Sjajan uspjeh VK Neretvanski gusar na Prvenstvu Hrvatske u veslanju koje se ovoga vikenda održava na zagrebačkom Jarunu. Za sada su osvojili ukupno 5 odličja od koji su dva zlatna: ženski četverac s kormilarom i Roko Mijić u skifu.
U kategoriji kadetkinja, četverac s kormilarom, Andrea Bunoza, Lara Volarević, Lana Bajo, Laura Mijić i Anja Pokrajac (kormilar) su osvojile prvo mjesto, a u kategoriji stariji kadeti, skif, stazu dugu 500 metara je najbrže izveslao Roko Mijić (2:01,89).
Za pola sekunde je zlato izmaklo Reini Bebić, ona je bila srebrena u kategoriji kadetkinja – skif, brža od nje je bila Nika Cetina (VK Glagoljaš) i to za 47 stotinki.
1 of 5
Srebrene su i kadetkinje Maris Gluščević i Ema Bebić u dvojcu, od njih su za 3,46 sekundi bile brže cure iz VK Arupinum.
Nikola Mijić je u skifu osvojio broncu na 1000m.
Popodne u 17:10 nastupit će seniorka Nataša Šustić.
Cjelogodišnji međunarodni putnički promet nastavit će se i u 2026. na željezničkoj pruzi Sarajevo – Ploče, što predstavlja važan iskorak za željeznički promet Bosne i Hercegovine i juga Hrvatske, piše Ploče Online.
Stupanjem na snagu novog reda vožnje Željeznica Federacije BiH (ŽFBH) i HŽ Putničkog prijevoza (HŽPP) za razdoblje 2025./2026., na pruzi 11 (Sarajevo – Čapljina – državna granica) odnosno M304 (Metković – državna granica – Ploče), uvodi se više međunarodnih brzih vlakova koji će prometovati izvan ljetne sezone.
Novi međunarodni brzi vlakovi
Prema novom redu vožnje, uvode se sljedeće linije:
B390 Ploče – Sarajevo prometuje nedjeljom, s polaskom iz Ploča u 15:40 i dolaskom u Sarajevo u 19:07 (ne prometuje 5. travnja, ali prometuje 6. travnja i 22. lipnja).
B391 Sarajevo – Ploče također prometuje nedjeljom, s polaskom iz Sarajeva u 7:15 i dolaskom u Ploče u 10:36 (iznimke su iste kao i za vlak B390).
B392 Ploče – Sarajevo prometuje subotom, s polaskom iz Ploča u 5:05 i dolaskom u Sarajevo u 8:35 (ne prometuje 27. prosinca i 2. svibnja, ali prometuje 25. prosinca i 1. svibnja).
B393 Sarajevo – Ploče prometuje petkom, s polaskom iz Sarajeva u 16:46 i dolaskom u Ploče u 20:15 (ne prometuje 26. prosinca i 1. svibnja, ali prometuje 24. prosinca i 30. travnja).
Sezonski red vožnje tijekom ljeta
Tijekom ljetne sezone, od 26. lipnja do 30. kolovoza, navedene linije bit će zamijenjene jednim parom sezonskih brzih vlakova koji će prometovati petkom, subotom i nedjeljom:
B1390 Ploče – Sarajevo, s polaskom iz Ploča u 18:26 i dolaskom u Sarajevo u 21:54
B1391 Sarajevo – Ploče, s polaskom iz Sarajeva u 7:15 i dolaskom u Ploče u 10:36
Stajanja na ruti
Vlakovi će u oba smjera stajati na sljedećim stanicama i stajalištima: Metković, Čapljina, Žitomislići, Mostar, Drežnica Stara, Jablanica grad, Konjic i Hadžići.
Povratak cjelogodišnjih putničkih vlakova na ovu važnu međunarodnu dionicu mnogi već nazivaju svojevrsnom renesansom željezničkog prometa. Osim što ponovno povezuje Sarajevo s jadranskom lukom Ploče, ova linija otvara nove mogućnosti za turizam, svakodnevna putovanja i jače prometno povezivanje Bosne i Hercegovine s krajnjim jugom Hrvatske.
Prvi dan 30. Božićnog malonogometnog turnira Metković 2025, odigran u nedjelju 14. prosinca, protekao je u znaku juniora i obilja pogodaka. U pet odigranih susreta postignuta su ukupno 44 gola, a plasman u sljedeću fazu natjecanja izborili su Neum, Dalmata Jura Shop, Vukovi s Vratnika, AM Gravure i Ćosić gradnja.
Najviše je pažnje privukla uvjerljiva pobjeda Dalmata Jura Shopa nad ekipom Auto servis Denis rezultatom 11:2. Diego Rommel je s pet postignutih pogodaka predvodio svoju momčad do visoke pobjede.
Rezultati:
Neum – Staklorad Perak 7:3
Auto servis Denis – Dalmata Jura Shop 2:11
Vukovi s Vratnika – Caffe bar Polo Metković 6:3
Sao Paolo Metković – AM Gravure 1:2
Paraolimpijakos – Ćosić gradnja 2:7
Raspored drugog dana – ponedjeljak, 15. prosinca
Drugog dana turnira na rasporedu je sedam seniorskih utakmica:
16:20 Futsal Škrapa Momići – Koljbabić Gradnja
17:10 Young Boys – No Name
18:00 Dalmata Hangover – MNK Vid Iskopi Boras
18:50 MNK Porto Tolero / Hotel Riva Brist – Tomislav Miličević Dume
19:40 UL Jerkovac – MNK Klada
20:30 CB Carpe Diem / Filip Inženjering – Vid Veterani
U hotelu Vrata Krke u Skradinu subotu, 13. prosinca, održana je svečana dodjela priznanja regije Jug za natjecateljsku sezonu 2025. godine.
Među najuspješnijima istaknuo se Auto klub Metković Racing, koji je ostvario zapažene ekipne i pojedinačne rezultate. U autoslalomu klub je ekipno osvojio treće mjesto, uz prvo mjesto Nike Buluma u klasi 1 te plasmane ostalih vozača u više klasa. U disciplini kronometar Niko Bulum ponovno je bio najbolji u klasi 1, dok je klub zauzeo peto mjesto ekipno.
Dodatni uspjeh ostvaren je u ocjensko-spretnosnoj vožnji, gdje je Auto klub Metković Racing osvojio treće mjesto ekipno, potvrdivši status jednog od vodećih klubova regije Jug.
Nakon što se protekla dva dan igralo u Orebiću, Pločama, Kominu i u Metkoviću, zadnjeg, trećeg dana odigrana je završnica, posljednje četiri utakmice drugog izdanja turnira Ante Čiko Martinac, koji se igra u spomen na istaknutog metkovskog nogometnog djelatnika. Na pomoćnom igralištu Nogometnog kluba Neretva našle su se po četiri najuspješnije ekipe u obje konkurencije, do 11 i do 13 godina, a u obje je igralo po 16 momčadi.
Računajući kvalifikacije, koje su odigrane u tri centra ŽNS Dubrovačko neretvanskog, ovogodišnji turnir okupio je oko 800 mališana. Odigrano je stotinjak utakmica. U sklopu turnira nastupile su i kadetkinje Neretve i Omble, objavio je Dubrovački vjesnik.
I dok su prošle godine sudionici bili klubovi samo iz Dubrovačko-neretvanske županije, ovaj put su došli i mališani iz nekoliko prvoligaških klubova (Dinamo, Hajduk, Osijek, Istra 1961. i Lokomotiva), zatim iz klubova iz Bosne i Hercegovine (HŠK Zrinjski Mostar, HŠK Posušje i Široki Brijeg).
Tko su najbolji? Splitski Hajduk u konkurenciji igrača do 11 godina, a Dinamo u konkurenciji igrača do 13 godina. U oba finala nastupila je zagrebačka Lokomotiva, i u oba finala je postignut po jedan pogodak, u oba finala je strijelac bio Antonio. Za Hajduk Antonio Juričev, a za Dinamo Antonio Glasnović iz kaznenog udarca.
U utakmici za treće mjesto do 11 godina Dinamo je s 2:0 svladao Jadran Luka Ploče, a u utakmici za treće mjesto do 13 godina Hajduk je bio s 3:0 bolji od Osijeka.
U polufinalnim utakmicama, igrači do 11 godina: Dinamo – Hajduk 1:4 i Jadran Luka Ploče – Lokomotiva 1:1/penali 3:4, a u konkurenciji igrači do 13 godina: Dinamo – Hajduk 1:0 i Osijek – Lokomotiva 0:5.
Nova večer audicija The Voice Kids Hrvatska „malim“ je pjevačima donijela radost zbog nastupa na velikoj sceni, a mentorima teške odluke jer je u timovima sve manje mjesta. Prije troboja nas očekuje još jedna audicijska epizoda.
Timu Vanna priključila se 13-godišnja Mara Murtezani iz Opuzena koja je za audicijski nastup odabrala pjesmu “The Way You Make Me Feel“ legendarnog Michaela Jacksona. Prošle sezone nije uspjela osigurati mjesto u mentorskom timu, ali ove si je godine ostvarila tu veliku želju. Iako vrijeme najviše voli provoditi na ušću, od sada će dio toga vremena morati odvojiti i za pripreme za idući krug natjecanja.
Mara Murtezani obožava glazbu — posebno strane pop i rock hitove, a njezina omiljena pjesma „Welcome to the Jungle“ savršeno opisuje njezin energičan duh. Svira bas i električnu gitaru, a najviše voli kad s prijateljima može zapjevati i nasmijati se do suza. Kaže da joj za sreću ne treba luksuz, samo dobra ekipa i krov nad glavom. Sanja o tome da jednog dana leti — doslovno ili kroz glazbu, svejedno joj je, dok god ima ritam i slobodu. Freddie Mercury i David Bowie njezini su glazbeni uzori, a Mara je sigurna da bi se s njima odlično slagala.
U tri susreta 14. kola Paket24 Premijer lige – Lige B nije bilo iznenađenja. Sva tri domaćina su slavila. Metković-Zalmo bio je bolji od Osijeka, Poreč je minimalno slavio protiv Zameta, a Nexe je u derbiju kola svladalo Dugo Selo.
Metković-Zalmo i Osijek prvi su izašli na teren i završili svoj susret 14. kola. Pobjeda je na kraju pripala domaćinu koji je osvojenim bodovima pretakao svog suparnika iz Slavonije. Domaćin je do starta susreta ušao vrlo odlučno. Plod toga je četiri razlike nakon samo sedam minuta igre (6:2). Gosti su uskoro ipak uhvatili priključak, ali ni do izjednačenja ni do vodstva ipak nisu mogli. Uvijek su bili za korak kratki pa tako i na poluvremenu (13:12).
Odličan nastavak imao je sastav iz Metkovića. U manje od deset minuta napravili su seriju 6:2 i pobjegli na plus pet (19:14). Ali Osječani su odbili predaju. Nizom od četiri pogotka za redom, eto ih na samo pogodak zaostatka u 50. minuti (20:19). Na isti način uzvratio je domaćin i šest minuta prije kraja čini se, riješio pitanje pobjednika. Konačni ishod na kraju bio je 27:23. Sjajni Ante Granić skupio je čak 21 obranu. Prvi strijelac pobjednika Luka Čupić sa sedam pogodaka. Među Osječanima 13 obrana Lovre Frajhauta, a po pet pogodaka postigli su Marko Maganić i Karlo Vašarević.
Carinska uprava Republike Hrvatske objavila je javni natječaj za prijam u državnu službu na neodređeno vrijeme za ukupno 41 izvršiteljicu ili izvršitelja na različitim radnim mjestima u nekoliko gradova. Natječaji su objavljeni u Centraliziranom sustavu za zapošljavanje, a prijave se zaprimaju 15 dana od dana objave u tom sustavu.
Otvorena su radna mjesta za carinike, inspektore i referente, s mogućnostima rada u različitim sektorima Carinske uprave, uključujući mobilne jedinice i unutarnju kontrolu, a radna mjesta predviđena su, između ostalih, u Dubrovniku, Splitu i Zadru.
U Dubrovniku se traži jedan carinik – voditelj službene brodice III. vrste, koji će obavljati poslove nadzora pomorskog akvatorija, kontrolu lučkih terminala i marina te mjere suzbijanja nepravilnosti na moru. Za taj posao propisana je srednja stručna sprema, najmanje jedna godina radnog iskustva te položen državni ispit I. razine. Koeficijent plaće za to radno mjesto iznosi 1,6, što znači da bi osnovna plaća bez dodataka za radni staž i druge eventualne dodatke iznosila otprilike 1.607,79 eura bruto mjesečno.
U Splitu je raspisan natječaj za jednog carinika III. vrste s koeficijentom 1,6, koji će raditi na poslovima suzbijanja krijumčarenja, praćenja sumnjivih pošiljki, podnošenja prekršajnih i kaznenih prijava te naplate javnih davanja. Za to radno mjesto uvjeti su srednja stručna sprema, iskustvo i državni ispit I. razine, a procijenjena osnovna plaća iznosi oko 1.607,79 eura bruto mjesečno, bez dodataka.
U Zadru je objavljen natječaj za inspektora II. vrste, za koji je propisan koeficijent 1,8 te viša ili visoka stručna sprema i najmanje godina dana radnog iskustva. Za takav koeficijent osnovna plaća iznosi otprilike 1.808,77 eura bruto mjesečno, prije obračuna dodataka za radni staž i ostalih zakonom propisanih dodataka.
Za sva radna mjesta propisani su opći uvjeti za prijam u državnu službu, uključujući hrvatsko državljanstvo, zdravstvenu sposobnost i nepostojanje zapreka prema Zakonu o državnim službenicima. Svi koji budu primljeni prolaze probni rad u trajanju od tri mjeseca, objavila je Carinska uprava.
Postupak zapošljavanja uključuje elektroničko testiranje provjerljivih kompetencija, intervju s komisijom, sigurnosnu provjeru te psihološko testiranje za kandidate koji prođu prvu fazu. Obavijesti o terminima testiranja i rezultatima objavljuju se u Centraliziranom sustavu za zapošljavanje, putem kojeg se podnose i same prijave.
Cjeloviti tekstovi natječaja i dodatne informacije dostupni su na mrežnoj stranici selekcija.gov.hr.
Materice su stari narodni i crkveni običaj vezan uz 3. nedjelju došašća, a sačuvane je u nekim krajevima, kao npr. među bunjevačkim Hrvatima, u Posavini, srednjoj Bosni, Dalmatinskoj zagori te u nekim dijelovima Hercegovine.
Običaji su različiti! Tako npr. mladići, muškarci i djeca čestitaju taj dan djevojkama, punicama, ženama, majkama, tetkama… a onda one čestitare daruju sitnim darovima, primjerice narančama, orasima, bademima, lješnjacima, jabukama, suhim smokvama ili slatkišima, a ponekad i nešto vrijednim darovima (vunenim čarapama…).
Ponegdje se djeca ustaju rano zorom, prije nego se majka ustanu, a onda je iznenade i svežu, te traže ‘otkupninu’. Da bi povratila ‘slobodu’, majka im mora nešto darovati, a sve prolazi uz radost i smijeh.
Kod bunjevačkih Hrvata sačuvan je običaj da nakon čestitanja majke djecu i ostale čestitare daruju posebno ukrašenom jabukom u koju se zabadaju kovanice, orasi, rupčići i slične sitnice.
Također, toga bi dana muškarci obavezno odlazili svojim punicama u čestitare, te bi i od njih izmamili kakav dar.
Materice su lijepi stari običaji koji pokazuju nekadašnje povezanosti i prisnosti ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom, susjedima i znancima, pa je dobro barem sačuvati spomen na ta bogata vremena. Također, valja spomenuti uz Materice i slične običaje na Djetinjce (2. nedjelja došašća), kada se vežu djeca i kada se, zbog tobožnje prijetnje starijih, moraju otkupiti darujući roditelje, te Očiće ( 4. nedjelja došašća), kada otkupninu moraju platiti očevi.
Osim što bi se Materice obilježavale po selima, valja istaknuti da su se redovito obilježavale i u crkvama, i to tako što bi se na svetim misama za majke. To pokazuje lijepu povezanost liturgijskog i narodnog života.
Metković se prvi put spominje u dubrovačkoj knjizi tužba 30. siječnja 1422. Ondje u dvama redcima stoji flummaria Narenti subtus Metchovich (u prijevodu: na rijeci Neretvi pred Metkovićem). U dokumentu se navodi kako se 17. siječnja 1422. ser Mato Getaldić (ser Matheo de Gethaldo) potužio dubrovačkomu knezu Vlahi Sorgu (Blasio de Sorgho) na Petra Primića i Stanihnu Sladinovića (contra Petrum de Primo et Stanichnam Sladinovich).
Spomenuti je dokument prvi 1938. uočio srpski povjesničar Mihailo Dinić i uputio na njega u članku Trg Drijeva i okolina u srednjem vijeku[2]. Na isti je dokument 1957., pozvavši se na Dinića, u knjizi Naselja srednjovjekovne bosanske države iznova upozorio medijevalist Marko Vego[3] te zatim fra Ante Josip Soldo[4] u članku Iz prošlosti grada i župe Metkovića u časopisu metkovske župe svetoga Ilije Iskra.
Cjelokupan je dokument i njegov prijevod na latinski 1982. objavio povjesničar Ivan Jurić, tako da se 2022. uz 600. obljetnicu prvoga spomena Metkovića obilježila i 85. obljetnica pronalaska i 40. obljetnica prijevoda toga za Metković prevrijednoga dokumenta[5]. Osim što se u toj kratkoj vijesti prvi put spominje Metković, u dokumentu su potvrđeni imenski lik Stanihna kao inačica narodnoga imena Stanislav[6] te prezime Primić nastalo od talijanskoga imena Primo, koje se u Dubrovniku od druge polovice XIII. stoljeća prevodilo u Prvoslav[7].
Preslika dokumenta u kojem se prvi put spominje Metković 1422. godine (podcrtano crvenom bojom).
O ojkonimu Metković
Ojkonim je Mȅtković motiviran istozvučnim prezimenom koje se izvodi iz osobnoga imena Metko. Na južnohrvatskome području od XIII. su stoljeća potvrđena osobna imena Medved, Medo, Medoje i Medoš[8], pa se može pretpostaviti da je i osobno ime Metko (< Medo < *Medvjed) jedna od inačica osobnoga imena Medo, koje je u Dalmaciji i Boki kotorskoj nastalo prijevodom kasnorimskoga imena Ursus[9]. Pritom treba napomenuti kako je rod Metković nastanjivao Neretvansku krajinu još početkom XVIII. stoljeća[10].
Iako je ime grada u najstarijemu dokumentu u kojemu se Metković spominje navedeno u jednini, u većini je kasnijih vrela pisanih hrvatskim jezikom sve do Drugoga svjetskog rata bio znatno rasprostranjeniji množinski lik. On je potvrđen u djelu fra Pavla Šilobadovića Kronike o četovanju u Primorju 1662. – 1686., Razgovoru ugodnome fra Andrije Kačića Miošića, općinskim spisima iz XIX. stoljeća i Općemu shematizmu Katoličke crkve u Jugoslaviji 1939.[11] Množinski lik prevladava i danas u okolici Metkovića (u Hercegovini, na širemu dubrovačkome području, u Makarskome primorju te Vrgorskoj i Imotskoj krajini), a dobrim dijelom i u dijelovima grada izvan samoga centra, u kojima se i danas čuje Ȉdēn/Ȉđēn ù Metkoviće (u ikavskim se dijelovima Neretvanske krajine čuje i lokativ ù Metkovićīn). Jedninski se lik češće navodi od druge polovice XIX. stoljeća te u svim službenim popisima stanovništva od 1857., a Radovan Jerković[12] navodi kako je prevladao među mlađim naraštajem 30-ih godina XX. stoljeća te to drži posljedicom stranoga utjecaja koji je prevladao i u ondašnjemu tisku. Jerkovićevo je mišljenje potvrdio i Petar Šimunović[13] domećući kako je pri zamjeni množinskih likova jedninskima pri standardizaciji imena hrvatskih naselja presudnu ulogu imao srpski jezikoslovac Đuro Daničić. Treba ipak imati u vidu kako je u najstarijim vrelima zabilježen lik Metković, kako danas u imenima većih naselja na hrvatskome ozemlju prevladavaju likovi u jednini, a službeno je ime grada već gotovo dva stoljeća Metković, tako da je, ponajprije zbog načela ovjerenosti i potvrđenosti u uporabi te tradicijskoga načela, suvišno problematizirati službeno ime najvećega neretvanskog grada.
Mjesni su etnici Mȅtkovac i Mȅtkōvka, a ktetik mȅtkovskī.
Iz metkovske antroponimije do XVIII. stoljeća
Metković je u kasnome srednjovjekovlju bio sasvim neznatno naselje smješteno između Drive[14] i Brštanika. Srednjovjekovni su Drivljani (kasniji Gabeljani), među ostalim, nosili prezimena Glavinić, Ilić, Maslović, Milošević, Novaković (njihovi su nasljednici Maslaći), Obradović, Popović i Sladenović (možda su povezani s današnjim Krstičevićima i Oršulićima, koji su nosili prezime Sladojević)[15]. Većinu tih prezimena nose i današnji stanovnici širega neretvanskog područja. Ujedno su Gabelu nastanjivali i Jamometići[16].
Iz srednjovjekovnih je vrela razvidno da se zbog potrebe za radnom snagom jedan dio Neretvana selio u Italiju. Spominje se dvoje Slivanjaca (1310. i 1324.), četvero Drivljana (1325. i 1350.) i čak 12 Zažabaca (1310., 1311., 1324. i 1330.) koji su dobili poslove slugu na Apeninskome poluotoku. Poznato je tek ime jedne od sluškinja (Bogdana iz Slivna), a od mjesta na koja su upućeni zabilježeno je tek da su se 1325. Zažapci zaposlili u Firenci.[17]
U Drivi je cvala trgovina robljem u kojoj su uz domaće ljude, među ostalim, sudjelovali Katalonci, Sicilijanci, Maljorčani, Jakinjani i drugi. U otklanjanju su se trgovine robljem posebno istaknuli drivski sudci Bogić Sladinović i Ratko Dobrivojević. Oni su 1396. pronašli način za spašavanje deset robinja koje su prevozili Firentinci. [18] S druge strane, zabilježena je pritužba Radovca Pribilovića iz 1409. da su mu Uglješa Carinković, Stipan Miladinović i Maroje Skvaričić u Desnama oteli rodicu i prodali je u roblje.[19] Nakon pada Neretvanske krajine pod Osmanlije trgovački putovi nisu utihnuli. Nakon što su se utvrdili, nastavila se vrlo unosna trgovina solju, a među trgovcima se solju u Gabeli 1564. spominje i jedan nositelj prezimena Gabrić.[20]
O samome se Metkoviću sve do konca XVII. stoljeća malo toga zna. Između ostaloga je spomenut na zemljovidu Giacoma Gastaldija iz 1570. Može se pretpostaviti da su tijekom osmanlijske okupacije Metkovci kao i ostali Neretvani bježali prema dubrovačkome području, otocima i ostatku Mletačke Dalmacije te Italiji, a prema nekim novim spoznajama čini se da su Neretvani bježali i u Istru. Naime, u središnju su Istru Mlečani tijekom XVI. i XVII. st. naseljavali stanovnike iz dijelova Dalmacije i Hercegovine pod osmanlijskom okupacijom te su među njima, čini se, bili nositelji prezimena Medak[21] (naselje Medaki nalazi se kod Svetoga Lovreča) i hercegovački Prkačini (postoji istoimeno naselje u Žminjštini). Da Metković sve do početka XIX. stoljeća nije bio važnije naselje, zorno pokazuje činjenica da je 1787. na zemljovidu pogrešno upisan kao Mirković (Mircovich).
Godine 1684. u Metkoviću je živjelo oko 180 Turaka (uglavnom vojnika) i 50 katoličkih obitelji. Njihova su prezimena bila Banić, Grubješić, Marinić, Sironjić i Vuković. Od njih se poslije u metkovskim maticama ne spominje ni jedna osim Grubješića, a Sava Grubješić 1786. mijenja prezime u Milan u čast svojoj majci. Navedena obitelj i danas nastanjuje Metković.[22]
Metković na razglednici iz 1873. (arhiv M. Talajić)
Metkovska toponimija
U samome sam gradu terenskim istraživanjem potvrdio pedesetak toponima. Ime Krnjésavac potječe od prezimenu Krnjesavić zabilježenoga u opuzenskome stanju duša iz 1733[23]. Prezime je Krnjesavić nadimačkoga postanja te se izvodi iz nadimka Krnjesav (usp. Krnjeslav) tvorenoga od pridjeva krnj i apelativa slava. Na zapadnim se padinama Predolca nalazi Òrašina (< orah), četvrt koja je većim dijelom dana (poglavito zimi) u osoju, slično kao istoimena četvrt na Mliništu. Predio se sjevernije od Orašine, između Orašine i Doljana, naziva Đùmruk (< đumruk ‘carina’ < tur. gümrük). Na istočnim se padinama Predolca i zapadnim Šibanice prostire Pòtkraj (< pod + kraj ‘predio između korita rijeke i gorskoga vijenca’). Još se istočnije od Potkraja, na padinama Gledavca, nalazi predio Pȃvlovača (usp. prezime Pavlović < Pavao). Pod Pavlovačom su Ìzvori (< izvor ‘vrelo’), odnosno predio koji su Metkovci nekoć nazivali Grȕdine (< gruda ‘okruglast kamen’), a starije je ime za Izvore i danas živo među Gluščanima. Pod okukom se prema Dubravici prostire Símindȏ (prozvan po vlasniku zemljišta Simi Šukovezu), a nad njom su Košćùrine, predio na kojemu su se nekoć ostavljale konjske strvine. Južno se od Simina dola u blatu nalazi predio Kȍševo (pokošeni predio). Metkovsko se gorje sastoji od brda Prèdolac (< *Prekodolac ‘predio iznad doca, doline’) ili Svȇtī Rȍko[24], Šȉbanica (usp. šiblje) i Glédavac (< glédati ‘promatrati’), a na tromeđi Metkovića, Glušaca i Dubravice završava brdom Dešanj (< Deša[25]). Na dodiru neretvanskoga gorja i doline čest je toponim Blȉnja (< blinja ‘vodoplavno područje s povremenim vrelima’)[26].
Staro se središte Metkovića nekoć nazivalo Sèlo[27], a predio ispod njega, u kojemu su se nalazile obradive površine, Podsèlo. Područje se oko početka Ulice Petra Krešimira IV. naziva Plàtan (< platan ‘Platanus’ < dalm. *PLATĂNU[28]) i prozvano je po posječenome stablu platane, a nešto istočnije od njega su Slȁtine (predio prozvan po zbiralištima s bočatom vodom) te Dúčinovci (< Dučinović[29] < Dučin < Duča < Dujam). Jugozapadno se od Platana nalaze Móbine koje ime duguju imenici moba ‘zajednički rad za opće dobro’, a južno se od Mobina prostire Pójstrūžje (< *Podstružje), tj. područje ispod Struge, prokopa koji je nekoć vodio iz Koševa prema Staroj Neretvi. Manji se predio nepoznata jezičnog postanja u blizini Mobina i Pojstužja naziva Nȅvolāj[30]. Najprostranija je metkovska prigradska četvrt na lijevoj obali Neretve Klȁda. To je ime metaforičko (klada je cjepanica, komad drveta za loženje). Područje usporedno s Mobinama koje je bliže Neretvi naziva se Pȑžine (< pržina ‘sitni riječni pijesak’), a Trg kralja Tomislava nekoć se nazivao Plòkāta (riječ je o dalmatoromanizmu kojim se u srednjoj i južnoj Dalmaciji označuje popločan trg; usp. dalm. *PLACA[31]). Na području se današnjega gradskog parka nekoć nalazio otočić Písak (usp. pijesak), koji je s jedne strane omeđivala Neretva, a s druge njezin rukavac Lìmān (< tur. liman ‘obala’). Predio se Pisak nazivao i Òtok[32], a predio se od robne kuće prema autobusnome kolodvoru nazivao Podòtok. Jedno se, pak, od metkovskih kupališta nazivalo Àda (< ada ‘riječni otok’; tur. ada). Jugozapadno se od Pržina prostire Vȅlikā bòčina (< bok) koju od Nokta dijeli Stara Neretva. Nȍkat (G Nòkta, L u Nòktu) razdvaja Veliku bočinu od predjela Mȃlā bòčina, a istočno su se od Nokta smjestile Jȁsline (usp. jasle ‘otvoreni sanduk iz kojega se hrani stoka’). Unutar je Jaslina predio Šìrokēlúke (< širok + luka ‘obradivo zemljište nedaleko od vodotoka’). Istočno su od Jaslina smješteni Jèōvci, predio prozvan po biljci johi. Jugozapadno su od Jeovaca Vrbōvci prozvani po vrbi. Močvarni se pak predio južno od Male bočine naziva Sìget (< mađ. sziget ‘otok’). Ondje je i predio Metèriza (< meteriz ‘rov, prokop’ < starotur. meteris ‘opkop, rov’) kojemu je srodan čest neretvanski toponim Bàjer (< bajer ‘nasip’ < tur. bayır ‘brijeg, zemljište na padini’). Južno se od Sigeta, na južnoj obali drugoga rukavca Stare Neretve (onoga koji se u Neretvu ulijeva kod Kule Norinske) nalazi novije naselje Prȅvlaka (< prevlaka ‘područje između dvaju vodotoka’). To je južni rub Metkovića. Na jugoistoku Metković na predjelima Pȁrile[33] (< para) i Rȇp (< rep ‘prevlaka’) graniči s Dubravicom.
Metkovci koji žive na lijevoj obali Neretve dio Metkovića na desnoj obali Neretve nazivaju skupnim imenom Prȇko[34]. Sjeverno je od Lučkoga mosta predio Ȗnka prozvan po humkama, tj. graničnim humcima[35]. Sjeverozapadnije se od Unke prostire četvrt Vȉlinovac (u imenu se očuvalo pučko vjerovanje u vile), a na krajnjemu sjeverozapadu Glìbuša (ime duguje istoimenoj rječici, a ime se te rječice izvodi iz apelativa glib). Zapadni je od istočnoga dijela Metkovića na desnoj obali Neretve razdijeljen Crnim putom. Četvrt je Cȓnī pȗt nazvana po putu koji se crnio od „šljakeˮ iz parnih lokomotiva. U zapadnome se dijelu Metkovića nalaze četvrti Strȕga (< struga ‘prokop’), Miléževac (< Mileža < Mile < Miloslav), Jȇrkovac (< Jerko < Jero < Jeronim; vjerojatno prema prezimenu Jerković) i Dȕvrāt (usp. dovratak).
Motivacijska razredba toponima
U metkovskoj su se toponimiji odrazili toponomastički nazivi, i to odreda oni koji se odnose na vodna područja. Na različite vrste izdignuća u močvari upućuju nazivi brig[36] ‘brijeg’ i liman ‘obala’, na riječne otoke naziv ada, otok i siget, a svojevrsne močvarne polutoke prevlaka. Predjeli s umjetnim vodotocima najčešće su motivirani nazivima bajer ‘nasip’ (< tur. bayır) i struga. Ujedno su se u njoj odrazile i metafore bok, klada, nokat i rep te vjerojatno dovratak (usp. toponim Duvrat). Na sastav tla ili vode upućuju toponimi Glibuša, Pisak i Pržine, a na močvarna isparavanja Parila. Na oblik zemljopisnoga objekta upućuju toponimi Grudina i Široke luke, a na položaj Podotok, Podselo, Pojstružje, Potkraj, Predolac i Preko. Na negdašnje korito Neretve upućuje toponim Stara Neretva. U mjesnoj su se toponimiji odrazili biljni nazivi joha, orah i vrba, a toponim Šibanica upućuje na predio izložen udarima vjetra. Različiti su vidovi ljudske djelatnosti razvidni iz toponima Jasline i Košćurine (stočarstvo), Koševo (poljoprivreda), Crni put (vrsta prometnice), Plokata (vrsta javnoga prostora), Unka (grobište), Selo (tip naselja) te Đumruk i Gledavac (upućuju na upravni ustroj i moguće obrambene objekte). Pučka su vjerovanja uzrok nastanka imena Vilinovac. Najbrojnija je skupina toponima antroponimskoga podrijetla. Toponimi se iz te skupine mogu odnositi na osobna imena (Dešanj, Dučinovci, Jerkovac, Mileževac i Simin do) i prezimena (Krnjesavac i Pavlovača).
Jezično raslojavanje metkovskih toponima
U mjesnoj toponimiji nalazimo prežitke dalmatoromanskoga supstrata (Platan i Plokata). Od adstratnih je slojeva najzastupljeniji turski, ne samo u skupini toponima uvjetovanih nekim vidom ljudskoga djelovanja (usp. toponime Bajer, Đumruk i Meteriza), što je očekivano, nego i među odrazima toponomastičkih naziva (usp. toponime Ada i Liman), što nije osobito često. Usto se u mjesnoj toponimiji nalazi i trag mađarskoga supstrata (usp. toponim Siget) kao prežitka austrougarske uprave. Od odraza se apelativa koji pripadaju temeljnomu hrvatskom sloju izdvaja toponim Blinja te ikavski toponimi Brig i Pisak koji potvrđuju podatak da su se ikavski govori nekoć prostirali i istočno od Neretve.[37]
Zaključak
Ojkonim Metković u povijesnim se vrelima spominje od 1422. Naselje je prozvano po rodu Metković (< Metko < Medo), koji je nastanjivao Neretvansku krajinu do početka XVIII. stoljeća. Tijekom povijesti znatno je potvrđeniji bio množinski lik imena naselja Metkovići, ali je već od druge polovice XIX. stoljeća u službenoj uporabi jedninski lik Metković. Budući da je do XVIII. stoljeća M
etković bio maleno naselje, o sastavu se njegova stanovništva i rodovima koji su ga nastanjivali do konca XVII. stoljeća ne zna mnogo, ali se na temelju podataka iz okolnih naselja mogu naslutiti migracijski smjerovi (doseljavanje u naselje iz istočne Hercegovine i neposrednoga okružja te iseljavanja prema slobodnome teritoriju Dubrovačke Republike te otocima i Istri uoči i tijekom osmanlijske okupacije).
Na gradskome je području zabilježeno pedesetak toponima. Na temelju jezičnih slojeva razvidan je supstratni romanski utjecaj (usp. toponime Platan i Plokata) te adstratni turski (Ada, Bajer, Đumruk i Meteriza) i mađarski sloj (Siget). Iz mjesne se toponimije osobito izdvajaju sinonimni hidronimi različita jezičnoga postanja (primjerice, hidronimi Otok, Ada i Siget koji se odnose na riječne otoke).
Piše: Domagoj Vidović / Zadarska smotra, LXXIV/3-4, str. 37–43.
[1] Ovaj je rad nastao dopunom istoimenoga rada objavljenoga u zborniku Prvih 600 godina Metkovića. 1422. – 2022. – I. dio (ur. Gluščević, Smiljan), str. 533–541.
[2] Mihailo DINIĆ: Trg Drijeva i okolina u srednjem vijeku, u: Godišnjica Nikole Čupića, zbornik radova, Beograd, 1938., 109–147.
[3] Marko VEGO: Naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1957., 74.
[4] Ante Josip SOLDO: Iz prošlosti grada i župe Metkovića, Iskra, br. 1, Metković, 1970., 10.
[5] Ivan JURIĆ: Spomendani iz prošlosti Donjega Poneretavlja, Metković, 1996., 27.
[6] Među neretvanskim iseljenicima u Osobjavi 1466. spominje se Stjepan Stanihnić (Milan GLIBOTA: Povijest Donje Neretve i prvi mletački katastri, Zadar, 2006., 45), iz čega je razvidno da se narodno ime Stanihna odrazilo i u mjesnome prezimenskom fondu. Usp. i osobno ime Palihna < Pale < Pavao od kojega je nastalo pelješko prezime Palihnić i, gubljenjem glasa h, slivanjsko Palinić.
[8] Petar ŠIMUNOVIĆ: Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., 306.
[9] Na dubrovačkome su se području osobna imena Medo, Medvjed i sl. u XV. i XVI. stoljeću mijenjala u Orsat ili Urso (N. VEKARIĆ: Vlastela grada Dubrovnika – osobna imena, 78). Narodno ime Metko u srpskome osobnoimenskom fondu bilježi Milica Grković (Milica GRKOVIĆ: Rečnik ličnih imena kod Srba, Beograd, 1977., 128) te ga povezuje s narodnim imenom Medvjed ili kršćanskim Metod. Također navodi kako su u Dalmaciji (dakle, na hrvatskome jezičnom području) osobna imena kao što je Meda prevedena od lat. Ursus. U makedonskome osobnoimenskom fondu narodno se ime Medo povezuje s apelativom med (postoji i narodno ime Med), a Meto s kršćanskim imenom Metod (Olga IVANOVA: Makedonski antroponomastikon (XV-XVI vek), Skoplje, 2006., 282, 286). U slovenskome antroponimijskom fondu žensko se ime Metka povezuje s kršćanskim Margarita (Janez KEBER, Leksikon imen, Celje, 2008., 350).
[10] Godine 1702. u Gabeli se spominju dvojica Ivana i jedan Cvitko Metković (Mile VIDOVIĆ, Don Radovan Jerković – život i djelo, Metković, 2000., 250). Prezime je Metković potvrđeno u Konavlima, no nositelji toga prezimena ne mogu biti u srodstvu s neretvanskim Metkovićima jer je prezime Metković u Konavlima potvrđeno tek u XVII. stoljeću. Prezime je Metković u kasnome srednjovjekovlju potvrđeno i u Boki kotorskoj.
[11] U vrelima se često kao temeljni lik pojavljuje i akuzativni lik Metkoviće (tako je i u Kačića Miošića). Slični su primjeri vrlo često potvrđeni na širemu području istočno od Neretve (npr. Galoviće, Goračiće, Oštrovce; Domagoj VIDOVIĆ, Zažapska onomastika, Zagreb, 2014., 179), u Popovu, Konavlima, Dubrovačkome primorju, Boki kotorskoj i okolici Bara te na Pelješcu.
[12] Mile VIDOVIĆ: Don Radovan Jerković – život i djelo, 550–552.
[13] Petar ŠIMUNOVIĆ: Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, Zagreb, 2005., 183–184.
[14] Iz dokumenata je razvidno da se u Gabeli u kasnome srednjovjekovlju govorilo ikavicom, pa stoga rabim lik Driva, a ne Drijeva.
[15] Milan GLIBOTA: Povijest Donje Neretve i prvi mletački katastri, Zadar, 2006., 22. Među stanovnicima Gabele spominju se i Hrvatinići.
[16] Riječ je o vlasteoskome rodu iz Šćenice u Bobanima u istočnoj Hercegovini (Mihailo DINIĆ: Humsko-trebinjska vlastela, Beograd, 1967., 60–61).
[17] Dušanka DINIĆ-KNEŽEVIĆ: Prilog proučavanju migracija našeg stanovništva u Italiji tokom XII i XIV veka, Godišnjak Filozofskog fakulteta, br. XVI/I, Novi Sad, 1973., 52–55.
[18] Dušanka DINIĆ-KNEŽEVIĆ: Prilog proučavanju migracija našeg stanovništva u Italiji tokom XII i XIV veka, 52–55.
[19] Milan GLIBOTA: Povijest Donje Neretve i prvi mletački katastri, 30.
[20] Milan GLIBOTA: Povijest Donje Neretve i prvi mletački katastri, 64.
[21] Apelativ izvor nije u starijim razdobljima potvrđen u hidronimiji hrvatskoga povijesnog prostora (usp. Dunja BROZOVIĆ RONČEVIĆ: Hidronimi s motivom vrelišta na povijesnome hrvatskom prostoru, Folia onomastica Croatica, br. 7, 1997., 7–40), a i u Metkoviću je riječ o novome toponimu zabilježenom tek u drugoj polovici XX. stoljeća.
[22] Mile VIDOVIĆ: Don Radovan Jerković – život i djelo, 252.
[23] Križan, sin Bože Krnjesavića iz Metovića spominje se u Stanju duša župe Opuzen 1733. kao stanovnik Trnova (Mile VIDOVIĆ: Povijest župa doline Neretve, Metković, 2011., 322). Srodnoga su postanja, primjerice, ojkonimi Bagalovići i Momići, koja imena duguju rodovima Bagalović i Momić koji su u Neretvanskoj krajini izumrli u drugoj polovici XVIII. stoljeća.
[24] Predolac se nekoć nazivao Sveti Roko po drugome titularu crkvice svetoga Ivana Nepomuka i svetoga Roka na metkovskome groblju izgrađenom oko 1850.
[25] Narodno ime Desa/Deša (< Desimir) potvrđeno je na širemu neretvanskom području od XII. stoljeća (Danijel ALERIĆ, Problem desnoga i lijevoga u jugoslavenskoj toponimiji, Rasprave Zavoda za jezik, br. 4-5, 1979., 135–212), a bilo je često do početka XX. stoljeća. Pridjevski dometak *-j upućuje na mogućnost da je riječ o prežitku negdašnjih zemljišno-posjedničkih odnosa (Dešanj < Dešnje brdo ‘Dešino brdo’).
[26] U Neretvanskoj krajini potvrđen je i hidronimni apelativ blečka ‘blatna lokva’, koji nije potvrđen drugdje na hrvatskome jezičnom području.
[28] Orsat LIGORIO, Problem leksičke stratifikacije u adrijatistici, Zadar, 2014., 204.
[29] Vid Dučinović iz Metkovića spominje se 1664. (Mato BREČIĆ, Onaj koji zapovijeda rijekom, Historijski zbornik, LXXVI/1, 51–73).
[30] Mato BREČIĆ (Onaj koji zapovijeda rijekom, Historijski zbornik, LXXVI/1, 51–73) povijesni toponim Volaj dovodi u vezu s romanizmom volat.
[31] O. LIGORIO, Problem leksičke stratifikacije u adrijatistici, 202.
[32] Na širemu je neretvanskome području u toponimiji zabilježeno više apelativa kojim su se imenovali otoci. Uz temeljni su se apelativ otok (usp. metkovske toponime Otok i Podotok te ojkonim Otok u Slivnu) odrazili i apelativi ostrvo ‘prevlaka, močvarni polutok’ (usp. toponim Ostrvo u Hutovu blatu), ada ‘riječni otok’ (usp. toponim Ada u Metkoviću i Gabeli), siget ‘riječni otok’ (usp. toponim Siget u Metkoviću) te apelativ ško(l)j. Apelativ ško(l)j u Neretvanskoj krajini označava i morski otočić (usp. Škoj kod Kleka), i močvarni otok (usp. toponim Škoj kod Komina), i uzmorje na kojemu se jeseni sa stokom (Školj je u užemu smislu poluotok Klek, a u širemu čitavo područje od Ponte Kleka do Bosanke na kojemu su istočnoneretvanski i istočnohercegovački stočari jesenili; D. VIDOVIĆ, Zažapska onomastika, 212). Čini se da se navedeni apelativ prenio duboko u hercegovačko zaleđe (usp. toponim Školj za pašnjak u Podveležju koji bilježi Asim Peco; Asim PECO: Mikrotoponimija Podveležja, Sarajevo, 1990., 158).
[33] Jezero Parila nalazi se, pak, između Rogotina i Ploča.
[35] Mato Brečić (Onaj koji zapovijeda rijekom, 51–73) navodi kako su se apelativom humka služili mletački zemljomjerci pri utvrđivanju granice. Po pučkoj etimologiji navedeni je predio prozvan po tome što su se ondje tijekom XIX. stoljeća pokapale žrtve različitih epidemija.
[36] Slično je u Lici gdje se mjesto uz vodu ili potok također zove bri(je)g (Dunja BROZOVIĆ RONČEVIĆ, Nazivi za blatišta i njihovi odrazi u hrvatskoj toponimiji, Folia onomastica Croatica, br. 8, 1999., 1–40).
[37] Usp. Domagoj VIDOVIĆ, Utjecaj migracija na novoštokavske ijekavske govore u Neretvanskoj krajini i Donjoj Hercegovini, Hrvatski dijalektološki zbornik, br. 15, 283–304.
U Galeriji Gradskog kulturnog središta Metković sinoć je održan koncert Mandolinskog orkestra KUD-a Metković u sklopu programa Advent Metković.
Uz domaćine nastupili su Mandolinski orkestar iz Sinja i klapa Viole, obogativši večer raznolikim repertoarom. Spoj mandolina i a cappella izvedbi stvorio je toplu i emotivnu atmosferu.
