Sjajan uspjeh VK Neretvanski gusar na Prvenstvu Hrvatske u veslanju koje se ovoga vikenda održava na zagrebačkom Jarunu. Za sada su osvojili ukupno 5 odličja od koji su dva zlatna: ženski četverac s kormilarom i Roko Mijić u skifu.
U kategoriji kadetkinja, četverac s kormilarom, Andrea Bunoza, Lara Volarević, Lana Bajo, Laura Mijić i Anja Pokrajac (kormilar) su osvojile prvo mjesto, a u kategoriji stariji kadeti, skif, stazu dugu 500 metara je najbrže izveslao Roko Mijić (2:01,89).
Za pola sekunde je zlato izmaklo Reini Bebić, ona je bila srebrena u kategoriji kadetkinja – skif, brža od nje je bila Nika Cetina (VK Glagoljaš) i to za 47 stotinki.
1 of 5
Srebrene su i kadetkinje Maris Gluščević i Ema Bebić u dvojcu, od njih su za 3,46 sekundi bile brže cure iz VK Arupinum.
Nikola Mijić je u skifu osvojio broncu na 1000m.
Popodne u 17:10 nastupit će seniorka Nataša Šustić.
Prije dosta godina, dok još nismo imali autocestu pa se iz Dalmacije do Rijeke išlo magistralom uz more, mrzila sam one puste okuke podno Velebita. Nikako proći tu dugu planinu i dokopati se Senja! Zamišljala sam Velebit kao pustu, kamenu planinu na kojoj od bure ništa ne može rasti. Kako sam se samo prevarila!
Tri dana Premužićeve staze od Zavižana do Baških Oštarija prošli smo kao u nekom zanosu. Nisi znao gdje pogledati od ljepote! Prvi dio, od Zavižana do Alana, prolazi kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit u dužini od 16 kilometara. Bezbroj puta smo zahvalili inženjeru Anti Premužiću što je tako lijepo i kvalitetno trasirao stazu, remek-djelo graditeljstva izgrađeno u kamenu i suhozidu, koja prolazi najljepšim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita. Nema velike visinske razlike pa je pogodna i sigurna i za one koji nisu vični planinarenju. I nakon gotovo sto godina od završetka gradnje 1933. godine, staza je u vrlo dobrom stanju.
Prvu noć prespavali smo u planinarskoj kući Alan na 1340 metara nadmorske visine. Ugodni domaćini dočekali su nas ukusnim varivom i hladnim pivom.
Beskrajno smo zahvalni našem predsjedniku Stipi Prci, koji je žrtvovao svoje vrijeme kako bi na kraju svakog dana dovozio naše stvari do smještaja. Zahvaljujući tome mogli smo opušteno planinariti samo s jednodnevnim ruksakom i dovoljno vode.
Druga dionica, od Alana do Skorpovca, bila je najduža, oko 20 kilometara, s prekrasnim vidicima na more, otoke, ponajprije Pag, ali i obronke pune cvijeća. Predivnog proljetnog cvijeća! Većim dijelom prolazi kroz gustu šumu, što nam je dobro došlo za odmor tijekom najtoplijeg dijela dana i pauzu za ručak.
Poslijepodne smo stigli do skloništa Skorpovac, a potom nas je Stipe u dvije ture prevezao do Kugine kuće (1180 m/nm), gdje smo noćili. Kuća je malo izvan pravca našeg kretanja, ali nas je ponovno dočekao topli obrok, kao i cisterna (čatrnja) ispred kuće pa su se neki čak i okupali u ledenoj vodi. Jedva sam dočekala bilo kakvu vodu pa sam oprala i kosu, naravno, u zaklonu šume.
Spavali smo u ogromnoj spavaonici u potkrovlju, s madracima na podu i u vlastitim vrećama za spavanje. Svi smo bili prilično umorni nakon dva dana planinarenja pa više nitko nije komentirao tko je i kako hrkao te koliko je puta ustajao tijekom noći. WC je iza kuće, u kolibi u šumi, i nije baš ugodno po mraku ići tamo ako se baš ne mora.
Nakon doručka u vlastitoj režiji krećemo na treći dio staze, od Skorpovca do Baških Oštarija. Jedan dio društva odvaja se i obilazi obližnje vrhove i kukove, neki idu do Dabarske ceste gdje ih čeka kombi, a mi ostali želimo prijeći čistu Premužićevu stazu od početka do kraja.
Ljuti me slab internet ili potpuni nedostatak signala pa mi se podaci sa sata nisu mogli učitati u Garmin aplikaciju na mobitelu. Nije bilo lako pročitati: „Ovaj tjedan nemate aktivnosti.“ A po cijele dane hodali!
Ipak, dolaskom u Baške Oštarije sve tri dionice su se učitale. Zbrajam – ukupno smo prošli 53 kilometra. Čitam na internetu da je Premužićeva staza duga 57 kilometara. Ma gdje su nam nestala četiri kilometra? Međutim, tradicionalna Premužićeva staza kretala je od sela Oltari, a mi smo se dovezli automobilima od ulaza u park do parkirališta podno Zavižana, kao što danas rade gotovo svi. Ma nevažno, prešli smo je u cijelosti, a koji kilometar više ili manje nije bitan.
Svi smo sretni. U Oštarijama za nagradu jedemo štrudle i pijemo pivo, a ispraznili smo i obližnji OPG s domaćim sirom i jogurtom.
Vozimo se do Gospića i restorana te smještaja Prašina, gdje noćimo. I gdje dugo ispiremo prašinu s kože.
Vlasnik nas moli da ranije večeramo jer tu večer ima veliku svadbu. Naravno, nakon večere dočekujemo svatove, pjevamo i plešemo. Vidimo i neke ljude iz Metkovića! Veselju nema kraja, a onda u dobrom raspoloženju pravimo svoju feštu ispred smještaja. Ubrala sam poljskog cvijeća pa smo odglumili i hvatanje buketa. Ne biste vjerovali kako se žene i nakon tri dana Velebita bore za buket. Bilo ih je i po podu.
Najbolje su nenadane i spontane zabave!
Ipak, u deset navečer bio je razlaz. Rano ujutro vozači su otišli po preostala dva kombija na Zavižan, vratili se po nas 27, ukrcali stvari i sretno nas dovezli u Metković.
Hvala Ivici Obšivaču i Ankici Batinović, kao i Stipi na vožnji, a Javorki Medić na organizaciji ovog izuzetno složenog izleta koji je besprijekorno odrađen!
Prvu noć spavali smo u hotelu Degenija iznad Krasnog, a posjetili smo i azil za medvjede u Kuterevu. Tu večer i noć padala je kiša pa smo sa strepnjom pratili prognoze za iduća tri dana. Srećom, vrijeme nas je poslužilo, a nije bilo ni toliko vruće kao u ostatku zemlje.
Ma odličan, odličan izlet!
Hvala i Kruni koji je napravio bezbroj izvrsnih fotografija te je promoviran u petnaestog potpredsjednika Gledavaca, potpredsjednika za fotografiju i snimku. Teško je bilo odabrati među više stotina fotografija, njegovih i drugih članova.
U Domu kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi održana je sinoć svečana promocija dvaju novih izdanja iz bogate nakladničke djelatnosti Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore. Riječ je o fototipskom izdanju knjige „Dalmacija na raskršću 1848. god.” akademika Grge Novaka te o drugom, dopunjenom i proširenom izdanju knjige „Bokeljske studije i ogledi” dr. sc. Domagoja Vidovića, objavio je portal Radio dux.
Promocija je okupila brojne predstavnike kulturnoga, društvenoga i javnoga života, ljubitelje povijesti, jezika i baštine, kao i članove hrvatske zajednice u Boki kotorskoj.
Program je moderirala prof. Ana Vuksanović, a održan je u ozračju obilježavanja Dana državnosti Republike Hrvatske, što je događaju dalo dodatnu simboličku dimenziju.
Predstavljanjem dviju knjiga koje se bave ključnim pitanjima povijesti, identiteta, jezika i kulturne baštine hrvatskoga naroda, Hrvatsko nacionalno vijeće još je jednom potvrdilo svoju važnu ulogu u očuvanju i promicanju hrvatske kulturne baštine na prostoru Crne Gore.
Okupljene je na početku pozdravio predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković, izrazivši zadovoljstvo što se upravo u prigodi Dana državnosti Republike Hrvatske javnosti predstavljaju dva iznimno vrijedna izdanja.
„Koristim prigodu da svima čestitam Dan državnosti Republike Hrvatske te da iskažem čast i zadovoljstvo što vas u ime Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore mogu pozdraviti na ovoj promociji“, kazao je Deković, istaknuvši kako predstavljene knjige na različite načine svjedoče o bogatstvu hrvatske povijesne, kulturne i jezične baštine.
Govoreći o knjizi „Bokeljske studije i ogledi”, Deković je istaknuo doprinos dr. sc. Domagoja Vidovića proučavanju hrvatskoga jezika, identiteta i kulturne povijesti Boke kotorske i Svebarja, naglasivši kako je riječ o autoru čiji je znanstveni rad već ostavio dubok trag u hrvatskoj filologiji i kulturnoj povijesti.
Osvrnuo se i na njegov nedavni izbor za suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ocijenivši ga potvrdom znanstvene izvrsnosti i predanoga rada.
Predstavljajući fototipsko izdanje knjige „Dalmacija na raskršću 1848. god.”, Deković je podsjetio na veličinu i značaj njezina autora, akademika Grge Novaka, jednoga od najistaknutijih hrvatskih povjesničara 20. stoljeća, dugogodišnjega predsjednika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te autora brojnih kapitalnih djela hrvatske historiografije.
O knjizi su potom govorili prof. dr. Slobodan Prosperov Novak, koji je s Viktorijom Franić Tomić napisao predgovor ovom izdanju, te dr. sc. Domagoj Vidović, autor pogovora.
Prof. dr. Slobodan Prosperov Novak svoje je izlaganje započeo čestitkom povodom Dana državnosti Republike Hrvatske, istaknuvši kako je riječ o datumu koji simbolizira ostvarenje višestoljetnih težnji hrvatskoga naroda za vlastitom državom. U nastavku je govorio o nastanku i sudbini Novakove knjige, podsjećajući kako je njezino prvo izdanje iz 1948. godine doživjelo političku osudu i gotovo uništenje.
Posebno je naglasio da je riječ o djelu koje je desetljećima bilo nepravedno zanemarivano, premda predstavlja jedno od najvažnijih historiografskih svjedočanstava o prijelomnoj 1848. godini. Prema njegovim riječima, Grga Novak uspio je na iznimno uvjerljiv način prikazati složene političke, nacionalne i društvene procese koji su obilježili hrvatske zemlje u vremenu europskih revolucija i nacionalnih preporoda.
Govoreći o sadržaju knjige, Prosperov Novak istaknuo je da 1848. godina predstavlja jednu od najdramatičnijih godina hrvatske povijesti, godinu u kojoj se snažno afirmira hrvatska nacionalna svijest, a na političku pozornicu stupa ban Josip Jelačić. Upravo tada oblikuju se procesi koji će dugoročno odrediti politički, kulturni i identitetski razvoj hrvatskih zemalja.
Posebnu pozornost posvetio je položaju Dalmacije i Boke kotorske u tom povijesnom razdoblju, istaknuvši kako knjiga otvara brojna pitanja koja su i danas aktualna. Naglasio je višestoljetnu pripadnost Boke kotorske zapadnoeuropskom kulturnom i civilizacijskom krugu te povijesne dvojbe koje su se kroz stoljeća pojavljivale između različitih političkih i kulturnih usmjerenja.
„More nije granica, more spaja. Ono povezuje Boku sa svijetom i stoljećima je bilo put kojim su se prenosile ideje, znanja i kulturni utjecaji“, poručio je Prosperov Novak, podsjećajući na važnost očuvanja povijesne svijesti i razumijevanja vlastitih korijena.
O knjizi je potom govorio i dr. sc. Domagoj Vidović, koji je istaknuo kako Novakovo djelo ni nakon gotovo osam desetljeća nije izgubilo svoju relevantnost. Naprotiv, smatra da današnjem čitatelju pruža dragocjen uvid u složene procese oblikovanja nacionalnih identiteta, političkih ideja i kulturnih prostora na istočnoj obali Jadrana.
Vidović je naglasio kako je Grga Novak među prvima sustavno ukazivao na važnost Dalmacije i Boke kotorske u ukupnom hrvatskom povijesnom prostoru te na složenost političkih i društvenih odnosa koji su obilježili sredinu 19. stoljeća. Posebno je istaknuo vrijednost knjige za suvremene istraživače, jer ona pruža obilje podataka, izvora i promišljanja koji i danas mogu poslužiti kao poticaj za nova istraživanja.
Vidović ocjenjuje kako se objavljivanjem ove knjige ne vraća samo jedno vrijedno historiografsko djelo, nego i važan dio kolektivne memorije hrvatskoga naroda. Podsjetio je da razumijevanje prošlosti nije samo akademsko pitanje, nego preduvjet za odgovorno promišljanje sadašnjosti i budućnosti.
Drugi dio promocije bio je posvećen knjizi „Bokeljske studije i ogledi”, koja je pred publiku stigla u dopunjenom i proširenom izdanju. Knjiga objedinjuje višegodišnja autorova istraživanja o jezičnoj, kulturnoj i povijesnoj baštini Boke kotorske i Svebarja te donosi niz novih priloga i znanstvenih spoznaja.
Predstavljajući novo izdanje, prof. dr. Slobodan Prosperov Novak naglasio je kako je ova knjiga jedno od najznačajnijih suvremenih djela o jeziku, kulturi i identitetu Boke kotorske. Posebno je istaknuo da ona donosi gotovo dvjesto stranica novoga sadržaja, što svjedoči o autorovoj kontinuiranoj istraživačkoj aktivnosti.
U svom obraćanju osvrnuo se i na nedavni izbor Domagoja Vidovića za suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ocijenivši to velikim priznanjem za njegov znanstveni rad. Istaknuo je kako je Vidović tijekom godina izrastao u jednog od najupućenijih istraživača hrvatske jezične i kulturne baštine Boke kotorske, kao i da je njegov rad dao snažan doprinos razumijevanju povijesnih i jezičnih procesa na tom području.
„Došao je čovjek koji može objediniti dosadašnja istraživanja, nastaviti ih razvijati i predvoditi novi naraštaj proučavatelja ovoga prostora“, kazao je Prosperov Novak.
Posebno je pohvalio Vidovićevu sposobnost povezivanjajezikoslovnih, povijesnih i kulturnih tema u jedinstvenu cjelinu, naglašavajući kako knjiga ne govori samo o jeziku nego i o ljudima, njihovoj samosvijesti, povijesti i kulturnom nasljeđu.
Zahvaljujući na riječima potpore, dr. sc. Domagoj Vidović istaknuo je kako je Boka kotorska njegov „izabrani zavičaj”, prostor kojemu se uvijek iznova vraća i kojemu je posvetio velik dio svojega znanstvenoga rada.
Apostrofirao je svoju duboku povezanost s Bokom, njezinim krajolikom, ljudima i kulturnom baštinom, naglasivši kako istraživanje ovoga prostora nikada nije bilo samo profesionalna obveza.
„Postoji posao i postoji ljubav. Ovo nije samo posao, ovo je ljubav“, kazao je Vidović, izazvavši snažan pljesak okupljene publike.
Naročito je istaknuo važnost suradnje s Hrvatskim nacionalnim vijećem Crne Gore, zahvaljujući kojoj su ostvarena brojna vrijedna istraživanja i otkrića. Među njima je izdvojio pronalazak povijesnih potvrda o uporabi naziva hrvatski jezik na području Kotora, kao i nova saznanja o rasprostranjenosti hrvatskih govora prema području Svebarja.
Takvi rezultati, naglasio je, potvrđuju važnost sustavnoga istraživanja hrvatske kulturne i jezične baštine te otvaraju nove mogućnosti za buduća znanstvena proučavanja.
Večer je zaključena u ozračju srdačnosti i iskrenoga zanimanja publike za teme koje su otvorile predstavljene knjige. Kao simboličan završetak programa, dr. sc. Domagoj Vidović prve je primjerke knjiga uručio umirovljenom kotorskom profesoru Josipu Gržetiću, odajući mu priznanje za dugogodišnje, predano i postojano praćenje kulturnoga i društvenoga života hrvatske zajednice u Crnoj Gori.
Organizator promocije bilo je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, a glavni financijski pokrovitelj Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Nakon završetka bogate rukometne karijere, Srećko Jerković vraća se u Metković, izvijestio je RK Metković Zalmo.
Jerković je svoje prve rukometne korake napravio u RK Jerkovac, nakon čega je prešao u RK Metković 1963. Karijeru je potom nastavio u RK Split, RK Umag i RK Poreč, dok je najduži i najuspješniji dio proveo u mađarskom BSK Komlu.
U Mađarskoj je odigrao 11 sezona, više od 300 utakmica i postigao preko 1300 pogodaka. Tijekom tog razdoblja izgradio je status jednog od važnijih igrača kluba te stekao i iskustvo nastupa na višoj natjecateljskoj razini.
Povratkom u Metković, Srećko Jerković postaje dio klupskog sustava uoči nove sezone.
Danas je u Metkoviću svečano obilježena 35. obljetnica ustrojavanja A satnije Zbora narodne garde Metković, prve postrojbe Hrvatske vojske u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Obilježavanje je organizirala Udruga veterana 4. gardijske brigade Dubrovačko-neretvanske županije, okupivši brojne nekadašnje pripadnike postrojbe, predstavnike državnih, županijskih i gradskih institucija, policije, vatrogastva te građane.
Program je započeo okupljanjem živućih pripadnika A satnije u Sportskoj ulici, nakon čega je ulicama grada održan svečani mimohod. Sudionici su kroz Metković pronijeli veliku hrvatsku zastavu uz pratnju Gradske glazbe Metković. U mimohodu su sudjelovali predstavnici Grada Metkovića, Dubrovačko-neretvanske županije, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske te vatrogasnih postrojbi.
Središnji dio obilježavanja održan je u Industrijskoj ulici, na prostoru nekadašnje vojarne A satnije ZNG-a, gdje je otkriveno spomen-obilježje posvećeno pripadnicima postrojbe. Svečanost je započela izvođenjem hrvatske himne u izvedbi Klape Delta.
Ratni put A satnije prisutnima je predstavila Romana Gabrić, podsjetivši na ulogu postrojbe u prvim danima Domovinskog rata te njezin doprinos obrani juga Hrvatske.
Okupljenima su se potom obratili jedan od ratnih zapovjednika postrojbe Dane Rendulić, gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan, Nikša Sentić u ime župana Dubrovačko-neretvanske županije Blaža Peze, Eleonora Pavlović u ime potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda te Ante Danić u ime potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića.
Spomen-obilježje svečano je otkrio Ivo Čotić, prvi ranjeni pripadnik A satnije ZNG-a, dok je blagoslov predvodio don Nedjeljko Kešina.
1 of 60
RATNI PUT A SATNIJE ZNG-a METKOVIĆ
A satnija ZNG-a Metković ustrojena je 1. lipnja 1991. godine kao prva profesionalna postrojba u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, čime započinje organizirana obrana tadašnje općine Metković i doline Neretve.
Nakon priprema koje su započele tijekom svibnja 1991. godine, postrojeno je oko 120 gardista, a ubrzo su im se pridružili i dragovoljci iz zapadne Hercegovine. Slijedilo je intenzivno opremanje, naoružavanje i vojna obuka.
Vatreno krštenje postrojba je doživjela 14. i 15. rujna 1991. godine u akciji „Zelena Tabla – Male Bare“ u Pločama. A satnija imala je ključnu ulogu u zauzimanju skladišta naoružanja „Male Bare“, čime je omogućeno naoružavanje hrvatskih postrojbi od Dubrovnika do Šibenika i šire. U borbama kod vojarne „Sidrište“ ranjeni su Ilija Volarević, Ivica Marušić i Ivo Čotić, prvi ranjenici postrojbe.
Nakon početka agresije na jug Hrvatske 1. listopada 1991. godine, A satnija uključuje se u obranu šireg dubrovačkog područja. Posebno značajnu ulogu imala je u obrani Čepikuća, gdje je zajedno s drugim hrvatskim postrojbama mjesecima zaustavljala nadmoćnije snage JNA i srpsko-crnogorskog agresora.
Pripadnici satnije bili su svakodnevno izloženi topničkim, pješačkim i zračnim napadima, a sudjelovali su u brojnim borbenim i diverzantskim zadaćama na području Dubrovačkog primorja.
Treći vod satnije sudjelovao je u obrani Dubrovnika, gdje je raspoređen na crti obrane Knezovi – Pobrežje – Petrovo Selo. U tim borbama ranjeni su Amir Voloder, Tadija Barišić i Zoran Kaleb, koji je tom prilikom zarobljen.
Tijekom borbi za obranu Stona i Pelješca krajem studenoga i početkom prosinca 1991. godine, satnija je ponovno bila među ključnim postrojbama koje su zaustavile neprijateljsko napredovanje prema poluotoku. U tim teškim borbama poginuo je Renato Čović, dok je veći broj pripadnika ranjen.
Početkom 1992. godine postrojba ulazi u sastav 116. brigade Hrvatske vojske te sudjeluje u borbama na neumskom i stolačkom bojištu, uključujući oslobađanje i obranu položaja na području Drijena, Rujnice, Stolova, Vodenog Dola, Drenovca i Prenja.
Tijekom operacija na stolačkom ratištu poginuo je Eugen Erjauc, dok su brojni pripadnici ranjeni u svakodnevnim borbama za očuvanje dostignutih položaja.
Početkom 1993. godine satnija se vraća u sastav 4. gardijske brigade, gdje postaje 3. satnija 3. bojne. Već 22. siječnja iste godine sudjeluje u Vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica, jednoj od najvažnijih operacija Domovinskog rata.
U operaciji Maslenica i borbama koje su uslijedile poginuo je Marijo Nikolić – Kiš, dok je čak 14 pripadnika satnije ranjeno.
Pripadnici nekadašnje A satnije ZNG-a Metković sudjelovali su i u svim završnim pobjedničkim operacijama Hrvatske vojske: „Zima ’94“, „Ljeto ’95“, „Oluja“, „Maestral“ i „Južni potez“.
Posljednji poginuli pripadnik postrojbe bio je Stjepan Dropulić iz Ploča, koji je život položio 23. prosinca 1994. godine tijekom operacije „Zima ’94“ na Dinari.
Od svog ustrojavanja 1991. godine pa do završetka Domovinskog rata, A satnija ZNG-a Metković dala je nemjerljiv doprinos obrani juga Hrvatske i stvaranju slobodne, samostalne i neovisne Republike Hrvatske.
Šibensko-kninska županija te gradovi Vukovar i Opuzen dobili su suglasnost hrvatske Vlade da se zaduže, županija i Vukovar kako bi financirali izgradnju i rekonstrukciju škola i sportskih dvorana, a Opuzen kako bi izgradio infrastrukturu u sportsko-rekreacijskoj zoni.
Opuzen se zadužuje kako bi mogao financirati kapitalni projekt izgradnje pristupne prometnice, parkirališta i nogostupa sportsko-rekreacijske zone. Zadužuje se kod Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) u iznosu od 140.000 eura, s rokom otplate kredita od deset godina, bez počeka, u jednakim mjesečnim ratama, uz fiksnu godišnju kamatnu stopu od 2,97 posto.
Vlada je suglasnost dala nakon ocijene da i Šibensko-kninska županija i Vukovar i Opuzen ispunjavaju zakonske uvjete za zaduženje, sukladno Zakonu o proračunu koji propisuje da općine, gradovi i županije mogu podizati kredite za investicije financirane iz vlastitih proračuna, uz ograničenje da godišnje obveze ne prelaze 20 posto prihoda ostvarenih u godini prije zaduženja.
Maestralno su plavo bijeli zaključili uspješnu sezonu, visokom pobjedom proslavili su novi trijumf u kupu. Šteta što je malo gledatelja pratilo golijadu Iza Vage, oni koji su bili na tribinama mogli su uživati u prepoznatljivoj igri momčadi trenera Gorana Galova i iznimnoj efikasnosti. Dođe takav dan kad što god zamisliš i ostvariš, jednostavno dojam je da su domaćini tresli protivničku mrežu kad god su poželjeli, piše Dalmatinski nogomet.
A, nije se mogao naslutiti ovakav rasplet nakon uvodnih desetak minuta. Naime, u 7. minuti udarac Ivana Čurjurića s bijele točke obranio je Filip Vasilj. Kaznenom udarcu prethodio je prekršaj Davida Barišića nad Antom Vukadinovićem. Koju minutu kasnije Vasilj skida zicer kapetanu gostiju Vukadinoviću i tu je bio početak kraja gostiju iz Posedarja. Te dvije reakcije domaćeg vratara kao da su „probudile” plavo bijele i kada je Petar Šetka u 22. minuti načeo mrežu mladog Duje Brale slijedio je potop gostiju. Do odlaska na stanku domaćini su još tri puta zatresli mrežu vitezova.
U nastavku kanonada se nastavila, u prosjeku svakih deset minuta po jedna nova realizacija, nova četiri pogotka domaćina i njihova rekordna ligaška pobjeda ove sezone. Kapetan plavo bijelih Mario Marić obilježio je susret hat-trickom, Vasilj je potvrdio već poznatu kvalitetu, jedini je odradio svih 30 susreta, a Neretva je primila ukupno 26 pogodaka, najmanje od svih sudionika.
NERETVA – HRVATSKI VITEZ 8:0
METKOVIĆ – Stadion Iza Vage. Gledatelja 80. Sudac: Slaven Brkić (Šibenik). Pomoćnici: Plenča i Štampalija.
Povodom dana državnosti članovi UDVDR RH, podružnice Dubrovačko neretvanske položili su vijence na županijskom spomeniku hrvatskim braniteljima na Vjetrenom mlinu, sjećajući se onih koji su svoje živote ugradili u temelje naše domovine.
Čestitali su Dan državnosti žiteljima Dubrovačko neretvansk županije.
Posebne četitke uputili su suborcima iz A satnije 1 bojne 116 brigade povodom 35 godina osnutka prve profesionalne gardijske postrojbe u ovom dijelu Hrvatske.
Planirate dječji rođendan, krštenje, pričest, obiteljsko slavlje ili neki poseban događaj? Želite djeci pružiti nezaboravno iskustvo puno smijeha, igre i veselja? Bouncy Boom Napuhanci Vid donose savršeno rješenje za svaku proslavu!
Naši napuhanci pretvaraju svako dvorište, igralište ili prostor za proslave u pravi mali zabavni park. Djeca će uživati u skakanju, penjanju i spuštanju, dok roditelji mogu bezbrižno uživati u druženju znajući da su mališani aktivni i zabavljeni.
Zašto odabrati Bouncy Boom Napuhance Vid?
✅ Sigurni, uredni i redovito održavani napuhanci
✅ Različiti modeli i veličine za sve uzraste
✅ Dostava, postavljanje i montaža na dogovorenu lokaciju
✅ Idealno za dvorišta, igraonice, vrtiće, škole i razne evente
✅ Zabava koja djeci ostaje u sjećanju
U našoj ponudi:
🎪 Dvorci na napuhavanje
🛝 Napuhanci s toboganima
🦸 Tematski modeli (superheroji, princeze i drugi omiljeni likovi)
💦 Vodeni napuhanci za vruće ljetne dane
Dostupni na području cijele Dubrovačko-neretvanske županije
📍 Dubrovnik
📍 Metković
📍 Ploče
📍 Opuzen
📍 Korčula
📍 i okolna mjesta
Bez obzira organizirate li malo obiteljsko okupljanje ili veći događaj, naši napuhanci prilagodit će se vašim potrebama i prostoru.
📅 Rezervirajte svoj termin na vrijeme i osigurajte vrhunsku zabavu za najmlađe!
📞 Kontakt: 098 953 5601
📸 Instagram: @napuhanci_vid
📩 Pošaljite upit u inbox za ponudu i dostupnost termina.
🎂🎈 Uz Bouncy Boom Napuhance Vid svaki dječji osmijeh postaje uspomena za cijeli život!
U Zgradi političkih stranaka u Metkoviću je danas održana izborna sjednica Hrvatskoga ronilačkog saveza čije priopćenje prenoismo u cijelosti:
Danas 30. svibnja 2026. g. održana je izborna sjednica Sabora Hrvatskog ronilačkog saveza (HRS-a) na kojoj je izabrano novo vodstvo HRS-a na čelu s predsjedničkim kandidatom Čuljkom koji je tako dobio još jedan mandat.
Ova sjednica je održana nakon prekinute sjednice Sabora 20. svibnja 2025. g. koju je jedan dio članica HRS-a pokušao iskoristiti nastavljajući sjednicu iako nisu imali potrebnu većinu te izabrali svoje vodstvo.
Ured za udruge Grada Zagreba je priznao tu nelegitimnu sjednicu, ali je Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije poništilo spomenuto rješenje o unosu promjena osoba ovlaštenih za zastupanje u Registar udruga RH u ožujku 2026. g. te vratilo priču na početak, odnosno na situaciju u kojoj se trebao ponoviti izborni sabor HRS-a kako bi se legitimno izabralo novo vodstvo i osoba za zastupanje HRS-a.
Sukladno tome, a temeljem Statuta, sabor u Metkoviću na dan 30. svibnja 2026. g. sazvala je zadnja osoba za zastupanje upisana u Registar udruga RH te je Čuljak dobio jednoglasnu podršku svih prisutnih članica Sabora HRS-a.
Sada je na Uredu za opću upravu i imovinsko-pravne odnose Grada Zagreba da donese odgovarajuće rješenje kako bi se HRS ponovno vratio u funkciju.
Bitno za naglasiti je kako je dio članica zatražio sazivanje Sabora mimo procedure, Statuta i zakona, koje se održava također danas u Zagrebu, samo nekoliko sati iza Sabora u Metkoviću, ponovno pokušavajući nametnuti novo vodstvo HRS-a po „svojoj proceduri i pravilima“, iako im je prethodni takav pokušaj poništen odlukom Ministarstva.
Od nadležnog ureda sada se očekuje brzo donošenje zakonski pravovaljanog rješenja kako bi se spriječile nezakonitosti, uzurpacija i zlouporabe položaja i ovlasti od osoba koje ilegalno borave u uredu HRS-a.
Utrka Pelješkim mostom od svog je začetka u trkačkoj zajednici na glasu kao jedinstveno iskustvo: prilika za trčanje preko jednog od najupečatljivijih mostova u ovom dijelu Europe pruža se samo jednom godišnje, objavio je Dubrovački vjesnik.
Zato ne čudi što je ovaj sportski događaj, koji već petu godinu zajednički organiziraju Du Motion i Hrvatske ceste uoči Dana državnosti, ponovno privukao veliki interes. Sva su se raspoloživa mjesta, njih 500, popunila gotovo odmah, a na startnoj listi nanizali su se sudionici iz 12 zemalja. Uz brojne domaće trkače, našli su tu i oni iz Slovenije, Crne Gore, Poljske, Njemačke, Bosne i Hercegovine, Srbije, Češke, Australije, Rusije, SAD-a i Perua.
Na stazi dugoj 5,5 kilometara, kojom se u suton trči u oba smjera preko mosta, najbrži su ovog puta bili Marin Desnica (19:29) u muškoj i Rita Biliš (22:45) u ženskoj kategoriji.
– Nisu svi lovili što bolje vrijeme, među trkačima je bilo puno rekreativaca, roditelja s djecom, pa i onih kojima je ovo bila prva utrka u životu. Njima je u prvom planu bio doživljaj mosta iz posve druge perspektive. Trčati u zlatnom svjetlu zalazećeg sunca, s morem i otocima pod nogama, iskustvo je koje se teško uspoređuje s bilo kojom drugom stazom. “Pelješki most je poseban sam po sebi, a kad ga nakratko ovako “ustupimo” trkačima, nastaje atmosfera kakvu je teško opisati. Most spaja obale, ali i ljude, i to se osjeti u svakom trenutku, od okupljanja uoči starta, do slavlja na cilju. Iako smo povećali broj startnih mjesta, utrka je ponovno iznimno brzo popunjena, što potvrđuje da je postala nešto što ljudi željno iščekuju iz godine u godinu, istaknuo je direktor Du Motiona Alen Bošković.
Svi oni koji nisu uspjeli na vrijeme doći do svog startnog broja novu će priliku imati za godinu dana. No nema sumnje da će i tada morati biti jako brzi, jer oni koji je jednom dožive, redovito joj se vraćaju, podsjećaju organizatori.
O knjizi su potom govorili prof. dr. Slobodan Prosperov Novak, koji je s Viktorijom Franić Tomić napisao predgovor ovom izdanju, te dr. sc. Domagoj Vidović, autor pogovora.
