Sjajan uspjeh VK Neretvanski gusar na Prvenstvu Hrvatske u veslanju koje se ovoga vikenda održava na zagrebačkom Jarunu. Za sada su osvojili ukupno 5 odličja od koji su dva zlatna: ženski četverac s kormilarom i Roko Mijić u skifu.
U kategoriji kadetkinja, četverac s kormilarom, Andrea Bunoza, Lara Volarević, Lana Bajo, Laura Mijić i Anja Pokrajac (kormilar) su osvojile prvo mjesto, a u kategoriji stariji kadeti, skif, stazu dugu 500 metara je najbrže izveslao Roko Mijić (2:01,89).
Za pola sekunde je zlato izmaklo Reini Bebić, ona je bila srebrena u kategoriji kadetkinja – skif, brža od nje je bila Nika Cetina (VK Glagoljaš) i to za 47 stotinki.
1 of 5
Srebrene su i kadetkinje Maris Gluščević i Ema Bebić u dvojcu, od njih su za 3,46 sekundi bile brže cure iz VK Arupinum.
Nikola Mijić je u skifu osvojio broncu na 1000m.
Popodne u 17:10 nastupit će seniorka Nataša Šustić.
Mila Travel vodi vas na putovanje kroz bajkovitu Toskanu od 10. listopada do 13. rujna 2026., u vrijeme kada ovaj čarobni kraj poprima svoje najljepše jesensko ruho.
Zlatni vinogradi, brežuljci okupani jesenskim bojama, slikoviti gradići, bogata kulturna baština i mirisi i okusi tradicionalne talijanske kuhinje samo su dio onoga što vas očekuje.
Toskana je kraj u kojem se povijest, umjetnost, priroda i gastronomija savršeno isprepliću. Više od 100.000 spomenika kulture svjedoči o njezinoj bogatoj baštini, a talijanski način života poziva da zastanemo, uživamo i stvaramo uspomene.
VAŽNO! Prijave su do 20. kolovoza! Sve detalje o programu putovanja, cijeni i načinu prijave možete pronaći u priloženim materijalima…
Metkovsko amatersko kazalište (MAK) u srijedu, 12. kolovoza, s početkom u 20:30 sati, na Ljetnoj sceni Gradskog kulturnog središta Metković, izvest će predstavu „Testament“, komediju nastalu prema motivima opere „Gianni Schicchi“ slavnog Giacoma Puccinija.
Riječ je o djelu autora Vanče Kljakovića, hrvatskog glumca i rođenog Splićanina, čiji je izvorni tekst pod nazivom „Teštamenat“ prvi put izveden 1995. godine na daskama Gradskog kazališta mladih u Splitu. Od tada pa do danas ova mediteranska komedija, prožeta pučkim humorom i upečatljivim karakterima, ostaje čest izbor kazališnih repertoara, kako profesionalnih tako i amaterskih.
Za metkovsku izvedbu zaslužan je Marko Sabljaković, koji potpisuje režiju, prilagodbu, scenografiju, kostimografiju i izbor glazbe, donoseći poznatu priču u osvježenom dramaturškom obliku, s više likova i suvremenim konceptom. Predstava je prilagođena lokalnom govoru i naslovu, pa tako „Teštamenat“ postaje – „Testament“.
Radnja se odvija nakon smrti Tonćija Balaturice, kada njegova uža i šira obitelj, ali i oni koji to tek žele postati, kreću u utrku za nasljedstvom. U igru ulaze svi – rodbina, ljubavnica, časne sestre samostana svete Klare – a svatko smatra da baš on zaslužuje mjesto u oporuci. No, situaciju dodatno komplicira i Šime Grdelin, lokalni redikul, koji unosi neočekivane obrate u već napetu ostavinsku priču.
Predstava kroz humor i dinamične situacije publici donosi prepoznatljivu sliku stvarnosti – trenutak kada ostavinska rasprava postaje granica na kojoj obitelj prestaje biti obitelj, a pohlepa izbija na površinu.
U predstavi igraju: Damir Kozarić, Željka Bulić, Manuela Šiljeg Malezija, Josip Talajić, Marijo Jurković, Jasminka Vrdoljak, Radoslav Vrdoljak, Luka Dodig, Jadranka Milić i Branko Đugum.
Oblikovanje svjetla i zvuka potpisuje Milenko Družijanić, a šaptačica je Jadranka Bulić.
Korajko Greben je umjetnik iz doline Neretve, točnije s Ušća. Gdje god sam lutao po ovim našim prostorima i razgovarao s umjetnicima, skoro svima je bilo poznato njegovo ime. Koraljko je majstor murala, instalacija, javnih intervencija u prostoru, fotografije i mema, kroz koje reciklažom materijala ili samog sjećanja u promatrača ugrađuje gotovo nepoznat osjećaj nostalgije iz budućnosti. Tako sam ja nekako doživio svaki susret s njegovim djelom.
Ali Greben je, možda je najispravnije reći, umjetnik života: veliki radnik, meštar mediteranske assemblage skulpture, suprug, satiričar, pedagog, otac, maslinar, ekološki aktivist, djed, prijatelj i čovjek od morske soli i riječnog mulja, koji svojom pojavom u artificijelnom svijetu izaziva bug, a u krhotinama i ostacima ljudskosti u svima nama budi blaženo stanje kroz podsjećanje da je negdje došlo do velike greške, ali da se ipak sve nekako može popraviti, makar (i vjerojatno) bez nas.
Razgovarali smo prošle godine tijekom njegove izložbe u Mostaru, a jedna godina je i previše vremena s obzirom na to da se od Grebena mnogo toga može očekivati u samo jednom krugu oko Sunca.
Đukić: Dragi Koraljko, uvijek mi je drago popričati s tobom! Zadnji put smo razgovarali povodom tvoje izložbe „Mutatio Trabea“ u mostarskoj galeriji Rezon. Što se od tada promijenilo, što si radio, što sve doveo do kraja, a što ostavio za bolja vremena?
– Hvala, Mili, na svemu izrečenom. Nakon Mutatie u mostarskom Rezonu još smo se vidjeli jednom na nekoj svirci u Abraševiću, ali ovako, nazovimo službeno, nismo. Također mi je uvijek drago provesti vrijeme s tobom i podijeliti prošlost, sadašnjost i budućnost.
Od tada su se, naravno, neke stvari promijenile, a neke su ostale iste. U Rezonu sam izlagao u ožujku 2025. Iz ove činjenice i brade koja sijedi vidim kako vrijeme sve brže prolazi i uvijek imam osjećaj da ne stižem onoliko koliko bih htio.
Ono što bih izdvojio u tom razdoblju je instalacija na Ušću Neretve pod nazivom „Sizifov posao“. Posveta je ljudima koji na Ušću vode utrku s preponama nemilosrdnog sustava, bez obzira na okolnosti.
Imao sam i nešto narudžbi, sudjelovao na ne znam više kojem po redu Sand Art Festivalu na Ušću. Dogodila se i samostalna izložba u Pločama, koja mi je baš značila jer sam u tom prostoru prije osam ili devet godina prvi put samostalno izlagao.
Početkom 2026. godine sudjelovao sam na Hrvatskom saboru kulture, gdje sam dobio pohvalnicu za originalnu interpretaciju trodimenzionalnog djela i teme, što mi je izuzetna čast. Tu su i skupne izložbe u Opuzenu, Pločama i Metkoviću.
Nedavno sam radio scenografiju za dječju priredbu „Rijekom neretvanskih riječi“, projekt Instituta za hrvatski jezik koji doprinosi očuvanju mjesnih govora doline Neretve. U tijeku je rad na postoljima za Gradsko kulturno središte u Metkoviću, a izradio sam i stalak za PVC pepeljare na Ušću u sklopu svog sadašnjeg posla.
Tek sada vidim koliko je godina bila plodna i da je moj osjećaj kako ne stižem zapravo problem za analizu nekog medicinskog stručnjaka. Na kraju mi je od svega najdraže što sam uspio odvojiti vrijeme za desetak novih radova.
Vidjet ćemo što će budućnost servirati. Ne bih da ispadne patetično, ali zdravlje i mir prvo su što mi pada na pamet.
Đukić: Ovog puta povod razgovoru je izložba koja će biti otvorena 14. kolovoza 2026. u Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću. U Mostaru smo imali priliku vidjeti skulpture i fotografije. Što ćeš sada predstaviti publici?
– Da, izložba u Metkoviću. Prošla je bila nekad u špici korone. U pregovore smo Zrinka i ja ušli još prije nekoliko godina. Jednostavno sam imao osjećaj da mi nije vrijeme i da nemam ništa novo za pokazati, a nisam želio ništa forsirati.
Velik dio radova koje ću izložiti nastao je nakon te koronske izložbe, dok ću pokazati i nekoliko starijih radova za koje smatram da vrijede. Ovaj put bez fotografija.
Plan je ovih dana napraviti inventuru i u postavu odlučiti koje ću radove pokazati. Mislim da je to najveća galerija u kojoj sam imao izložbu, pa će biti prilika vidjeti većinu radova. Uz dužno poštovanje svim ljudima i galerijama gdje sam izlagao, doma je ipak najbolje.
Đukić: Svaki put razgovarajući s tobom otkrijem još pokoji život koji si dosad proživio, a za jedno razdoblje mraka znam da te posebno obilježilo i osvijestilo. Iako u tvojim radovima nema mraka kao takvog, postoji jedna meni posebno draga skulptura „Čovjek koji je otišao ukrivo“. Koliko mrak zapravo može osvijetliti čovjeka?
– Može. Mislim… mrak nije problem, ako netko kad dođe vrijeme upali svjetlo.
Moj mrak bio je crn kao tunel hrvatske željeznice u zimsku kišnu noć, kako za mene, tako i za ljude koji me vole i koje volim. S odmakom vidim koliko me obilježio, ali i osvijestio.
Imao sam sreću da u tom tunelu nisam bio sam pa je bilo lakše pronaći osigurače, promijeniti žarulju i u jednom trenutku upaliti svjetlo.
Nakon te osobne katarze krenuo sam ozbiljnije stvarati. Radio sam i prije, ali ni približno ovoliko. Nije bilo lako, ali čini mi se ipak brže nego elektroprivreda. (smijeh)
„Čovjek koji je otišao ukrivo“ danas je za mene podsjetnik i omaž tom razdoblju.
Đukić: Radove stvaraš gdje god stigneš – u kući, radionici, na ulicama, u objektima… Ipak, dolaskom proljeća vodeni svijet kao da te uvijek dočeka na svojim obalama. Koliko ti znače takve suradnje?
– Gotovo uvijek počnu jednim telefonskim pozivom. Ne realiziraju se sve, ali danas već mogu procijeniti hoće li neka priča zaživjeti.
Nekad sam rijetko odbijao posao, danas zbog manjka vremena biram. Ako ljudi nisu sigurni što žele, radije odbijem.
Najlakše mi je kad sam u radionici, neopterećen i radim onako kako me nosi. Skica se često mijenja tijekom rada.
Da nema izazova i zadovoljstva, ne bih ni stvarao.
Posebno mi je drago što me Ana pozvala raditi scenografiju za „Rijekom neretvanskih riječi“, jer je riječ o dječjem događaju i lokalnoj priči. Jednako tako volim raditi na Ušću, gdje se osjećam kao u plodnoj vodi.
Đukić: Tvoj otac davno je zasadio maslinik koji si naslijedio i proširio. Koliko ti znači rad na zemlji?
– Moj dobri Ćaća.
Još za života dao mi je komad zemlje preko Neretve. Ondje je bilo oko 160 stabala mandarina, koja smo tijekom korone sin Boris i ja postupno uklonili.
Na toj smo zemlji moj pokojni otac, pokojni prijatelj Ljudevit i ja posadili 50 maslina. Nakon očeve smrti ostalo mi je i njegovih 50 starih maslina, tako da danas imamo 100 stabala.
Maslinik je ekološki koliko god mogu na to utjecati. Ove jeseni očekuje nas prvo ozbiljnije branje.
Volim zemlju. Volim vidjeti da je uređena, da su stabla zdrava. Većinu ulja podijelimo. Dobro, nedavno sam prodao dvije litre. (smijeh) Financijske koristi gotovo da nema, ali nije ni poanta u tome.
Na zemlji često razmišljam, sjetim se svoga Ćaće i upravo ondje nastanu mnoge ideje.
Đukić: Postao si otac vrlo mlad, a zatim i djed. Koliko su djeca utjecala na tvoj pogled na život?
– Naravno da imaju veze. Sve ima veze.
Otac sam postao prije gotovo 28 godina, a djed sa 45 godina.
Sjećam se priče s Tomom Bebićem i njegovom kćeri Varjom, koja je svojoj unuci kupila jedan moj Leut. Krug se zatvorio kada sam saznao da se unuka zove Leuta.
To je jedan od onih trenutaka kada osjetiš da vrijeme nije prošlo uzalud.
Nadam se da dijete u meni i djeca oko mene nikada neće otići. Poznajem jako ozbiljnu djecu.
Đukić: Koji su umjetnici posebno utjecali na tebe?
– Eugen Varzić. Prošle godine bio sam na njegovoj radionici u Metkoviću i vidio koliko još ne znam.
Inspiriraju me njegova upornost, talent i način života.
Volim Pollocka, Picassa i Vaska Lipovca. Volim i street art, a posebno cijenim domaću street art scenu.
Đukić: Danas radiš u Udruzi osoba s invaliditetom Prijatelj. Kako je došlo do toga?
– Nakon osam godina rada s ovisnicima u komuni trebao sam predah.
Sam sam nazvao izvršnog direktora Nikolu, predstavio svoje iskustvo i rekao da me posao zanima. Nisam u nijednoj stranci niti sam ičiji čovjek.
Nakon nekoliko dana Nikola me pozvao u pogon. Znao sam da je to to.
Radim na gipsanim odljevima, ali i stolariju, bojanje, precizne poslove… Dinamično je i odgovara mi.
Najljepši dio posla su ljudi. Često se pitam tko je tu zapravo hendikepiran.
Đukić: Koji je tvoj nedosanjani san?
– Volio bih živjeti samo od umjetnosti.
Možda bih i mogao kada bih sve vrijeme koje sada provodim na poslu ili zemlji mogao posvetiti Grebenu.
Volio bih da netko drugi vodi prodaju mojih radova jer ja s tim često imam problem.
I još nešto – nisam dosad izlagao u Splitu. Volio bih.
Đukić: Puno ti hvala na razgovoru i, molim te, ovim putem nas sve pozovi i objasni zašto ljudi ne bi trebali, ili bi stvarno trebali, doći na tvoju novu izložbu. Živio!
Jednom je prijatelj Ždut, pri mom sudjelovanju na Street art festivalu u Opuzenu, izjavio: „Očekujte neočekivano!“
U ovom slučaju ne bih se složio s time. Prošla izložba bila je prije šest godina. Bit će izloženo cca 40-ak radova. Nije malo. Vidim zadnje radove drugačije, nekako na tragu mostarske izložbe u Rezonu koja se zvala „Mutatio Trabea“. U prijevodu bi značilo vrijeme promjene, smjene. Tako vidim sebe i radove zadnjih godinu-dvije.
Već standardno, kad prilike dopuste, nakon otvaranja radimo druženje. Više puta sam doživio da je galerija sat vremena nakon otvaranja prazna. Ne volim to. Volim da se ostane, sve dok ima razloga.
Za ovu prigodu dolazi svirati sad već prijatelj i glazbenik Fikcio Morgen iz Šibenika. Ovo je treći put da surađujemo, tako da je sve jasno.
Za predgovor u katalogu, otvaranje izložbe i tehničko-moralnu podršku zadužen je Eugen Varzić, što mi je izuzetna čast. Samo uguglajte njegovo ime.
Već po ne znam koji put Marin Veraja – Foto studio Veraja – iza objektiva dokumentira fotke za kataloge i plakate. Super sam opušten s njim.
Tu je također nekoliko, ne bih rekao sponzora, nego prijatelja koji na svoj način pomažu moje izložbe. Vinko s Brewville-Neretva Valley pivom, Žduts Guuc sokovima, Kiteboard Komin s vinom, Flora Dalmatica iz Šibenika s ginom, KUD Župa Bagalovići s posudbom nošnje za potrebe fotki, restoran Teta Olga, GAZ Benz, Mićeta s Charamangom. Udruga Prijatelj. Ti… Prijatelj, pisac i novinar Mili Đukić, radiš intervju kao najavu izložbe.
Još je tu ljudi uključeno. Kuman Rale. Ivan Ostojić iz udruge s pomoći oko grafike. Sin Boris i ja odradimo postav.
Hvala velika svima i, naravno, veliko hvala Zrinki ispred GKS-a Metković na podršci i razumijevanju za sve moje tehničke potrebe.
Moram priznati da mi se zbog izlaganja na domaćem terenu miješaju osjećaj zadovoljstva i treme. To je legitimno. Ionako svaki put ispadne kako treba.
Stvarno pozivam sve da dođu. Ne mogu nikome garantirati spektakl ili revoluciju u umjetnosti. Jednom mi je jedan poznanik rekao: „Pa šta, neš’ ti. Skupiš smeće i sastaviš.“ „Šta se čeka?“, rekoh. Na kraju sam se odljutio jer je on u pravu.
Možda jedino mogu obećati bolju ljetnu večer od gledanja u TV ili mobitel. Moći ćete vidjeti na čemu radim zadnjih pet godina, popiti hladno piće i družiti se s ljudima. Volio bih sa svima stati, upoznati se.
Kada sam sa Zrinkom razgovarao o izložbi, rekao sam: „Volio bih da otvaram ili zatvaram Metkovsko ljeto.“ Ispalo je da zatvaram.
Opet se vraćam na zatvaranje jednog kruga. Vidimo se! Ugodan dan.
U sklopu manifestacije Metkovsko ljeto 2026., u utorak, 11. kolovoza, na programu je još jedan događaj ovogodišnjeg Festivala Skala, koji organizira Ustanova za kulturu i sport Metković uz potporu Grada Metkovića.
Na pozornici u Ulici Petra Svačića, u vrtu pored Barbirovih skala, s početkom u 20:30 sati, bit će izveden cabaret „Ča je život vengo…“, inspiriran pjesmama, reportažama i prozom Momčila Popadića.
Predstava donosi priču satkanu od Popadićevih tekstova i pjesama koje su obilježile domaću glazbenu i književnu scenu. Među njima su i dobro poznati naslovi poput „Čuješ li me je l’ ti drago“, „Ne budi me mati“, „Reci mi tiho, tiho“, „Adio kumpanji“, „Oprosti mi pape“ i „Skitnica“. Njegovi stihovi, aforizmi i proza na prepoznatljiv način spajaju humor, emociju i svakodnevicu, podsjećajući kako je život često ispunjen upravo onim malim trenucima koji ga čine posebnim.
Organizatori pozivaju sve građane i posjetitelje da im se pridruže i provedu ugodnu ljetnu večer uz ovaj kazališno-glazbeni program. Ulaz je slobodan.
Tijekom provođenja redovnog nadzora cestovnog prometa, policijski službenici Policijske postaje Metković u petak, 7. kolovoza 2026. godine, u popodnevnim satima, u gradu Metkoviću zatekli su 70-godišnjeg državljanina Republike Hrvatske kako upravlja osobnim automobilom unatoč izrečenoj zabrani upravljanja motornim vozilima B kategorije. Tijekom vožnje vozač je, uslijed nepropisnog kretanja, izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom, nakon čega je vozilo nepropisno parkirao i pobjegao s mjesta događaja bez ostavljanja podataka o sebi i vozilu.
Daljnjim postupanjem i provedenim kriminalističkim istraživanjem nad 70-godišnjakom utvrđeno je da je vozilu isteklo važenje prometne dozvole za razdoblje do 15 dana. Prilikom policijskog postupanja i utvrđivanja prekršaja, muškarac je dodatno narušavao javni red i mir vikom i galamom na javnom mjestu te je, zbog počinjenja niza prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odmah isključen iz prometa.
Policijska postaja Metković izdala je vozaču prekršajni nalog kojim mu je izrečena ukupna novčana kazna od 2.390 eura, obveza plaćanja troškova postupka u iznosu od 23,89 eura te nova zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od devet mjeseci.
Ovakva drastična kršenja prometnih propisa izravno ugrožavaju sigurnost svih sudionika u prometu, stoga Policijska uprava dubrovačko-neretvanska ponovno upućuje apel svim vozačima da se pridržavaju zakonskih odredbi. Posebno naglašavaju opasnost upravljanja vozilom pod izrečenom zabranom, kao i obvezu ostajanja na mjestu događaja u slučaju prometne nesreće radi razmjene podataka.
Policijski službenici će i u narednom razdoblju nastaviti s provođenjem intenzivnog nadzora cesta te bez iznimke najstrože sankcionirati sve oblike neodgovornog ponašanja u prometu.
U Udruzi osoba s invaliditetom Prijatelj u petak, 7. kolovoza, održana je radionica posvećena Maratonu lađa, na kojoj su djeca kroz razgovor, crtanje i kreativni rad upoznala dio neretvanske tradicije.
Radionicu je vodila Martina Nikolić, veslačica i trenerica, koja je djeci predstavila svoje medalje i nagrade osvojene na Maratonu lađa. Svoje medalje i pehar s brzinskih utrka donio je i Domagoj Senta, čiji je otac Mile Senta član UL Crni Put.
Djeca su razgovarala o Maratonu lađa, prelistala knjigu „25 godina Maratona lađa“ i slikovnicu „Neretvanske lađe“, a Udruga lađara Neretve posudila je i predmete povezane s Maratonom, među kojima su bili zastava i štit.
1 of 7
U kreativnom dijelu radionice djeca su crtala motive Maratona lađa, a potom su svoje radove izložila u prostoru Udruge. Posebno ih je razveselilo bojanje drvenih lađa, koje je izradila i donirala Integrativna radionica Prijateljica Plus, a svoje su radove ponijeli kući kao uspomenu.
Radionica je protekla u znaku druženja, kreativnosti i upoznavanja s tradicijom Neretve, a održana je u sklopu projekta „Prostor za sve“, koji sufinancira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Udruga osoba s invaliditetom „Prijatelj“ Metković organizira 2. GLAS SRCA, glazbeni festival za djecu s teškoćama i osobe s invaliditetom, koji će se održati 5. rujna 2026. godine u 19 sati u Galeriji Gradskog kulturnog središta Metković.
Festival donosi večer ispunjenu glazbom, emocijama, talentom i zajedništvom, s ciljem stvaranja prostora u kojem svatko može pokazati svoj glas i biti prihvaćen upravo onakav kakav jest.
Poseban naglasak stavljen je na uključivanje djece s teškoćama i osoba s invaliditetom te njihovo aktivno sudjelovanje u kulturnom i društvenom životu zajednice.
„Što se dogodi kad tvoj glas govori iz srca?“ – odgovor će se čuti na drugom izdanju Glasa srca.
U sklopu programa provode se i radionice „Prostor za sve“, usmjerene na razvoj socijalnih, komunikacijskih i funkcionalnih vještina djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te njihovu veću uključenost u život lokalne zajednice.
Prijave za sudjelovanje otvorene su do 18. kolovoza 2026.
Za prijave i dodatne informacije: 098 978 3214 – Martina Nikolić.
Neobičan i pomalo simboličan prizor! Na crkvi sv. Nikole u Metkoviću jučer su se pojavile dvije rode, a jutros ih je čak četiri.
Jučerašnji prizor fotografirao je Marin Medak, koji je uz fotografiju zapisao kako je riječ o prizoru „koji ostavlja bez teksta“.
„Dva križa u ovoj kompoziciji mogu označavati dva života ili dva supružnika čije su sudbine isprepletene u vjeri, ali mogu predstavljati i spoj zemaljskog i nebeskog“, napisao je Medak.
Dodao je kako prema nekim starim kršćanskim legendama rode kružile oko Isusova križa pokazujući suosjećanje s njegovom patnjom, zbog čega se u mnogim kulturama smatraju blagoslovljenim pticama koje donose mir, roditeljstvo i zaštitu doma.
A da prizor nije bio slučajan, potvrđuje i jutrošnja fotografija. Četiri rode na crkvi sv. Nikole snimio je Vicko Krstičević, zabilježivši još neobičniju sliku.
Bilo da u njihovom dolasku vidimo simboliku ili jednostavno prirodan prizor, četiri rode na zvoniku crkve sv. Nikole svakako su prizor koji se rijetko viđa.
U srijedu, 12. kolovoza, očekuje nas jedan od najzanimljivijih astronomskih događaja godine – pomrčina Sunca, koja će se moći promatrati i iz naših krajeva, i to pri zalasku Sunca.
Pomrčina nastaje kada se Mjesec nađe između Zemlje i Sunca te zakloni dio ili cijeli Sunčev disk. Na području potpune pomrčine dan nakratko prelazi u sumrak, no u Hrvatskoj će biti vidljiva djelomična pomrčina.
Najveća zaklonjenost Sunčeva diska bit će u zapadnim dijelovima Hrvatske. Iz Rijeke će biti zaklonjeno gotovo 80 posto Sunčeva diska, iz Zagreba i Karlovca oko 70 posto, iz Zadra oko 60 posto, iz Osijeka 46 posto, dok će iz Dubrovnika biti vidljivo nešto manje od 30 posto zaklonjenog Sunca.
Pomrčina će biti posebno zanimljiva jer se događa pri zalasku Sunca, pa će promatrači, ovisno o položaju i vremenskim uvjetima, moći svjedočiti neobičnom prizoru pomrčenog Sunca nisko iznad horizonta.
A kao dodatni astronomski spektakl, istu će večer dosegnuti vrhunac meteorskog pljuska Perzeida, jednog od najpoznatijih i najatraktivnijih meteorskih rojeva. Nakon zalaska Sunca i završetka vidljivog dijela pomrčine, pogled prema noćnom nebu mogao bi ponuditi još jedan zanimljiv prizor.
Za promatranje Sunca potrebno je koristiti posebne zaštitne naočale ili druge certificirane solarne filtre. Sunce se nikako ne smije promatrati izravno bez odgovarajuće zaštite, čak ni tijekom pomrčine.
Više informacija o tijeku pomrčine, vremenima i njezinoj vidljivosti iz različitih dijelova Hrvatske dostupno je na Astroučionici.
