Vrlo su rijetki slučajevi da dvojica braće dosegnu visok vojni čin, poglavito u zrakoplovstvu, za koje možemo slobodno reći da je najelitniji rod svake vojske.

Upravo tu priču vam želimo ispričati, o braći Mati i Ilki Švarcu, rođenim Metkovcima. Vidjet ćete kako se i njihovo prezime mijenjalo kroz njihov turbulentan život, kroz vrijeme prije Velikog rata, pa međuratnog vremena i na kraju dolazi Drugi svjetski rat, koji preživljavaju, a zatim i kroz poraće, piše Ante Šunjić za Slobodnu Dalmaciju.

Posebno je zanimljiv život i njihova oca Franje, liječnika u Metkoviću, kao i Ilkinih sinova, Zvonimira i Časlava te Dragoljuba Brace, Matina sina. Glavninu podataka za ovu priču prikupio je povjesničar Mijo Igor Ostojić.

Dvanaestoro djece

Mate je rođen 1895. godine u Metkoviću, a Ilko 1900. godine. Obojica su kršteni kao Schwarz (prezime Franjinih predaka izvorno je bilo Černy, no s vremenom je germanizirano). Franjo je službovao kao vojni liječnik u Puli i Gružu, do umirovljenja 1875. godine. Nakon toga je nekoliko desetljeća općinski liječnik u Metkoviću, Janjini i Gradcu n/m. Stekao je veliki broj prijatelja i kumova u Metkoviću.

Njegovi unuci su pri dolascima u Metković pedesetih godina prošlog stoljeća i dalje sretali stare Metkovce koji su se s velikim poštovanjem sjećali njihova djeda. Imao je čak dvanaestero djece, ne s jednom ženom. Uz njih dvojicu, Matu i Ilku, u Metkoviću je rođena i kći iz prvog braka Milka (rođ. 1881.), te Eliza iz drugog braka (rođ. 1898.). Eliza se udaje 1926. godine u Zadru za dr. ing. Brunu Rollija, potomka stare zadarske loze.

Otac Franje Schwarza, Ivan, bio je c. k. (carski i kraljevski) knjižničar u Pragu, pa možemo reći da je Franjo imao podrijetlo iz ugledne obitelji. Franjo je bio i vlasnik kuće u Metkoviću. Kod prve ženidbe Franje Schwarza Ivkom Papac kumovi su mu bili ugledni Neretvani Nikola Oman i Stipan Dragoni. Vrijedi napomenuti da se Franjo na dokumentima potpisivao kao Frano.

Prva supruga Franji umire te se on ženi s Antoniom de Ghetaldi, čiji je otac bio Mato de Ghetaldi, a majka je bila Grkinja s otoka Zakintosa, Dorotea iz obitelji Paleologo. Njezina obitelj prenosila je predaju da su daleka rodbina zadnjeg bizantskog cara Konstantina XI. Paleologa.

Posebno je za Metkovce zanimljivo da se u prvom spomenu grada Metkovića iz 1422. godine spominje Mate Getaldić, da bi nakon više od 450 godina jedna Getaldićka rodila u Metkoviću Matu, a njegov brat uzima i to prezime i stavlja ga ispred prezimena Švarc.

U spomen na svoje slavne pretke Ilko mijenja 1932. godine prezime u Getaldić-Švarc. Po rodoslovlju Getaldića može se pratiti rodbinska veza od Mate iz rodnog lista Metkovića 1422. godine do Mate, djeda Ilke Getaldića-Švarca. Još jedna Ghetaldijeva vezana je za Neretvansku krajinu, Marieta, mlađa sestra Antonije, koja se udaje za Ermenegilda Matulića, općinskog tajnika u Opuzenu i jedno vrijeme upravitelja prvog opuzenskog hotela “Narenta”.

Televizijski redatelj

Mato se ženi s Nadom Aleksić, rođenom u banatskom mjestu Crepaja, te imaju jednog sina Dragoljuba Bracu Švarca. Dragoljub je bio poznati televizijski redatelj i scenarist, a na RTV-u Zagreb radio je od početka emitiranja 1956. godine. Redatelj je više od 20 filmova i serija TV Zagreb.

Ilijina žena rođena je u Prizrenu, u uglednoj bankarskoj i trgovačkoj obitelji Čičkarić. Imali su četvero djece, Zvonimira, Časlava, Jelisavetu i Franju. Sva djeca su se sveučilišno obrazovana.

Braća Schwarz školuju se u vojnoj školi u Liebanauu kod Graza. Istu školu pohađao je i pilotski as Velikog rata Miroslav Navratil, kasnije general te ministar oružanih snaga NDH. Mate je časnički čin dobio još za vrijeme Prvog svjetskog rata, da bi 1919. godine bio postavljen za zapovjednika eskadrile Kraljevine SHS. Eskadrila, smještena u Koprivnici, sudjeluje u sprječavanju akcija crvenih zračnih skupina Mađarske Sovjetske Republike.

Mato i Ilko između dva rata mijenjaju gradove u kojima službuju kao piloti, odnosno časnici u zrakoplovstvu. Nalazimo ih tako na službi u Prizrenu, Novom Sadu, Mostaru, Zemunu i Zagrebu. Mate u počecima svoje službe prevodi s talijanskog jezika stručni rad o zračnom ratovanju, a u napomenama daje kritiku na stanje u zrakoplovstvu Kraljevine SHS i predlaže poboljšanja.

Ilko raspad Kraljevine Jugoslavije dočekuje u Zemunu u činu potpukovnika, a Mato u činu pukovnika, u koji biva unaprijeđen 1937. godine.

Ilko se bavio i fotografijom te je tijekom svojih dolazaka u Metković napravio više lijepih fotografija. Kada ga je obitelj Gabre Gabrića pozvala da bude kum njihovu djetetu, on je to rado prihvatio i njegovo kumče ponijelo je kumovo ime Ilko.

Očito je da su dolasci u Metković bili češći u vrijeme službovanja u Mostaru. Tako je u ožujku 1938. godine i nastala do sada najranija aviosnimka Metkovića, koju je napravio upravo Ilko Getaldić-Švarc. Ta fotografija je sačuvana u obitelji Ilke Gabrića. Jesu li ostale aviosnimke Metkovića iz tog vremena koje su producirali Griesbach i Knaus u obliku razglednica  (minimalno četiri) također djelo Ilke ili ne, Mario Talajić, kao dobar poznavatelj povijesti metkovske razglednice i stare fotografije, nije nam mogao potvrditi.

‘Djeco i drugovi…‘

U vrijeme NDH Ilko Getaldić biva unaprijeđen u čin pukovnika, a u ustroju Vojnog zrakoplovstva nalazimo ga kao glavara stožera. Na sastanku vodećih časnika zrakoplovstva s Antom Vokićem 1944. godine glede mogućnosti za preokret, nalaze se braća Mato Švarc i Ilko Getaldić, o čemu svjedoči general i zapovjednik zrakoplovstva NDH Vladimir Kren.

Časopis “Hrvatska krila” od 15. listopada 1942. godine prenose informaciju o završenom jedriličarskom tečaju. Potpukovnik Getaldić, kao izaslanik zapovjednika zračnih snaga generala Vladimira Krena, oslovio je završenike s “djeco i drugovi”, jer se među pitomcima nalazio i njegov sin Časlav.

Ilkini nastupi prenose se i na Državnoj krugovalnoj postaji, gdje govori o borbenoj djelatnosti hrvatskog zrakoplovstva u ratu. Obojica braće su dobila više odlikovanja, a Mato je dobio i Zlatni pilotski znak, kao i Red krune kralja Zvonimira III. stupnja.

Najstariji sin Ilke Getaldića-Švarca Zvonimir u svibnju 1945. kreće na križni put s ocem Ilkom i stricem Matom. Prema iskazu obitelji, pred Mariborom se odlučuju vratiti u Zagreb. Bivaju uhićeni i ispitivani na Novoj Vesi, a Ilku partizani odvode u logor.

Nakon rata, ne uspijevajući dobiti zaposlenje, Ilko u kućnoj radinosti izrađuje četke za dimnjačare u suradnji s Mirom Čaletom (konzulom NDH u Zadru i generalnim konzulom u Rijeci), najboljim prijateljem iz mladih dana u Metkoviću. Ilko umire u srpnju 1953. godine u Zagrebu i biva pokopan na groblju Mirogoj, kao i njegov brat Mate u rujnu 1964. godine.

Posebno je interesantan životni put srednjeg sina Ilke Getaldića-Švarca, Časlava. Od 1935. do 1939. godine pohađa gimnaziju u Mostar. U Mostaru pristupa i novoosnovanom društvu “Hrvatski junak”, što je vjerojatno razlog premještaja oca Ilke u Zemun 1939. Časlav nastavlja školovanje u Zemunu te u Zagrebu od 1941. godine upisuje Medicinski fakultet.

Liječnik na ‘Galebu‘

Uskoro je unovačen u Hrvatsko domobranstvo. Od 1943. godine pa do 8. rujna 1944. godine nalazi se u Đačkoj satniji Zrakoplovne školske pukovnije u Petrovaradinu. Nakon rata završava medicinski fakultet u Zagrebu te je 1950-ih garnizonski liječnik u Puli. U tom razdoblju je godinu dana bio i liječnik na brodu “Galeb”.

Na kraju, mora se zaključiti, ovo je iznimno buran i dinamičan život dvojice braće rođene u tada malom Metkoviću, čiji put su određivale mnoge svjetske okolnosti. Obojica su se za vojni poziv odlučila još u Austro-Ugarskoj Monarhiji, razvijali se u vojsci Kraljevine Jugoslavije, a bili aktivni sudionici u zrakoplovstvu NDH.

Piše: Ante Šunjić / Slobodna Dalmacija
Foto: privatni album