Sjajan uspjeh VK Neretvanski gusar na Prvenstvu Hrvatske u veslanju koje se ovoga vikenda održava na zagrebačkom Jarunu. Za sada su osvojili ukupno 5 odličja od koji su dva zlatna: ženski četverac s kormilarom i Roko Mijić u skifu.
U kategoriji kadetkinja, četverac s kormilarom, Andrea Bunoza, Lara Volarević, Lana Bajo, Laura Mijić i Anja Pokrajac (kormilar) su osvojile prvo mjesto, a u kategoriji stariji kadeti, skif, stazu dugu 500 metara je najbrže izveslao Roko Mijić (2:01,89).
Za pola sekunde je zlato izmaklo Reini Bebić, ona je bila srebrena u kategoriji kadetkinja – skif, brža od nje je bila Nika Cetina (VK Glagoljaš) i to za 47 stotinki.
1 of 5
Srebrene su i kadetkinje Maris Gluščević i Ema Bebić u dvojcu, od njih su za 3,46 sekundi bile brže cure iz VK Arupinum.
Nikola Mijić je u skifu osvojio broncu na 1000m.
Popodne u 17:10 nastupit će seniorka Nataša Šustić.
Gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan primio je dobrovoljne darivatelje krvi povodom Dana dobrovoljnih darivatelja krvi, zahvalivši im na humanosti i redovitom sudjelovanju u akcijama Gradskoga društva Crvenoga križa Metković. Prijamu su nazočile su i predsjednica Gradskoga društva Crvenoga križa Metković Nela Orlović i v.d. ravnateljica Doroteja Nikolić.
Na području djelovanja GD CK Metković (gradovi Metkovića i Opuzena te općine Zažablje, Slivno, Pojezerje i Kula Norinska) djeluje oko 570 dobrovoljnih darivatelja krvi. Do 30. rujna ove godine akcijama je pristupilo 619 darivatelja, među kojima su 33 nova, a prikupljene su 542 doze krvi. Do kraja godine predviđene su još četiri akcije darivanja krvi.
Prva akcija dobrovoljnog darivanja krvi u Metkoviću održana je 3. lipnja 1968. godine, dok se Dan dobrovoljnih darivatelja krvi u Hrvatskoj obilježava 25. listopada, u spomen na prvu organiziranu akciju Hrvatskog Crvenog križa, održanu 1953. godine u Željezari Sisak.
U Gradskoj knjižnici Metković koncert su održali Eni Jurišić i njezin suprug Vjekoslav Ključarić, oduševivši publiku izvedbama Eninih hitova te poznatih domaćih i svjetskih pjesama.
Koncert je održan u sklopu ciklusa „Skrivena akustika”, koji su zajednički organizirali Ustanova za kulturu i sport Metković i Gradska knjižnica Metković, uz potporu Grada Metkovića. Enin nastup ujedno je označio završetak ovogodišnjeg ciklusa, a organizatori su najavili njegov nastavak i u 2027. godini.
Krajem devetnaestog stoljeća Metković se razvija u ozbiljno prometno čvorište izgradnjom željezničke pruge 1885. godine do Mostara i kasnijim njezinim produljenjem prema Sarajevu i spajanjem na sustav željeznica Austro-Ugarske Monarhije. Uz željeznicu ključnu ulogu imaju i dužobalne parobrodske linije, kako prema Trpnju i ostalim srednjodalmatinskim otocima tako i prema Splitu, Rijeci i Trstu. U to vrijeme Metković ima i do pet brzih linija do Trsta svaki tjedan te jednu do dvije do Splita svaki dan. Grade se i prvi hoteli i pansioni, buja nacionalni žar, osnivaju se kulturna društva.
Zlatno doba razglednice
To je razdoblje brzog razvoja poštanskog prometa, ali i zlatno doba razglednice, koja omogućuje prijenos slike nekog mjesta na daljinu bez usmenog opisa. Tada je razglednica bila najprodorniji, najrašireniji i najprodavaniji medij na svijetu. Razdoblje do kraja Prvoga svjetskog rata nazivamo zlatnim dobom razglednice.
Prva razglednica Metkovića (1898.) iz zbirke Maria Talajića
Upravo u to vrijeme metkovski trgovac Jure (Juraj) Nikolac (1875. – 1932.) svoj hobi pretvara u ozbiljan posao. Počinje se baviti fotografiranjem kao poslom i izdaje najveći broj prvih razglednica grada. Zahvaljujući njemu sačuvana je uspomena na veliki broj objekata koji su za vrijeme Drugoga svjetskog rata uništeni u savezničkom bombardiranju Metkovića. Jure Nikolac proširio je svoje djelovanje i na cijelu Neretvansku krajinu, a i na susjednu Hercegovinu, posebno Hutovo blato, gdje je često aparatom bio pratitelj lovaca koji su dolazili u ovo poznato lovište ptica, posebno ptica na preletu. Do njegove pojave kroz Metković i ostala mjesta Neretvanske krajine prolazili su rijetki fotografi, kao Franz Laforest ili Alois Beer, koji su nam ostavili tek poneku snimku. Odlazak u susjedna mjesta Neretvani su koristili i za fotografiranje. Tako susrećemo neke obiteljske i pojedinačne fotografije koje su nastale u fotografskim radnjama Splita, Zadra, Mostara ili Dubrovnika.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o prvom neretvanskom fotografu!
Ante Nikolac, načelnik Metkovića
Njegov djed Jure Nikolac (rođ.1815.) dolazi u Metković iz Pline oko 1840. godine te se vjenčao 1842. godine s Lucijom rođ. Dragoni. Iz tog braka rađa se Ante (1842. – 1918.) koji se u Metkoviću bavi trgovinom, ali je i dugi niz godina među prisjednicima upraviteljstva metkovske općine te dugogodišnji načelnik Metkovića od 1900. do 1906. godine. Za većinu novootkrivenih podataka i uslika fotografija iz privatnih zbirki možemo zahvaliti Miji Igoru Ostojiću povjesničaru iz Zagreba koji je po ocu podrijetlom iz Pline. Posebno treba naglasiti telegram koji su sročili općinski prisjednici prilikom osnutka Starčevićeva doma u Zagrebu 1894. godine, a koji glasi: „Bogu božje, kralju kraljevo, Hrvatom Hrvatska! To žele, pridružujući se velikoj narodnoj slavi, obćinski prisjednici: Nikolac, Jerić, Babić, Jeramaz.“ Čuveni metkovski sajam utorkom uspio je ishoditi kod Dalmatinskog namjesništva u Zadru 20. travnja 1904. godine upravo načelnik Ante Nikolac. U odluci stoji napomena: „Otvor pazara slijediti će 30. svibnja 1905. godine.“ Godinu i mjesec dana od odluke!
Ante Nikolac kao načelnik ostao je posebno upamćen po još jednom događaju koji nam donosi povjesničar Mijo Igor Ostojić, a radi se o prosvjedu ni manje ni više nego upućenom ministru vanjskih poslova Goluchowskom u Beč, gdje najodrješitije prosvjeduje protiv brutalne sile italodalmatinskih izroda Alačevića i družine, počinjenoj u Zavodu sv. Jeronima u Rimu. Traži da se zauzme da u Zavodu budu osigurana prava hrvatskog naroda. Sličnu notu uputilo je općinsko upraviteljstvo iz Opuzena te iz nje saznajemo da su neki italodalmatinski izrodi provalili u Zavod sv. Jeronima te se također zalažu za osiguranje prava hrvatskog naroda u Zavodu. Tito Alačević i njegova skupina protivili su se isključivo hrvatskom predznaku Zavoda. Antun je početkom stoljeća obnašao i dužnost predsjednika Hrvatske neretvanske čitaonice. Također je njegovim zalaganjem, u Metkoviću prihvaćena rezolucija sa splitskog sastanka glede uporabe glagoljice koja predstavlja ključan trenutak u borbi za očuvanje ravnopravnosti glagoljice i staroslavenskog jezika u liturgiji na području Dalmacije. Sve ovo nam je u svojim istraživanjima otkrio povjesničar Mijo Igor Ostojić.
Kuća Jure Nikolca s trgovinom na metkovskoj Plokati iz zbirke Maria Talajića
U Metkoviću otvorio radnju i sagradio veliku kuću
Jure Nikolac vjenčao se 28. kolovoza 1897. godine s Marijom Colombani iz Imotskog. Posebno treba naglasiti da njihova fotografija s vjenčanja nosi potpis u to vrijeme najveće i najpoznatije fotografske radnje Mosinger & Breyer Zagreb. Isti taj logo je i na poleđini fotografije njegove supruge Marije i njihovog prvorođenog sina Tonka, rođenog 18. rujna 1898. godine u Metkoviću, a na slici je star svega 19 dana. Jurinu povezanost sa zagrebačkim fotografom Mosingerom još bi trebalo istražiti, ali vrlo je izvjesno da je upravo od njega mogao dobiti prve poduke i da mu je on otkrio tajne ovog u to vrijeme još uvijek novog „zanata“. Vjerojatno su Jure i njegov sin Tonko prvi Neretvani fotografirani u Zagrebu.
Prvu fotografsku radnju otvara u Metkoviću, (danas je to adresa Oca Ante Gabrića 1). Nakon svega nekoliko godina sagradio veliku kuću na glavnom gradskom Trgu kralja Tomislava (Plokata) gdje je u prizemlju otvorio i trgovinu za prodaju knjiga za školu i drugih potrepština. Cijelo vrijeme je natpis iznad trgovine bio Juraj Nikolac, a tako se i potpisivao. Jedno vrijeme je i on bio općinski prisjednik te nastavio javno djelovanje nakon svoga oca.
Interesantno je da se na prvoj metkovskoj do sada poznatoj razglednici, koja je putovala 11. veljače 1898. godine za Split, kao izdavač navodi Anton Nikolac, a ne Jure. Vjerojatni razlog je što je otac tada već dugi niz godina vlasnik trgovine i što se on svojim dotadašnjim radom može pojaviti kao naručitelj kod jednog od najpoznatijih tadašnjih izdavača razglednica u njemačkom gradu Meissenu u Saskoj. Naime, ovu razglednicu tiska firma Kretzschmar&Schatz, izdavač razglednica i luksuznih papirnih proizvoda. Posebno je interesantno da razglednica nosi hrvatski naziv za Metković, što tada nije bilo uobičajeno. Ovo bi po svemu moglo biti na Nikolčevo traženje.
Još se kod nekih razglednica iz tog ranog razdoblja oko 1900. godine kao izdavač navodi Anton ili Ante Nikolac. Kasnije je to isključivo Jure/Juraj. Je li ova tri motiva fotografirao Juraj ili ne, teško ćemo saznati. Kolekcionar razglednica Metkovića i ostalih mjesta Neretvanske krajine Mario Talajić pretpostavlja da je to moguće te da su otac i sin poslali fotografske ploče na adresu u Njemačku. Sve ostalo bi bilo preskupo. Gornja dva motiva ponavljaju se i na drugim razglednicama iz kasnijeg vremena, a donji se nikada više nije ponovio.
Marija i Jure sa svojom djecom – privatna zbirka Slobodana Nikolca
Olujno nevrijeme ga koštalo života
Ove tvrdnje Talajić potkrepljuje i informacijama o unikatnom albumu sa 46 fotografija lijepljenih na karton, koji je ostavština metkovskog fotografa Jure Nikolca. Fotografije se mogu datirati u razdoblje kraja 19. i početka 20. stoljeća. Neke su mu poslužile kao predlošci za izradu razglednica, a neke od njih nikada nisu javno publicirane. Na nekima se nalaze članovi obitelji, susjedi i prijatelji. Posebnu vrijednost ovom albumu, koji je rijetkost u dalmatinskim okvirima, daje i činjenica da je autor iznad svake fotografije vlastoručno napisao naziv lokacije, što olakšava pouzdanu identifikaciju. Danas se ovaj album, nakon čudnog putovanja koje je trajalo preko 70 godina, nalazi ponovno u Dalmaciji u vlasništvu jednog poznatog splitskog kolekcionara.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o prvom neretvanskom fotografu!
Ono po čemu je Jure Nikolac ostao posebno upamćen u povijesti fotografije njegov je album s deset fotografija dočeka Franza Ferdinanda u Metkoviću 25. lipnja 1914. godine i ispraćaj posmrtnih ostataka njega i supruge Sofije 30. lipnja 1914. godine te njihov ukrcaj na carsku jahtu Dalmat. Ovo je danas, po riječima Maria Talajića, posebna kolekcionarska poslastica u cijelom svijetu. Također je ovo bila prilika koju je Jure Nikolac iskoristio za ostvarenje ogromne zarade. Prije nego što mu je tiskara isporučila omot s razglednicama, on je već od prvog dana u svojoj radnji izrađivao fotorazglednice ovog događaja. Najranija nosi poštanski žig 2. srpnja 1914. godine.
Sa svojom Marijom imao je devet sinova i četiri kćeri te možemo reći da je bio uspješan na svim poljima. Sve se promijenilo nedjeljnog jutra 24. srpnja 1932. godine kada je olujno nevrijeme prevrnulo kuter Vihor na kojem su bili on i njegov nećak Andro Mrčić te su se obojica utopili. Spasio se samo treći član posade, nautičar Nikola Drviš, odvezavši malu lađicu od kutera kojom se uspio domoći kopna. Isplovili su usprkos snažnom vjetru; uvjeti plovidbe bili su veoma loši. Na oko tri milje od Gradca valovi su napunili kuter i on se prevrnuo. Parobrod Rab je nešto kasnije došao na mjesto nesreće, ali nije uspio pronaći utopljenike. Od nedjelje su ribarske i druge udruge Gradca i Podace izašle na more tražeći unesrećene. Tijelo Andra Mrčića pronađeno je uskoro kod Stona te preneseno u Trpanj, gdje je i pokopano. Misa za pokojnike služila se u crkvi sv. Ilije u Metkoviću 1. kolovoza 1932. godine.
Povjesničar Mijo Igor Ostojić pronalazi i onaj ključni članak od 27. rujna koji govori o pronalasku i prijenosu tijela Jure Nikolca u Metković i njegovom pokopu te iskazanoj dubokoj zahvalnosti mještanima Brista i Gradca na velikoj požrtvovnosti i susretljivosti. Uspomena na Antu i Juru Nikolca živi kako u Metkoviću, koji se svakom starom fotografijom i razglednicom podsjeća na njihovo veliko djelo, tako i u potomcima njihove velike obitelji koja se raširila Lijepom Našom od Splita, Rijeke, Opatije, Zagreba i drugih mjesta, pa i izvan njenih granica.
Ono po čemu je Jure Nikolac ostao posebno upamćen u povijesti fotografije njegov je album s deset fotografija dočeka Franza Ferdinanda u Metkoviću 25. lipnja 1914. godine i ispraćaj posmrtnih ostataka njega i supruge Sofije 30. lipnja 1914. godine te njihov ukrcaj na carsku jahtu Dalmat.
Piše: Ante Šunjić / Rogotin.hr / Slobodna Dalmacija
HPD Grabovica organizira Malu planinarsku školu namijenjenu djeci od 1. do 6. razreda osnovne škole. Polaznici će upoznati osnove planinarstva te usvojiti znanja i vještine potrebne za siguran boravak u planinama. Broj polaznika je ograničen, a prednost imaju ranije prijavljeni.
Plan škole obuhvaća pet jednodnevnih i jedan dvodnevni izlet. Jednodnevni izleti planirani su na Striževo, Biokovo i Žabu, dok je dvodnevni izlet predviđen na Mihovil, uz noćenje u planinarskoj kući Studenka.
Izleti će se održavati od studenoga 2026. do travnja 2027. godine, subotom ili nedjeljom. Plan je podložan promjenama ovisno o vremenskoj prognozi i drugim objektivnim ili subjektivnim okolnostima.
Prijevoz do mjesta polaska i povratak s izleta organiziraju roditelji osobnim automobilima. Djeca će na izlete ići samostalno, a može im se pridružiti i predstavnik roditelja. Izlete će voditi planinarski vodiči licencirani pri Hrvatskom planinarskom savezu, dok će edukaciju i igre provoditi voditeljice škole Paula Šunjić Markota i Iva Rajković Alendar.
Prije početka škole održat će se roditeljski sastanak na kojem će roditelji dobiti sve važne informacije o programu i organizaciji izleta.
Kotizacija za pohađanje škole iznosi 27 eura, uz obvezno učlanjenje u planinarsko društvo. Učlanjenje je moguće obaviti kod Tene ili Jurice u Gradskoj knjižnici u Pločama. Svi polaznici dobit će majicu društva i Dječji planinarski dnevnik.
Za uspješan završetak škole potrebno je sudjelovati na najmanje četiri od ukupno šest izleta. Polaznicima koji uspješno završe program bit će uručene diplome Hrvatskog planinarskog saveza o završenoj Dječjoj planinarskoj školi.
Voditeljica škole: Paula Šunjić Markota
Informacije i prijave:
Telefon: 097 783 5073
E-mail: sunpaula36@gmail.com
U prijavi je potrebno navesti ime i prezime djeteta, datum rođenja i razred koji pohađa te ime i kontaktni broj roditelja.
Restoran Milano pripremio je novu ponudu za sve ljubitelje mesnih specijaliteta – mesnu platu „Milano“, bogatu kombinaciju domaćih mesnih delicija i priloga.
Na plati se poslužuju šiš ćevapi, batak bez kosti, vratina i domaći ćevapi, uz pomfrit ploške, pečene šampinjone, kajmak, ajvar, kapulu i domaći kruh.
A najbolja vijest je cijena – samo 12 eura po osobi!
1 of 3
U ponudi su i domaći šiš ćevapi te gurmanska pljeskavica punjena sirom i pancetom, za one koji žele nešto posebno.
Bilo da dolazite na ručak, večeru ili druženje s ekipom, plata „Milano“ nudi bogat izbor okusa po pristupačnoj cijeni.
Saborska oporba pozdravila je izmjene zakona kojima se proširuje pravo na obeštećenje bivših radnika tvrtki Plobest i Salonit zbog izloženosti azbestu, ali je upozorila na nejednak položaj dijela radnika i potrebu sanacije preostalih onečišćenih lokacija.
Izmjenama će oko 220 radnika Plobesta i 340 radnika Salonita, kao i njihovi nasljednici koji ispunjavaju propisane uvjete, ostvariti pravo na naknadu od 29.100 eura po radniku. Pravo se proširuje i na radnike Plobesta kojima se dosad određeno razdoblje rada prije 8. listopada 1991. nije uračunavalo u potrebnih pet godina staža.
Naknada će biti isplaćena u tri jednake rate, počevši od kraja ove godine, a država će do 2028. osigurati ukupno 9,4 milijuna eura.
Sporni kriteriji i izostavljeni radnici
Oporbeni zastupnici upozorili su na položaj oko 180 radnika Salonita koji neće ostvariti pravo na novu naknadu jer su već primili odštetu zbog gubitka zaposlenja, a ne zbog narušenog zdravlja. Istaknuto je i da dijelu radnika još nisu isplaćene zaostale plaće.
Prigovori su se odnosili i na radnike koji su prije 8. listopada 1991. napustili tvornice i priključili se Oružanim snagama RH te zbog toga ne ispunjavaju propisane uvjete, kao i na osobe koje su bile izložene azbestu kraće od pet godina, ali im je priznata profesionalna bolest.
Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković objasnila je da je riječ o dodatnoj naknadi izvan osnovnog sustava obeštećenja te upozorila na pravne rizike eventualnog mijenjanja kriterija. Potvrdila je i da je pokrenuta sanacija preostalog nesaniranog dijela prostora u okolici Salonita te dodatna kontrola već saniranih lokacija.
Otvoreno i pitanje ilegalnog otpada
Tijekom rasprave otvoreno je i pitanje obeštećenja građana Gospića zbog ilegalnog otpada. Ministrica je istaknula da se isti problem odnosi i na druge sredine, među kojima su Benkovac, Poznanovec, Varaždin i Samobor. Zastupnici su upozorili i na lokaciju u Ježdovcu kod Zagreba, gdje se, prema navodima iz saborske rasprave, nalazi velika količina otpada, uključujući azbest.
HDZ je podržao zakonske izmjene, uz poziv Ministarstvu da do drugog čitanja razmotri opravdane primjedbe. Zastupnici su također naglasili važnost pravodobnog informiranja bivših radnika i njihovih obitelji o rokovima i postupku podnošenja zahtjeva te uklanjanja nepotrebnih administrativnih prepreka kako bi svi koji ispunjavaju uvjete mogli ostvariti svoje pravo.
Grad Metković obavještava stanovništvo da je Odlukom o davanju koncesije za obavljanje dimnjačarskih poslova na području Grada Metkovića („Neretvanski glasnik“, broj 7/26) kao koncesionar izabrana tvrtka BRU-FRA d.o.o..
Za potrebe dimnjačarskih usluga istu možete kontaktirati na broj mobitela 097/681-3368.
U Metkoviću će se u ponedjeljak, 26. listopada, održati pokazne vježbe praćenja plastičnog otpada u rijeci Neretvi i na njezinu ušću. Aktivnosti se provode u sklopu međunarodnog projekta Tethys4adrion, a počet će u 10 sati u Gradskom kulturnom središtu (GKS), gdje će se održati uvodno predstavljanje projekta i metoda monitoringa.
Nakon teorijskog dijela, sudionici će pod vodstvom znanstvenika Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, dr. sc. Pera Tutmana i dr. sc. Dubravke Bojanić Varezić, provesti terenske vježbe na dvije lokacije. Na Lučkom mostu u Metkoviću pratit će plutajući otpad, dok će se na ušću Neretve, u području kiteboarding zone, analizirati otpad naplavljen na obali.
Uz Grad Metković i Institut za oceanografiju i ribarstvo, u aktivnostima sudjeluje i Grad Čapljina. Pozvani su predstavnici nadležnih institucija, znanstvene zajednice, ekoloških udruga i ronilačkih klubova, s ciljem razmjene iskustava i uspostavljanja suradnje u praćenju onečišćenja.
Projekt Tethys4adrion usmjeren je na razvoj zajedničkih metoda praćenja makroplastike i mikroplastike u rijekama koje se ulijevaju u Jadransko i Jonsko more. Jedan od njegovih važnih ciljeva jest utvrđivanje izvora i kritičnih točaka onečišćenja te razvoj mjera za smanjenje količine plastičnog otpada.
Posebna pozornost posvećena je građanskoj znanosti, odnosno uključivanju građana i lokalnih udruga u prikupljanje podataka o stanju rijeka. Njihova zapažanja, uz stručnu obradu znanstvenika, mogu pridonijeti boljem razumijevanju problema i učinkovitijoj zaštiti riječnih i morskih ekosustava.
Projekt Tethys4adrion provodi se u okviru programa Interreg IPA ADRION, a traje do kolovoza 2027. godine. Vrijednost projekta iznosi 1,69 milijuna eura, uz većinsko sufinanciranje Europske unije.
U Gradskoj vijećnici Grada Opuzena održana je jučer stožerno-zapovjedna vježba za slučaj poplava, u kojoj su sudjelovali članovi Stožera civilne zaštite Grada Opuzena te predstavnici pravnih osoba od interesa za sustav civilne zaštite.
Cilj vježbe bio je provjeriti spremnost i koordinaciju nadležnih službi, uvježbati postupke donošenja odluka te unaprijediti međusobnu komunikaciju i suradnju u slučaju opasnosti od poplava.
Tijekom vježbe razmatrani su mogući scenariji razvoja izvanredne situacije, postupci pravodobnog upozoravanja i informiranja stanovništva, organizacija snaga i resursa te mjere zaštite i spašavanja ljudi, imovine i okoliša.
Redovito provođenje ovakvih vježbi od iznimne je važnosti za jačanje operativne spremnosti svih sudionika sustava civilne zaštite, osobito imajući u vidu važnost pravodobnog i usklađenog djelovanja u kriznim situacijama.
Zajedničkim radom, kvalitetnom pripremom i kontinuiranim usavršavanjem doprinosi se sigurnosti građana i učinkovitijem odgovoru na moguće prirodne nepogode.
Obavijesti o smrti danas se objavljuju na četiri mjesta: na internetskim portalima s osmrtnicama, u tiskanim novinama, na plakatima uz crkve i groblja te kod pogrebnih poduzeća i uprava groblja. Najbrže je pretražiti internet po imenu i gradu.
Za smrt poznanika, bivšeg kolege ili susjeda često saznamo slučajno, ponekad tek nakon sprovoda. Razlog je jednostavan: ne postoji jedno službeno javno mjesto na kojem se objavljuju sve smrti u Hrvatskoj. Smrt se službeno upisuje u maticu umrlih, ali ta evidencija nije javni popis koji se može pregledavati.
Gdje tražiti?
Portali s osmrtnicama. Obitelji danas osmrtnice sve češće objavljuju na internetu, gdje se mogu pretraživati po imenu, datumu i mjestu. Prednost je što se objava može vidjeti odmah i podijeliti porukom.
Tiskane novine i njihovi portali. Dnevne i regionalne novine imaju rubrike s osmrtnicama, a neke ih objavljuju i na svojim internetskim stranicama.
Plakati. U manjim mjestima osmrtnice se i dalje lijepe na oglasne ploče, uz crkve, trgovine i na ulazu u groblje.
Pogrebna poduzeća i uprave groblja. Uprava groblja određuje vrijeme ukopa, pa zna koji su sprovodi zakazani. Neke gradske uprave groblja na svojim stranicama imaju i tražilicu pokojnika, a Gradska groblja Zagreb imaju tražilicu s planovima groblja.
Kako brzo provjeriti je li netko preminuo?
U tražilicu upišite puno ime i prezime, grad i riječ “osmrtnica”.
Ako znate otprilike kada je osoba preminula, tražite po datumu.
Za sprovode koji su već održani pomaže tražilica pokojnika gradskog groblja.
Ako ništa ne nađete, nazovite upravu groblja u mjestu gdje je osoba živjela. Umrli se u pravilu ukapa na groblju u općini ili gradu u kojem je imao prebivalište.
Zašto je važno da obavijest bude javna?
Sprovod je za mnoge jedina prilika za oproštaj. Što je obavijest dostupnija, to više ljudi može doći ili barem izraziti sućut obitelji. Zato obitelji danas osmrtnicu često objavljuju na više mjesta odjednom: u lokalnim novinama, na plakatu i na internetu.
Ukratko
Jedinstven javni popis umrlih u Hrvatskoj ne postoji. Najbrže je pretražiti portale s osmrtnicama po imenu i gradu, a za starije slučajeve tražilicu pokojnika gradskog groblja ili upravu groblja.
Foto: metkovic.hr
Foto: metkovic.hr
Foto: Grad Opuzen
