Sjajan uspjeh VK Neretvanski gusar na Prvenstvu Hrvatske u veslanju koje se ovoga vikenda održava na zagrebačkom Jarunu. Za sada su osvojili ukupno 5 odličja od koji su dva zlatna: ženski četverac s kormilarom i Roko Mijić u skifu.
U kategoriji kadetkinja, četverac s kormilarom, Andrea Bunoza, Lara Volarević, Lana Bajo, Laura Mijić i Anja Pokrajac (kormilar) su osvojile prvo mjesto, a u kategoriji stariji kadeti, skif, stazu dugu 500 metara je najbrže izveslao Roko Mijić (2:01,89).
Za pola sekunde je zlato izmaklo Reini Bebić, ona je bila srebrena u kategoriji kadetkinja – skif, brža od nje je bila Nika Cetina (VK Glagoljaš) i to za 47 stotinki.
1 of 5
Srebrene su i kadetkinje Maris Gluščević i Ema Bebić u dvojcu, od njih su za 3,46 sekundi bile brže cure iz VK Arupinum.
Nikola Mijić je u skifu osvojio broncu na 1000m.
Popodne u 17:10 nastupit će seniorka Nataša Šustić.
Župan Blaž Pezo održao je danas u Metkoviću redoviti kolegij s gradonačelnicima i načelnicima s područja Dubrovačko-neretvanske županije.
Liječnik Pero Markunović predstavio je inicijativu za postavljanje defibrilatora na području svih jedinica lokalne samouprave, koja je dobro prihvaćena.
Pročelnica Žaklina Marević predstavila je aktivnosti na suzbijanju sredozemne voćne muhe. Javna nabava je provedena, a prve pošiljke sterilnih mužjaka očekuju se sljedeći tjedan. Za provedbu mjera u 2026. godini osigurano je milijun eura.
Na kolegiju se razgovaralo i o gospodarenju otpadom, poljoprivredi, funkcioniranju HGSS-a te drugim aktualnim temama važnima za županiju.
Danas je odigrano 4. kolo 3. NL Jug, a na rasporedu je bilo svih osam utakmica. Međukolo je donijelo nekoliko zanimljivih rezultata, među kojima i remi Neretve na Iza Vage.
Neretva i Hrvatski vitez odigrali su 1:1. Domaći su poveli u 19. minuti kada je Eduard Raguž pogodio za 1:0. Gosti su do izjednačenja stigli početkom drugog poluvremena, a Dunić je u 48. minuti postavio konačnih 1:1.
Neretva je tako nakon uvjerljive pobjede protiv Neretvanca u prošlom kolu osvojila bod pred svojim navijačima.
U Vodicama je Neretvanac slavio s uvjerljivih 4:0. Gosti su poveli preko Mikulića u 13. minuti, a Dugandžić je u 23. minuti povisio na 2:0. Isti igrač ponovno je pogodio u 51. minuti, dok je Čule u 70. minuti postavio konačnih 4:0.
Primorac Biograd je s 2:0 slavio na gostovanju kod Omiša, uz pogotke Filipovića u 6. i Kordića u 74. minuti.
U Kaštel Sućurcu Jadran KS i GOŠK Kaštela odigrali su 1:1. Gosti su poveli pogotkom Granića u 67. minuti, a domaćin je do boda stigao u završnici, kada je Radić u 90. minuti zabio za konačnih 1:1.
Imotski je s 2:0 pobijedio Slogu Mravince, a strijelci su bili Matija Šuto u 44. i Kasalo u 89. minuti.
Junak je u Čilipima slavio protiv Konavljanina s 2:0, uz dva pogotka Andrića, u 52. i 85. minuti.
U Dubrovniku je GOŠK-Dubrovnik 1919. i Zadar završilo 2:2. Domaćin je poveo preko Brstila u 21. minuti, a isti igrač zabio je i za 2:0 u 76. minuti. Zadar se vratio u završnici – Paškvan je smanjio u 81., a Kordić u 90. +4 minuti donio gostima bod.
Kvalitetna elektroinstalacija temelj je svakog sigurnog i funkcionalnog stambenog i poslovnog objekta. Visković elektroinstalacije nude profesionalne usluge izvođenja, montaže i održavanja elektroinstalacija, uz naglasak na kvalitetu izvedenih radova, sigurnost i pouzdanost.
Bilo da je riječ o novogradnji, adaptaciji, uređenju poslovnog prostora ili potrebama održavanja postojećih instalacija, stručan pristup i kvalitetno izvedeni radovi važni su za dugotrajnu i sigurnu uporabu električnih sustava.
Visković elektroinstalacije dostupne su za različite vrste elektroinstalaterskih radova na širem području od Metkovića do Makarske.
Kontakt: 00387 63 445 722; 098 9510091
Visković elektroinstalacije – kvalitetna rješenja za vaš dom i poslovni prostor.
Predolac će zadnjega vikedna u rujnu ponovno biti središte brdskog biciklizma, a u sklopu Metković Bike Festa očekuju nas dvije međunarodne utrke koje će okupiti natjecatelje iz Hrvatske i inozemstva. Subota i nedjelja donose atraktivne i zahtjevne utrke na kojima će se boriti za vrijedne UCI bodove. Organizator je Biciklistički klub Metković.
Nakon otvaranja Metković Bike Festa tradicionalnim programom „Pomozimo im poletjet“, ljubitelje brdskog biciklizma i ekstremnog sporta očekuju dvije međunarodne utrke – XCC Metković (Short Track) i XCO Predolac (Cross-country Olympic). Obje utrke boduju se prema kriterijima Svjetske biciklističke federacije (UCI).
Biciklistički program na Predolcu počinje u subotu, 26. rujna, u 9 sati, kada je na rasporedu atraktivna utrka XCC Metković. Vozit će se kratka i dinamična staza duga 1500 metara, koja donosi brze krugove, eksplozivne startove i taktička nadmudrivanja u borbi za vrijedne UCI bodove.
Glavni događaj održat će se u nedjelju, 27. rujna, s početkom u 9 sati, kada će se voziti međunarodna utrka XCO Predolac UCI Class 1. Riječ je o olimpijskom krosu koji natjecateljima donosi zahtjevne tehničke i fizičke izazove. Staza je duga četiri kilometra po krugu, uz oko 200 metara visinske razlike po krugu.
S obzirom na visoku kategoriju UCI Class 1, na Predolcu se očekuju kvalitetni natjecatelji regionalne i europske MTB scene u muškoj i ženskoj konkurenciji, u kategorijama Elite i Junior. Tehnički spustovi, strmi usponi i zahtjevan krševiti teren Neretve bit će dodatni izazov za natjecatelje.
Utrke se održavaju prema pravilima UCI-ja i Hrvatskog biciklističkog saveza (HBS), a Metković će i ove godine biti domaćin vrhunskog međunarodnog biciklističkog natjecanja te potvrditi svoje mjesto na karti cikloturizma i brdskog biciklizma u Hrvatskoj.
U nedjelju, 13. rujna, u 9.30 sati u metkovskoj župnoj crkvi sv. Ilije proslavljena je sveta misa za blagoslovljen i uspješan početak nove školske godine. Misno slavlje predvodio je župnik fra Denis Šimunović.
Župnu crkvu ispunili su naši osnovnoškolci zajedno sa svojim roditeljima, učiteljima i vjeroučiteljima. Na kraju svete mise fra Denis je zazvao Božji blagoslov na učenike i blagoslovio njihove školske torbe kako bi u novu školsku godinu krenuli praćeni molitvom i Božjom blizinom.
Svečanosti misnog slavlja posebno je pridonio Dječji župni zbor, koji je skladnim pjevanjem, pod ravnanjem s. Mile Deak, uljepšao ovo radosno okupljanje.
Nakon mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje, a potom je fra Denis učenicima podijelio i male simbolične darove – olovku i lizalicu – kao lijepu uspomenu na početak nove školske godine.
Svim našim učenicima, njihovim roditeljima, učiteljima i vjeroučiteljima želimo obilje strpljenja, radosti i uspjeha u mjesecima koji su pred njima.
Neka ih u učenju, radu, prijateljstvu i odrastanju kroz cijelu školsku godinu prati Božji blagoslov!
Članovi HPD-a Grabovica su 5. rujna 2026. krenuli u novu velebitsku avanturu. Njih devetero prošlo je preko Velikog Rujna i Kamene galerije, osvojilo Bojin kuk, a na putu ih nisu zaobišli ni susreti s velebitskim konjima i – crnostrigom.
Kako je izlet izgledao iz perspektive jedne od sudionica, najbolje dočarava Anja Grgić u svom izvještaju.
Subota. Šest sati ujutro. Dok su Ploče još polako otvarale oči, naša mala ekspedicija već je bila spremna za polazak.
Nas četvero krenulo je iz Ploča, a pridružili su nam se Stipe Prce i Javorka iz Metkovića. Istovremeno je iz Zagreba prema Velebitu krenuo Frane s Marijetom i Jelom. Zahvaljujući dobroti Stipe Prce i ekipe iz Metkovića, imali smo riješen prijevoz kombijem pa je avantura mogla početi.
Putem se malo pričalo, malo kunjalo, a oko 9:30 stigli smo na Veliko Rujno.
Prvotni plan bio je odmah krenuti na stazu, ali kako je bio predzadnji dan Highlandera i očekivao se velik broj planinara, donijeli smo odluku da najprije postavimo šatore. Tada nam se to činilo samo praktičnim. Navečer ćemo shvatiti da je to bila jedna od mudrijih odluka toga dana.
I tako smo krenuli.ž
Devet veličanstvenih preko velebitske visoravni. Nedostajala nam je samo filmska glazba u pozadini. Pred nama pet kilometara goleti i naizgled pitome ravnice, a iznad nas sunce koje očito nije dobilo informaciju da je rujan. Pržilo je neumoljivo.
Znoj je tekao u potocima, a svaki dašak vjetra dočekivali smo kao osobni dar s neba. Posebna priča bile su pauze. Kad bismo naišli na kakvo jadno stabalce koje je nudilo kvadrat hlada, svih devetero pokušalo bi ugurati barem glavu pod njega. Glava u hladu – ostatak tijela neka se snalazi.
Ubrzo smo počeli susretati Highlandere. Oni svi u jednom smjeru, mi, naravno, u kontra. Neki brži, neki sporiji, neki još svježi, neki malo manje svježi. Obitelji, djeca, psi… svakakvih profila, ali svi s istim ciljem – samo smo mi, barem zasad, tvrdoglavo išli protiv struje.
A onda – šuma.
Duboka, gotovo mitska bukova šuma. Nakon sati sunca i kamena, ulazak među bukve izgledao je kao prelazak u neki drugi svijet. Temperatura je pala, korak je postao lakši, a život je odjednom ponovno imao smisla.
No Velebit nam nije dugo dao da se opustimo.
Iz šume smo izašli ravno među eksponate njegove Kamene galerije. Zlatna vrata skrivena duboko u hladovini, kamene oštrice na Terasi noževa, spuštanje prema ponoru Klin-klanca… Na ovoj galeriji nema „lakše i teže“. Ima samo lakše i ljepše.
Negdje usred svega toga naš Slavko je ipak procijenio situaciju i zaključio:
„Pa ne moramo baš sve eksponate obići danas!“
Ali jesmo.
Kamenu galeriju uspješno smo savladali i oduševljenje je bilo potpuno… sve do trenutka kad smo shvatili jednu sitnicu – sad se treba i vratiti natrag.
Barem smo se na povratku napokon „ukrcali“ u vlak Highlandera i krenuli u pravom smjeru.
Noć nas je, sasvim planski, sustigla na putu prema Velikom Rujnu. Naglavne lampe su se upalile, svijet se suzio na nekoliko metara staze ispred nas, a onda se negdje iz mraka začulo zvono.
Okrenula sam lampu prema zvuku.
Konji.
Veliki, snažni, gotovo nestvarni noćni konji stajali su u mraku, a oči su im pod svjetlom naših lampi sjale kao da i oni imaju svoje naglavne lampe.
Mi smo nastavili svojim putem, a oni svojim.
Barem sam ja tako mislila.
Nedugo zatim napravili smo pauzu. Popili smo posljednje ostatke već poprilično mlake vode, sjeli na livadu, ugasili lampe i nekoliko trenutaka samo gledali nevjerojatno zvjezdano nebo iznad Velebita.
Tišina. Mrak. Zvijezde.
A onda smo ponovno upalili lampe.
Desetak konja stajalo je tik do nas.
Nikad se brže nisam ustala!
Na Veliko Rujno stigli smo nešto prije 21 sat, a tamo nas je dočekao prizor koji nismo očekivali – više od 200 šatora razasutih po cijeloj čistini. Highlander je napravio pravi mali velebitski grad.
Tad smo se još jednom zahvalili jutarnjoj verziji sebe što je imala dovoljno pameti postaviti šatore odmah po dolasku. I to, naravno, na najboljem mjestu.
A zahvaljujući Highlanderima moglo se doći čak i do poluhladne pive.
Nikad lipša nije bila.
Malo smo ćakulali ispred šatora, prepričavali dan i uživali u večeri, ali krevet – odnosno vreća za spavanje – brzo je pobijedio. Sutradan nas je čekao novi izazov.
Bojin kuk.
Eeee… svanulo je i jutro.
I dogodila se gotovo čarolija. Onaj golemi grad šatora od sinoć jednostavno je – nestao. Highlanderi su nastavili dalje, a na Velikom Rujnu ostali smo gotovo sami. I ne, nismo se čak ni toliko kasno digli!
Raspremili smo šatore, spakirali stvari i krenuli u osvajanje Bojina kuka.
Početna hladovina nije dugo trajala. Vrlo brzo ponovno smo se našli tamo gdje nas Velebit očito najviše voli – na vrućem, golom kamenu. A uz kamen, za dodatni užitak, i jednako vruće sajle.
Korak po korak, hvat po hvat, uspješno smo savladali uspon.
Povratak je prolazio bez većih problema.
Sve do trenutka kada se ukazao ON.
Kralj planine.
Majstor kamuflaže.
Gospodar kamena.
Njegovo Visočanstvo – crnostrig.
Savršeno stopljen s okolinom, mirno je ležao i promatrao nas. Nije imao nikakvu namjeru praviti dramu i gospodski nas je pustio da prođemo.
Je li njemu bilo svejedno? Vjerojatno.
Je li meni bilo svejedno? Nije!
Nakon dva dana sunca, kamena, znoja, šume, sajli, konja, Highlandera, šatora i jednog vrlo ozbiljnog zmijskog susreta, avanturu smo završili onako kako ovakav izlet zaslužuje – kupanje u Starigradu i hladna voda s ledom.
A kad sve zbrojim i pogledam iz svoje perspektive…
Bilo je teško.
Bilo je naporno.
Bilo je zahtjevno.
I bilo je fenomenalno.
Velebit mi je još jednom pokazao koliko je moćan, koliko može biti surov i prekrasan u istom trenutku. Ali pokazao mi je i nešto drugo.
Da mogu više nego što mislim.
I možda je upravo to ono najljepše što s planine možemo ponijeti kući.
Manda Vrgoč nova je ravnateljica Osnovne škole Otrići-Dubrave u Otrić Seocima. Diplomirana je učiteljica s pojačanim programom iz Povijesti, a tijekom karijere kontinuirano se stručno usavršavala kroz edukacije, seminare i stručne skupove.
Kao učiteljica razredne nastave radila je u školama u Gradcu, Vrgorcu, Otrić Seocima i Pločama. U OŠ Otrići-Dubrave prvi je put radila od 1996. do 1998., a u studenome 1998. vratila se u školu u kojoj je ostala sve do imenovanja na mjesto ravnateljice.
Nova sezona popularnog kulinarskog showa MasterChef otvorena je prvom emisijom, a među kandidatima koji su izborili nastavak natjecanja je i Liberije Crnčević iz Metkovića.
Pred chefovima Stjepanom Vukadinom, Marijem Miheljem i Goranom Kočišem predstavio je okuse svog kraja – pripremio je brudet od žaba i jegulja poslužen u tijestu. Jelo je bilo dovoljno za prolazak u nastavak natjecanja.
Crnčević u MasterChef ulazi s ambicijama. Kuhanje mu je velika ljubav, a iskustvo u showu želi iskoristiti za daljnje usavršavanje i stjecanje novih iskustava. Dugoročno planira otvoriti vlastiti catering i kuhanje pretvoriti u poslovni pothvat.
Metkovac je otkrio i kako je imao dvije želje – prijaviti se u MasterChef i pustiti brkove. Jednu je već ostvario, a sada ga očekuju novi kulinarski izazovi.
Marijo Tot novi je šef stručnog stožera NK Široki Brijeg. Nakon odlaska Damira Milanovića, Uprava kluba vrlo je brzo reagirala te pronašla iskusnog trenera s bogatim domaćim i međunarodnim iskustvom.
“Dat ću svoj maksimum, raditi predano i pokušati iz utakmice u utakmicu ostvarivati što bolje rezultate. Veselim se radu s momčadi,” rekao je novi trener nakon potpisa, premosi Borak.tv.
Totova igračka karijera trajala je do njegove 26. godine, kada je odlučio krenuti u trenerske vode. Prvi trenerski posao imao je u čitlučkom Brotnju, gdje je radio zajedno s legendarnim Blažom Sliškovićem.
Nakon toga odlazi u Hrvatsku, gdje se priključuje zagrebačkom Dinamu. U Maksimiru je surađivao s Vahom Halilhodžićem, a nakon njegova odlaska Tot je preuzeo ulogu glavnog trenera te s Dinamom osvojio dvostruku krunu.
Nakon uspješnog razdoblja u Hrvatskoj počinju njegova međunarodna trenerska iskustva. Radio je u Maleziji i Kini, gdje je imao dva angažmana, a potom je u Saudijskoj Arabiji surađivao sa Slavenom Bilićem.
Posebno se izdvaja njegov rad u reprezentaciji Irana. Kao pomoćnik Dragana Skočića sudjelovao je u kvalifikacijama i pomogao Iranu izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo.
U novijem razdoblju Tot je radio sa Željkom Kopićem u Dinamu iz Bukurešta, dok je posljednji angažman imao kao pomoćni trener mostarskog Zrinjskog.
Mario Tot tako na Pecaru dolazi s iskustvom rada u više nogometnih sredina, ali i suradnje s brojnim poznatim trenerima. Pred njim je sada novi izazov – preuzeti NK Široki Brijeg i nastaviti sezonu nakon odlaska Damira Milanovića.
Djelatnici Policijske postaje Metković odlučili su uljepšati dane onima kojima je to možda najpotrebnije – našim najmlađima.
Pedijatrijskim ordinacijama darovali su Montessori ploče, s jednostavnom željom – da djeci vrijeme provedeno u čekaonici bude ispunjeno igrom, znatiželjom i osmijehom, a barem malo manje strahom i nervozom.
Jer znamo koliko jedan odlazak liječniku može biti velik događaj u dječjim očima. Nepoznat prostor i čekanje ponekad su dovoljni da se pojave suze. A upravo tada jedna mala igračka, zanimljiva ploča ili trenutak zaokupljenosti mogu napraviti veliku razliku.
Montessori ploče nisu samo poklon. One su mali poziv djeci da istražuju, dodiruju, slažu i otkrivaju – da barem na trenutak zaborave zašto su došli i jednostavno budu djeca.
Ovom gestom djelatnici PP Metković željeli su pokazati da njihov posao nije samo briga o sigurnosti, već i briga o ljudima i zajednici kojoj pripadaju.
„Ako smo jednom djetetu izmamili osmijeh, ublažili mu strah ili mu čekanje učinili barem malo ljepšim – onda je naš cilj ispunjen.“
Ponekad nije potrebno puno.
Ponekad je dovoljno pokazati da nam je stalo.
S obzirom na visoku kategoriju UCI Class 1, na Predolcu se očekuju kvalitetni natjecatelji regionalne i europske MTB scene u muškoj i ženskoj konkurenciji, u kategorijama Elite i Junior. Tehnički spustovi, strmi usponi i zahtjevan krševiti teren Neretve bit će dodatni izazov za natjecatelje.
Montessori ploče nisu samo poklon. One su mali poziv djeci da istražuju, dodiruju, slažu i otkrivaju – da barem na trenutak zaborave zašto su došli i jednostavno budu djeca.
