba.