Jug Hrvatske guši se u smeću. Dio odlagališta već je trebao biti zatvoren, nekom se magijom uvijek iznova otvore novi kapaciteti koji to odgađaju, a unatoč razvijenosti – svijest o potrebi odvajanja je na sramotno niskim granama. Dubrovačko-neretvanska županija na začelju je u državi po odvajanju. No, što se više odvaja, troškovi su veći, piše Dubrovački vijesnik.

Čelnici gradova i općina te direktori komunalnih društava nervozno čekaju otvaranje Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje. Kad se to dogodi, a trebao je već biti u pogonu, potrošači mogu očekivati da će plaćati još i veću cijenu usluge – po principu ‘onečišćivač plaća‘.

Samo u jednom prosječnom danu, na Grabovici završe 82 tone smeća prikupljenog u Dubrovniku i okolnim općinama. To je 30 tisuća tona otpada godišnje. Dubrovčani još plaćaju nisku cijenu čistoće jer nije uspostavljen sustav plaćanja po količini bačenog smeća. Iako se mogu pohvaliti izuzetno čistim javnim površinama, kultura odvajanja otpada ne postoji.

Godinama se govori o zatvaranju Grabovice te se polažu nade u otvaranje spomenutog Centra u Dubrovačkom primorju. No, Centar je projektiran na 35 do 40 posto ukupne godišnje količine otpada u županiji. „Što je s ostatkom?”, pita Ivan Marević, gradonačelnik Ploča. Dok je na djelu prokrastinacija na svim razinama, oslanjamo se na vrlo optimističnu pretpostavku da ćemo preko noći početi odvajati više od pola otpada.

Prema posljednjim službenim podacima, Dubrovačko-neretvanska županija u 2024. je imala tek 11 posto udjela odvojenog otpada. Istodobno, stopa odvajanja u Pločama iznosila je 18,2 posto.

Na pločanskom odlagalištu Lovornik godišnje se u prosjeku odloži oko 6.500 tona otpada, pri čemu najveći udio čini miješani komunalni otpad. Preostali kapacitet odlagališta iznosi oko 65.000 kubičnih metara. Pozvani na solidarnost i prihvaćanje otpada s područja drugih jedinica lokalne samouprave koje nisu u stanju zbrinuti svoj otpad, našli su se na meti kritika.

– Razumijem položaj drugih jedinica lokalne samouprave koje nemaju odgovarajuće odlagalište, ali rješavanje njihova problema ne može značiti stvaranje novog problema građanima Ploča. Grad Ploče već podnosi svoj dio tereta i nema razloga preuzimati još veći samo zato što sustav gospodarenja otpadom na više razina nije pravodobno uspostavljen. Ovakva preusmjeravanja otpada, kojima danas svjedočimo i kojima otpad samo mijenja adresu na kojoj završava, nisu nikakvo rješenje. To je vatrogasna mjera kojom se sustav može „krpiti“ neko vrijeme, ali gradovi i općine koje preuzimaju taj otpad ne mogu beskonačno snositi posljedice kašnjenja u uspostavi cjelovitog sustava gospodarenja otpadom – kaže gradonačelnik Ploča i dodaje kako na Lovornik stiže otpad i općina Gradac te Slivno. Dok god za to postoje potrebni kapaciteti i uvjeti, kaže kako će nastaviti biti solidarni „upravo u toj mjeri, ni manje ni više”. Tuđi otpad ne žele i neće prihvaćati.

U novom cjeniku, donesenom ovog proljeća, Ploče imaju nekoliko kategorija koje mogu ostvariti umanjenje računa za smeće. U jeku antiiznajmljivačke kampanje, kod njih se na male iznajmljivače gleda kao na kategoriju koja ne proizvodi otpad u istim količinama kao veliki poslovni korisnici te zbog sezonske djelatnosti imaju pravo na umanjenu cijenu minimalne javne usluge za 50 posto. Pločani su našli i zanimljiv način kako motivirati građane na pohađanje edukacija o pravilnom odvajanju i odgovornom gospodarenju otpadom. Tko ide na edukacije, ima 10 posto manji računa! Eto ideje za ostale.

Općina Konavle pokrenula je kampanju „Budi kao Cvijeto” koja je uspjela doprijeti do mlađih uzrasta. Što je s odraslima koji plaćaju račune?

– Ovako to izgleda: zaposlenik našeg komunalnog društva muči se s kantama u koje se svašta baca pa mora lijepiti obavijesti da neće preuzeti otpad dok se sadržaj ne odvoji. Planiramo ugraditi kamere na svim odlagalištima jer ljudi, bez ikakvog ustezanja, s motora samo ‘frknu‘ vrećicu pokraj spremnika – kaže Božo Lasić, načelnik Konavala.

Konavoska se vlast suočava s velikim otporom stanovništva zbog novog cjenika po kojem je fiksni dio cijene za kućanstva 10,17 eura, a varijabilni ovisi o veličini spremnika. Prema računici Općine, ekonomska cijena po ubacivanju u otpadomjer je 0,99 eura.

– Naše komunalno poduzeće ima 60-ak zaposlenih, a svega nekoliko tisuća prihoda od otpada pa moramo nalaziti načina kako to sufinancirati. Danima raspravljamo o stanju u Cavtatu gdje imamo smiješno niske cijene čistoće, a ogromne troškove. Dok ne uredimo kompostanu za zbrinjavanje biootpada, koji u vrećicama čini sigurno 50 posto otpada, odlučili smo upravo za toliko svima sniziti i cijenu usluge. Međutim, ljude treba navikavati, uvjetno rečeno prisiljavati da počnu odvajati otpad. Edukacija je na gradovima i općinama. Budimo realni, to smo radili i još uvijek radimo prilično šlampavo – kaže Lasić.

Kako je koja vlada dolazila, tako su se mijenjala stajališta oko čega graditi strategiju. U konačnici, opredjeljenje je palo na centre za gospodarenje otpadom. Međutim, bez energana, nema trajnog rješenja, kaže Božo Lasić, načelnik Općine Konavle, piše Dubrovački vijesnik.

– Najbolje rješenje je energana za proizvodnju električne i toplinske energije u Zagrebu ili drugom velikom gradu. Ako Šveđani uvoze smeće za svoje energane, zašto mi ne bismo mogli na taj način zbrinuti svoj otpad. Ugušit ćemo se u vlastitom smeću… Svi mi u Cavtatu, Konavlima, Dubrovniku i dalje. Paradoksalno je što je naša općina najviše učinila, a opet smo nevjerojatno daleko od cilja. Sve je lijepo zamišljeno: potrošač odvaja plastiku, očekuje se da će netko to platiti i netko drugi besplatno preuzeti reciklabilni otpad. U stvarnosti, naše reciklažno dvorište je zatrpano, tone plastike i sad čekaju na odvoz i još smo sretni kad je oporabitelji dođu preuzeti. Pored toga, plaćamo im 600 eura po toni! Ovdje na jugu je osobito teško zbog visokih troškova prijevoza. Sustav otkupa ne funkcionira kako bi trebao funkcionirati. Istodobno, Fond za zaštitu okoliša plaća po količini koja je u konačnici reciklirana. Tako uspijemo nešto dobiti nešto za automobilske gume, a mislim da za plastiku nismo dobili eura – rekao je Lasić.

Sličnog je otpora bilo i u Orebiću. Tomislav Ančić, načelnik te općine, ističe kako je njihovo Komunalno trgovačko društvo Bilan još 2018. godine započelo s podjelom individualnih, čipiranih spremnika kućanstvima. Zvuči sjajno. Međutim, odvajanje otpada povećavalo im je troškove, koji su ionako izrazito visoki jer pelješke općine nemaju nijedno odlagalište na svom području. Općine Janjina i Ston našle su tek prostor za pretovarnu stanicu. Stonski je načelnik ove godine ‘zaradio‘ kaznenu prijavu zbog ilegalnog odlaganja otpada jer nisu našli rješenje. Smeće s Pelješca putuje sve dalje. Nakon Polače i Otočca, Orebić ima privremeni ugovor s odlagalištem u Karlovcu gdje tonu zbrinutog otpada plaćaju 180 eura.

Odvajanje košta

– Mislim da ćemo dobiti novi ugovor te smo već osigurali i transferirali 80.000 eura subvencija iz proračuna za odvoz otpada kako sav trošak ne bi pao na krajnje korisnike. Oni ionako plaćaju visoku cijenu usluge. Sve pelješke općine voze svoj otpad u Karlovac, vidjet ćemo dokad. Situacija je složena – kaže načelnik Ančić.

Ministarstvo i Fond obećali su financijsku pomoć, koja do općina još nije stigla.

– Moramo biti svjesni da će cijena usluge odvoza otpada biti još veća kad se otvori Centar za gospodarenje otpadom. Iznimno je bitno odvajanje i tu moram istaknuti da smo ove godine smanjili količinu miješanog komunalnog otpada za 350 tona u odnosu na lani. Turizam ima svoj udio u tome, sezona je na razini godine slabija samo dva posto, pa se može zaključiti da građani ipak sve više odvajaju – kaže Ančić.

Dok suh, prešani papir i karton uspijevaju pokriti troškove prijevoza, zbrinjavanje i trošak plastike, kao i drugdje, najveći je problem.

Jedna sortirnica, jedna kompostana

Metković jedini u županiji ima sortirnicu i kompostanu. Od 5,500 tona zaprimljenog biootpada prošle godine, samo deset posto je s područja Metkovića. Primaju iskoristiv organski materijal iz vrtova, od poduzeća koja održavaju javne površine ili opuzenskih otkupnih centara mandarina. Procjenjuje se da je na ovaj način, od otvaranja kompostane, zbrinuto oko 8.000 tona mandarina koje nisu završile u kanalima ili ostale na zemlji.

Što se tiče reciklabilnog otpada, mnogo govori sljedeći podatak: u odnosu na trošak odlaganja miješanog otpada – 56 eura po toni – trošak zbrinjavanja plastike plaćaju gotovo šest puta više.

– S odvajanjem otpada, raste potreba za radnom snagom i značajno rastu troškovi prikupljanja, pročišćavanja, struje, opreme i na kraju još moramo platiti 300 eura po toni plastike. Najmanji je problem prikupiti otpad, ali nije lako pokriti sve troškove, uključujući oporabitelje. Sustav je prenapregnut i opterećen očekivanjima države da se smanje opterećenja postojećih odlagališta te da se najmanje 55 posto mase komunalnog otpada odvaja, odnosno 60 posto do 2030. Istina, mi na jugu pasivniji smo po tom pitanju. Iako je Metković, sa sortirnicom i kompostanom, dogurao dalje od drugih u županiji, opet smo daleko od Čakovca ili Preloga koji su još prije 15 godina krenuli s rješavanjem otpada. Možda je i do mentaliteta. Ovdje i dalje imamo problem s divljim odlagalištima i nekontroliranim bacanjem glomaznog otpada u središtu grada – kaže Tomislav Jakić, direktor Čistoće Metković.

Posebno naglašava solidarnost koju je svojedobno pokazao Grad Ploče odlukom o privremenom prihvaćanju otpada s područja Metkovića, Opuzena, Zažablja i Kule Norinske do sanacije metkovskog odlagališta Dubravica nakon požara.

Na Dubravici godišnje završi oko pet i pol tisuća tona smeća – jednako koliko zbrinu u kompostani. Koliki su kapaciteti Dubravice i dokad može primati otpad?

– Koliko treba! Svi očekujemo Centar za gospodarenje otpadom, po kojoj god cijeni to bilo – izravan je Jakić.

Što se tiče reciklabilnog otpada, do rujna su premašili prošlogodišnju ukupnu količinu. Oko tri i pol tisuće kućanstva ima svoje, dok je središte grada sa stambenim zgradama opremljeno spremnicima za odvajanje otpada. U odnosu na isto razdoblje prošle godine, prikupili su oko 50 posto više biootpada, oko 70 posto više papira i kartona, a plastike i više. Od 31. kolovoza počeli su s provođenjem nasumičnih kontrola sadržaja spremnika i kontejnera za otpad, uz napomenu kako ta aktivnost nije usmjerena protiv građana nego s ciljem urednijeg, pravednijeg i učinkovitijeg sustava. Za prvi utvrđeni propust previđena je opomena, a kazna za bacanje smeća pored spremnika, ili primjerice za odlaganje otpada druge vrste u spremnik za reciklabilni otpad, je 40 eura. Ovisno o veličini preuzetog spremnika i broju pražnjenja, kućanstva u Metkoviću čistoću plaćaju između 8 i 30 eura mjesečno.

Preskup transport

Korčula je ove godine dobila svoje prvo reciklažno dvorište. Podjelom spremnika i gotovo 500 kućnih kompostera, značajno su smanjili masu miješanog komunalnog otpada koji se, po cijeni od 73,5 eura bez PDV-a, odlaže na odlagalištu Kokojevica.

– Bili smo među najgorima u Hrvatskoj po udjelu odvojenog otpada, ali sad očekujemo pomak. Odvojimo li 10 posto – to nije mnogo ali ipak je prihvatljivo za prvu godinu. U početku je bilo priličnog otpora, osobito među onima za koje smo u tom postupku otkrili da uopće ne plaćaju smeće. Mislim da je većina ipak u konačnici sa zadovoljstvom prihvatila nova pravila odlaganja, osobito stoga što se rezultati već vide na urednosti javih površina – kaže Marko Milat, tehnički direktor KTD Hober.

Na Korčuli je pet komunalnih društava, no KTD Hober pokriva otprilike pola otoka. Na individualizirani način gospodarenja otpadom počeli su prelaziti 2023. godine.

– Isprazniti 200 kontejnera i istresti otpad na odlagalište, to je najjeftinija usluga. Tona odvojenog otpada je četiri do šest puta skuplja nego odlaganje na odlagalištu. Nekad smo poslovali s dva kamiona i dvije posade, a danas, s devet tisuća različitih spremnika i odvajanjem otpada, radimo sa šest kamiona i šest posada. Sustav ne funkcionira kako je to teoretski zamišljeno niti kako se može čuti u medijima. Da ne govorimo koliko je čitava priča daleko od one da će komunalna društva zarađivati na odvajanju otpada. Naše je reciklažno dvorište zagušeno. Dok su Međimurje, Krk i Istra na 200 kilometara od velikih europskih centara, mi nismo došli ni do Splita – kaže Milat i ponavlja ono što što većina sugovornika naglašava – država bi trebala pomoći u rješavanju problema transporta s udaljenih područja i predaje otpada oporabiteljima, do kojih je vrlo teško doći.

Piše: Silvia Rudinović / Dubrovački vijesnik