Nakon što je splitski građevinar Predrag Bilbija iznio svoje mišljenje o stanju Pelješkog mosta, u kojem kritizira projektanta, slovenskog arhitekta Marjana Pipenbahera, za čije je izjave dane u intervjuu za N1 ustvrdio da „minimiziraju problem oštećenja zaštitnog sloja pilona i sugeriraju postupak sanacije po onoj narodnoj: ‘drži vodu dok majstori odu’“, javio nam se Pipenbaher, koji u svom očitovanju „kategorički odbacuje ocjenu da podcjenjuje nastalu štetu ili obmanjuje javnost“, piše Slobodna Dalmacija.
– Pročitao sam na portalu Slobodne Dalmacije članak gospodina Predraga Bilbije o površinskim pukotinama na pilonima Pelješkog mosta. Zahvaljujem mu na stručnom interesu, ali moram kategorički odbaciti ocjenu da podcjenjujem nastalu štetu ili obmanjujem javnost.
Najprije važna napomena o kontekstu: g. Bilbija komentira moje izjave iz televizijskog intervjua namijenjenog široj javnosti. U takvom je formatu postupak sanacije nužno opisan pojednostavljeno i laički, kako bi ga razumio gledatelj bez građevinskog znanja – ne radi se o tehničkoj specifikaciji sanacije.
Ocjenjivati stručnu razinu projektanta na temelju medijskog nastupa i iz toga izvoditi zaključke o „niskoj stručnoj razini tumačenja“ nije korektno s obzirom na moje stručno znanje i međunarodne reference na području projektiranja najzahtjevnijih mostova s velikim rasponima.
Pelješki most je od strateškog značaja za Republiku Hrvatsku. Toga sam bio dobro svjestan u fazi projektiranja mosta, zbog čega je posebna pažnja posvećena i osiguravanju trajnosti i dugoročne stabilnosti mosta. Projektirani su samozbijajući betoni viših čvrstoća, s dodacima koji povećavaju otpornost na soli i kloride.
Kod svih betonskih elemenata, s obzirom na izloženost morskom okolišu, projektirane su odgovarajuće debljine zaštitnih slojeva betona, koji su dodatno armirani nehrđajućom armaturom koja dodatno ograničava širinu pukotina.
Sve betonske površine također su dodatno zaštićene kvalitetnim premazima na bazi inhibitora korozije, koji prodiru kroz beton i na površini armature stvaraju zaštitni pasivni sloj koji sprječava dodir s kloridima, vlagom i kisikom. Time se bitno produljuje životni vijek armiranobetonskih konstrukcija. Projektom su također bile propisane sve potrebne mjere za zaštitu površina i njegu mladog betona u izloženom morskom okolišu.
Pritom naglašavam da stanje pukotina nikako nije obrađeno površno. Izvršen je detaljan pregled svih pilona. Izvedena su temeljita forenzička i laboratorijska ispitivanja zaštitnog sloja betona od uglednih hrvatskih institucija, među kojima su Zavod za materijale Građevinskog fakulteta u Zagrebu i Institut IGH.
Prijedlog postupka sanacije izrađen je u suradnji s priznatim hrvatskim stručnjacima s područja sanacija betonskih konstrukcija. Tvrdnja da se radi o niskoj stručnoj razini obrade problema stoga ne stoji – iza ocjene stanja i pripreme sanacije stoji širok krug neovisne struke.
Isto tako moram upozoriti na više netočnih navoda na koje se oslanja mišljenje gospodina Bilbije.
Prvo, nije točna tvrdnja da iznosi projektirana debljina zaštitnog sloja betona na pilonima 30 do 40 mm. Projektirani zaštitni sloj betona na pilonima do nosive armature iznosi 65 mm, a na stupovima pilona ispod kolničke konstrukcije čak 75 mm. Upravo zbog veće debljine, zaštitni je sloj u vertikalnom i horizontalnom smjeru dodatno armiran i nehrđajućom armaturom promjera 14 mm. Tvrdnje o premalim zaštitnim slojevima betona stoga se temelje na netočnim informacijama i pretpostavkama.
Drugo, netočno je navedena i širina pukotina. Vrijednost od 3 mm ne stoji – ispravna vrijednost je 0,3 mm. Pretežni dio pukotina je, dakle, širine do 0,3 milimetra, što je unutar dopuštenih vrijednosti za betonske konstrukcije prema važećim normama. Razlika za faktor deset bitno mijenja sliku o ozbiljnosti stanja i upravo takve netočnosti nepotrebno uznemiruju javnost. Manji je dio dubljih i širih pukotina, ali sve ugrožavaju trajnost i dugoročnu stabilnost pilona.
O prirodi oštećenja: riječ je o pukotinama na vanjskom, najizloženijem dijelu zaštitnog sloja betona, koji je na pilonima projektiran u debljini od 65 mm. Detaljnim pregledom svih šest pilona, koji su neovisno izvršili Institut IGH i Zavod za materijale Građevinskog fakulteta u Zagrebu, utvrđeno je da je na većem dijelu površine pilona utvrđena dubina pukotina između 30 i 40 mm, dok su lokalno dubine i preko 60 mm. Glavna poprečna armatura ima promjer od 20 mm, tako da projektirana debljina betona iznad glavne vertikalne nosive armature iznosi 85 mm.
Ne samo prema mojoj, nego i prema stručnoj procjeni renomiranih kolega iz Instituta IGH i Zavoda za materijale Građevinskog fakulteta u Zagrebu, pojava mrežastih pukotina nije povezana s problemima nosivosti konstrukcije, već s tehnološkim utjecajima tijekom betoniranja te nedovoljnom zaštitom i njegom mladog betona tijekom gradnje.
Nastale su zbog plastičnog skupljanja betona, ubrzanog površinskog isušivanja pod djelovanjem vjetra, sunčevog zračenja i temperaturnih gradijenata unutar zaštitnog sloja betona. Na problematiku zaštite i njege mladog betona izvođač je tijekom gradnje više puta upozoren od strane projektanta i od strane inženjera iz Instituta IGH, koji su vršili nadzor nad gradnjom mosta.
Daleko od toga da bi kao glavni projektant mosta taj problem minimizirao. Samo je potrebno pojasniti situaciju nestručnoj javnosti nakon nekih senzacionalističkih i netočnih medijskih objava. Stabilnost mosta ni u jednom trenutku nije bila ugrožena, no u pitanje je dovedena njegova trajnost, što posljedično utječe i na dugoročnu stabilnost građevine.
Postojeće pukotine predstavljaju potencijalne putove za prodor vode i klorida prema armaturi, što može negativno utjecati na dugoročnu trajnost i stabilnost mosta.
Slažem se s gospodinom Bilbijom da je potrebno sanaciju provesti temeljito, a ne kozmetički, te most redovito održavati. Uz predviđenu stručnu sanaciju bit će osigurana propisana trajnost i dugoročna stabilnost mosta za predviđeni životni vijek od minimalno 120 godina.
Projekt otklanjanja nedostataka na pilonima je u završnoj fazi. Kineski izvođač počet će s uklanjanjem svih nedostataka na Pelješkom mostu u listopadu ove godine, naveo je Marjan Pipenbaher, prenosi Slobodna Dalmacija.
