Sjajan uspjeh VK Neretvanski gusar na Prvenstvu Hrvatske u veslanju koje se ovoga vikenda održava na zagrebačkom Jarunu. Za sada su osvojili ukupno 5 odličja od koji su dva zlatna: ženski četverac s kormilarom i Roko Mijić u skifu.
U kategoriji kadetkinja, četverac s kormilarom, Andrea Bunoza, Lara Volarević, Lana Bajo, Laura Mijić i Anja Pokrajac (kormilar) su osvojile prvo mjesto, a u kategoriji stariji kadeti, skif, stazu dugu 500 metara je najbrže izveslao Roko Mijić (2:01,89).
Za pola sekunde je zlato izmaklo Reini Bebić, ona je bila srebrena u kategoriji kadetkinja – skif, brža od nje je bila Nika Cetina (VK Glagoljaš) i to za 47 stotinki.
1 of 5
Srebrene su i kadetkinje Maris Gluščević i Ema Bebić u dvojcu, od njih su za 3,46 sekundi bile brže cure iz VK Arupinum.
Nikola Mijić je u skifu osvojio broncu na 1000m.
Popodne u 17:10 nastupit će seniorka Nataša Šustić.
Izložba fotografija koja se trebala održati u Pločama otkazana je nakon što se u javnosti otvorilo pitanje povezanosti autora izložbe Dragana Pečurice s nekadašnjim logorom Morinj u Crnoj Gori.
O slučaju su se priopćenjem oglasili Ivan Škarić iz HDZ-a Ploče, dok je na njegove navode reagirao organizator izložbe Miško Erak. Prenosimo ih u cijelosti:
GRAD PLOČE ORGANIZIRA IZLOŽBU “UMJETNIKA” ČIJE SE IME SPOMINJE U SVJEDOČENJIMA LOGORAŠA MORINJA?!
Teško je kao čovjek iz Ploča ostati ravnodušan na ono što se danas trebalo dogoditi u našem gradu. Grad Ploče i Turistička zajednica Grada Ploča suorganizatori su izložbe crnogorskog umjetnika Dragana Pečurice. U organizaciji i odobravanju ovog programa sudjeluje i Grad Ploče, na čelu s gradonačelnikom. I sve bi možda izgledalo kao još jedan kulturni događaj da se ime autora ne pojavljuje u dokumentaciji i svjedočenjima vezanim uz logor Morinj. Morinj nije samo ime iz nekog davnog vremena. Kroz taj je logor, koji je bio aktivan od 3. listopada 1991. do 18. kolovoza 1992. godine, prema dostupnim podacima prošlo oko 292 do 300 hrvatskih branitelja i civila, većinom s dubrovačkog i južnohrvatskog područja. Među njima su bili i ljudi iz našeg kraja i našega grada. Pločanski branitelji bili su zatočeni u Morinju. I upravo zato boli kada vidim da se u Pločama, u gradu koji bi trebao posebno razumjeti što Morinj znači, organizira izložba osobe čije se ime spominje u svjedočenjima bivših zatočenika.
Ovo više nije pitanje umjetnosti. Ovo je pitanje odnosa prema našim braniteljima. Ovo je pitanje kako Grad Ploče može svojim imenom stati iza jednog takvog događaja, bez očigledne prethodne provjere osobe, a pritom potpuno zanemariti naše ljude koji su prošli kroz Morinj. Zanemariti njihova sjećanja, njihovu bol i njihovu dostojanstvo. Kako drugčije opisati ovo nego riječju – sramota. Ploče su grad koji dobro zna što znači Domovinski rat. Naši ljudi bili su na bojištima, naši branitelji bili su zarobljavani, a neki su završili upravo u Morinju. Zato najmanje što su zaslužili jest poštovanje. Želim ovdje posebno zahvaliti braniteljima koji su jučer tijekom dana upozorili Ministarstvo hrvatskih branitelja na ovaj događaj i potaknuli da se spriječi održavanje izložbe.
Morinj se ne smije pretvoriti u fusnotu, a branitelji ne smiju postati nevažni kada prođu obljetnice i službeni govori. Ako Grad Ploče može organizirati i podržati ovakav program, onda je sasvim jasno da je briga za branitelje ostala negdje po strani, stoji u priopćenju Ivana Škarića.
REAKCIJA Miška Eraka, organizatora izložbe i manifestacije ILIRIKON:
ILIRIKON 2026. međunarodna je znanstvena i kulturno-umjetnička manifestacija koja se ove godine održava u Pločama i okuplja oko stotinu sudionika iz više država. Cilj ILIRIKONA nije samo govoriti o povijesti i baštini Ilira, nego i predstaviti Ploče kao kulturnu destinaciju. Zato naše goste svakodnevno vodimo na ilirske gradine i gomile Staševice, Baćine i Pline, nakon čega se održavaju brojne prezentacije te drugi znanstveni, kulturni i umjetnički sadržaji.
Ni ja, ni Udruga Obličevac, ni ostali uključeni u organizaciju nismo imali informaciju koja bi Dragana Pečuricu povezivala s logorom Morinj. Nismo provjeravali ratnu prošlost svakoga od stotinjak sudionika jer takve provjere nisu u mogućnosti ni nadležnosti jedne civilne udruge. Za to postoje nadležna državna tijela. Čim smo iz relevantnih izvora upozoreni na ozbiljne informacije koje Dragana Pečuricu povezuju s Morinjem, za mene nije bilo nikakve dvojbe.
Njegova izložba odmah je otkazana, kao i otvaranje koje je bilo najavljeno za subotu, 26. rujna. Odgovornost se ne mjeri time jeste li mogli znati ono što vam nije bilo dostupno, nego onime što učinite kada saznate istinu. Kao organizatoru ILIRIKONA, hrvatskom branitelju i nositelju Spomenice Oluja, otkazivanje izložbe bilo mi je jedino moguće, ispravno i odgovorno postupanje. Prema žrtvama logora Morinj, hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima drugačije se nije ni smjelo postupiti.
Nogometaši Neretve upisali su uvjerljivu pobjedu u 6. kolu 3. NL Jug, svladavši na Iza Vage GOŠK Kaštela s čak 7:0.
Metkovci su pitanje pobjednika praktički riješili već u prvom poluvremenu. Antonio Raguž pogodio je u 2. minuti, a Mario Marić u 9. i 23. minuti za velikih 3:0. Pred odlazak na odmor zabio je i Brajković u 45. minuti.
Neretva je i u nastavku nastavila u istom ritmu. Vidović je u 62. minuti povećao na 5:0, Eduard Raguž zabio je u 78., dok je Marić u 83. minuti iz jedanaesterca kompletirao hat-trick za konačnih 7:0.
Nakon gostujućeg poraza od Sloge u prošlom kolu, Neretva je tako na najbolji mogući način odgovorila na Iza Vage i stigla do uvjerljive pobjede pred domaćom publikom.
Cijene poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj u 2025. godini pokazale su značajne razlike ovisno o vrsti zemljišta i regiji. Prema dostupnim podacima za Republiku Hrvatsku prema klasifikaciji HR_NUTS 2021. – HR NUTS 2, prosječna cijena kupljenih oranica iznosila je 6723 eura po hektaru, dok se hektar livade u prosjeku plaćao 4280 eura, a pašnjaka 6893 eura, objavio je Državni zavod za statistiku.
Najviše su, prema prosječnim cijenama, vrijedile oranice u Jadranskoj Hrvatskoj, gdje je za hektar kupljenog zemljišta u 2025. trebalo izdvojiti prosječno 9401 euro. To je gotovo 2700 eura više od hrvatskog prosjeka, piše Slobodna Dalmacija.
U istoj regiji prosječna cijena hektara livade iznosila je 4219 eura, dok su pašnjaci dosegnuli 7566 eura po hektaru.
U Panonskoj Hrvatskoj, koja obuhvaća područja tradicionalno snažno vezana uz poljoprivredu, prosječna cijena hektara oranice iznosila je 7073 eura. To je nešto više od nacionalnog prosjeka.
Istodobno, livade su bile znatno jeftinije – prosječno 3232 eura po hektaru. Za pašnjak se u prosjeku plaćalo 3836 eura.
Podaci tako pokazuju da u Panonskoj Hrvatskoj razlika između cijene oranice i ostalih kategorija zemljišta može biti vrlo neujednačena.
Na sjeveru zemlje slika je nešto drugačija. Prosječna cijena hektara oranice u 2025. iznosila je 5356 eura, što je ispod hrvatskog prosjeka.
Livade su, međutim, dosegnule 5113 eura po hektaru, pa je razlika u odnosu na cijenu oranice bila relativno mala. Pašnjaci su prosječno stajali 4089 eura po hektaru.
Jadran najskuplji za oranice i pašnjake
Kada se usporede tri kategorije zemljišta, Jadranska Hrvatska bilježi najvišu prosječnu cijenu oranica i pašnjaka među navedenim regijama. Hektar oranice tamo je prosječno stajao 9401 euro, a pašnjaka 7566 eura.
S druge strane, najviša prosječna cijena livada zabilježena je u Sjevernoj Hrvatskoj, gdje je hektar dosegnuo 5113 eura.
Razlike među regijama posebno su vidljive kod oranica: od 5356 eura po hektaru u Sjevernoj Hrvatskoj do 9401 eura u Jadranskoj Hrvatskoj.
Podaci za 2025. tako otkrivaju prilično šaroliku sliku tržišta poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj – cijena hektara ne ovisi samo o tome je li riječ o oranici, livadi ili pašnjaku, nego i o tome u kojem se dijelu zemlje zemljište nalazi.
Napravljen je još jedan važan korak prema realizaciji projekta izgradnje nove osnovne škole na području Šumarije u Metkoviću. Hrvatske šume darovale su Dubrovačko-neretvanskoj županiji 11.550 četvornih metara zemljišta, procijenjenog na 1,218 milijuna eura.
Riječ je o dvije čestice u katastarskoj općini Metković-Grad, darovane za potrebe izgradnje nove škole. Darovanju je prethodio Zaključak Vlade RH kojim je Hrvatskim šumama preporučeno da zemljište daruju Županiji za realizaciju projekta.
Svoj doprinos projektu ranije je dao i Grad Metković, koji je kupio i Županiji darovao zemljište potrebno za izgradnju škole. Time su osigurani važni preduvjeti za nastavak projekta.
Sljedeći korak je prijava projekta Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, a rok za prijavu je 30. rujna.
Istodobno, za rekonstrukciju i dogradnju OŠ don Mihovila Pavlinovića već je odobreno 11.275.292,25 eura bespovratnih sredstava, dok ukupna vrijednost projekta iznosi 21.477.844,51 eura.
Osiguravanje zemljišta za novu školu predstavlja jedan od ključnih preduvjeta za njezinu daljnju realizaciju, a projekt sada ulazi u novu fazu, kazao je gradonačelnik Dalibor Milan.
Na Trgu kralja Tomislava jutros je započeo trodnevni Bike Fest Metković 2026., u organizaciji Biciklističkog kluba Metković, a i ovogodišnje izdanje otvoreno je posebno vrijednim programom „Pomozimo im poletjeti“.
Na biciklističkom poligonu sudjelovalo je oko 60 djece, među kojima djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Kroz vožnju, druženje i sportske aktivnosti sudionici su poslali poruku da biciklizam i sport trebaju biti dostupni svima, bez prepreka.
Program je okupio djecu, njihove obitelji, predstavnike udruga i brojne građane, a posebno se istaknula atmosfera zajedništva i podrške. Biciklistički klub Metković i partneri i ove su godine na početku Bike Festa željeli naglasiti važnost uključivanja svih u sportske aktivnosti.
„Pomozimo im poletjeti“ tako je još jednom poslužio kao lijepa uvertira u natjecateljski dio festivala koji slijedi tijekom vikenda.
1 of 30
XCC i XCO na Predolcu
Već sutra, u subotu 26. rujna, na Predolcu od 9 sati na rasporedu je XCC Metković, brdska kružna utrka na stazi dugoj oko 1700 metara.
U nedjelju, 27. rujna, također od 9 sati, vozit će se XCO Predolac, kružna brdsko-biciklistička utrka na stazi dugoj oko 4000 metara. U vrijeme održavanja ove utrke bit će posebna regulacija prometa na Predolcu.
Na svečanoj sjednici Gospodarskog vijeća HGK – Županijske komore Dubrovnik uručena su priznanja najuspješnijim trgovačkim društvima Dubrovačko-neretvanske županije. Zlatna kuna dodjeljuje se 29. godinu zaredom.
Zamjenik župana Joško Cebalo istaknuo je važnost suradnje Županije i Županijske komore Dubrovnik te govorio o izazovima gospodarstva i snažnom investicijskom ciklusu u županiji.
Posebna priznanja Dubrovačka vidra za doprinos razvoju poduzetništva dobili su i gospodarstvenici iz doline Neretve:
Bjeliš d.o.o. iz Opuzena
Ljekarna Draženović iz Metkovića
Rizman Vina d.o.o. iz Komarne
Uz njih, priznanje je dobila i tvrtka Grgić Vina iz Trstenika.
Zlatne kune i Kristalna kuna
Zlatnu kunu za najuspješnije veliko trgovačko društvo dobio je Texo Molior d.o.o. iz Cavtata. U kategoriji srednjih društava priznanje je pripalo Adriatic DestinationManagement Company d.o.o. iz Dubrovnika, dok je među malim društvima najuspješnija bila Piazza Ragusa d.o.o. iz Dubrovnika.
Plaketa Kristalna kuna uručena je Hotelu Lapad d.o.o., koji je tri godine uzastopno osvajao Zlatnu kunu u kategoriji srednjih trgovačkih društava.
Priznanja za dugogodišnje uspješno poslovanje primili su Valamar Riviera d.d., čiji hoteli Argosy, Lacroma, President i Tirena obilježavaju 50 godina poslovanja, te Nautika d.o.o. za Dubravka 1836 Restaurant & Cafe, koji obilježava 190 godina postojanja.
Kako su nakon petnaest godina odgonetnute osobe s fotografija na kartonu koje je Mario Talajić, Metkovac i kolekcionar sa zagrebačkom adresom, kupio na sajmu antikviteta na Britanskom trgu u Zagrebu? Evo priče o obitelji Dall’Era čiji se članovi nalaze na tim fotografijama. Fotografije je kupio jer se na jednoj poleđini nalazio potpis metkovskog fotografa s kraja 19. stoljeća Juraja Nikolca.
Tek kada je zagrebački povjesničar Mijo Igor Ostojić počeo istraživati ovu izuzetno interesantnu metkovsku obitelj s korijenima iz Lombardije, klupko se počelo odmatati. U svom istraživanju došao je i do Gorana Matovine, unuka Ljubice Dall’Ere koja se nalazi na fotografiji. Goran živi u Novom Sadu i pomogao je u raspoznavanju većine osoba na fotografijama. Prva fotografija nastala je povodom proslave 50. godišnjice braka Marca i Marije Dall’Era 1902. godine, u mjesecu svibnju. Fotograf je već spomenuti Juraj Nikolac, koji je oženio unuku Marca Dall’Ere.
Donji red slijeva sjede: nepoznata djevojčica – Giuseppina (Bepina) Dall’Era, udana za metkovskog trgovca Aleksandra Dianu, drži svoju kćer Mariju Ameriku (kćer su nazvali imenom Amerika jer su već ranije planirali svoj odlazak u SAD do kojeg je i došlo) – Domenika (Doma) udana za Kazimira Vrdoljaka iz Imotskog – Marija Dall’Era rođ. Begurović (Palazzi) drži unuku Mariju (Mici) – Marco Dall’Era, drži unuku Ljubicu – Luigia Dall’Era udana u Imotski za Pietra Colombanija – Anetta Dall’Era udana za Leopolda Pečara koja drži sina Albina.
Dvije tragedije
Marco Dall’Era rođen je u Imotskom 1828. godine. Još za vrijeme vladavine Turaka u BiH otišao je živjeti u Mostar i tamo se razvio u uspješnog trgovca i ugostitelja. Zanimljivo je da ga je metkovski načelnik Ivan Gabrić duže vrijeme nagovarao da dođe s obitelji živjeti u Metković. Ponudu prihvaća oko 1890. godine. Marcov otac Paulo rođen je 1802. godine u Makarskoj. Otac mu Giacomo doseljava krajem 18.stoljeća iz Lombardije u Imotski, u kojem se bavi postolarskim obrtom.
Obitelj Dall’Era pogodile su dvije tragedije. Prvo se je u Mostaru 1886. godine, u sedamnaestoj godini života, skokom sa Starog mosta utopio Marcov treći sin, nazvan po ocu. Druga tragedija pogodila je obitelj 1912. godine, kada se u Metkoviću utopio osmogodišnji Marco, sin Pave, koji je dobio ime po djedu.
Nakon dolaska u Metković obitelj se nastanila u Orašini. U proljeće svake godine, na 25. travnja Marco Dall’Era slavio je svoju krsnicu sv. Marka (ovaj tradicionalni oblik proslave obiteljskog sveca zaštitnika među Hrvatima katolicima u Neretvanskoj krajini službeno je u svibnju 2026. godine proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske). Organizirao bi veliko slavlje, okupila bi se cijela obitelj, „pilo se i pivalo, smijalo, ćakulalo i obilato jelo“.
Krsnica sv. Marka
Unuka Mimi zabilježila je svoje sjećanje na taj dan te zapisala: „Sjećam se jednog proljetnog danka, baš na blagdan svetog Marka, kad naš nono krsnicu slavi, sve tri smo imale bile fjoke u glavi, i sa cvićem u ruci otpjevale: Uvik nono, mislimo na te i Bogu se molimo za te, da doživiš stare dane, mnoge sretne imendane!“ Mnoge obiteljske priče je Vilma – Mimi Dall’Era udana Pečuvčić počela zapisivati još 1918. godine, da bi njezin sin Hrvoje Pečuvčić to nastavio te ih priredio s rodoslovljem 1995. godine. Ovdje smo prenijeli samo jedan manji dio tih priča.
Pavo se rodio u Imotskom 1866. godine, okružen s osmero braće i sestara. Bio je najstariji muški potomak nakon smrti brata Pelegrina, koji je preminuo u šestoj godini života. S deset godina odlazi s obitelji u Mostar, gdje pomaže ocu u njegovim poslovima, da bi se oko 1890. godine preselio, kao i ostatak obitelji, u Metković.
Tada počinje raditi s ocem i bratom u restauraciji na željezničkoj postaji Metković, koja je prema izjavama obitelji bila „rudnik zlata“. Metkovska željeznička postaja tada je bila početna postaja za putovanje u BiH, kao i glavna konekcija za dužobalna putovanja prema Splitu, Rijeci i Trstu. Svaki dan kroz nju je prolazilo mnoštvo putnika u oba smjera. Pavo prelazi na posao u Šumariju. Volio je taj posao – šume i polja, prelijepa okolica, a prilika za lov napretek. Kada brat Andrija ode u Ameriku, preuzima ponovno restauraciju i daje joj novo ime: „Pavo Dall’Era – Restauracija – Podrum dalmatinskih vina i rakije i maslinovog ulja – Tvornica soda vode i limunade – Metković“.
Fila, rođena Trpanjka, bila je žena čvrste ruke i još čvršće volje, vodila je posao i rađala djecu. Pavo se posvetio uobičajenim muškim poslovima: lovu, društvu, kartanju i nabavi robe. Jedna od uspomena koja je ostala zapisana kod nasljednika bila je i kako su stari Metkovci jedni drugima čestitali Badnjak. Pred ponoć bi preko Neretve izviknuo ime svoga prijatelja ili rođaka s druge strane, a kada bi se on javio, Pavo bi uzviknuo „dobro ti došla Badnja večer“ i opalio iz puške u zrak. Odmah zatim bi uslijedio odgovor s druge strane Neretve istim riječima i pucnjem. Ovaj običaj je bio raširen među lovcima, ali i drugim građanima; međutim, prestao je za vrijeme Prvog svjetskog rata.
Ivan Dall’Era, posljednji muški potomak obitelji – Gradišćanski Hrvat Ivan Mikula oženio je Ljubicu Dall’Era
Gradišćanski Hrvati
Ostojić je otkrio i sljedeće bračne i rodbinske veze članova obitelji Dall’Era.Godine 1919. udaje se Ljubica, starija kći Andrije Dall’Ere, za Ivana Mikulu, koji je u Prvom svjetskom ratu vojno službovao u Metkoviću. Mikula je rođen 1889. godine u Novom Selu, na području Hatske krajine, najsjevernijem etnografskom području gradišćanskih Hrvata. U međuraću on redovito posjećuje rodbinu u Gradišću, kao i starijeg brata Matu, poduzetnika u Beču. Godinama su metkovski sugrađani bili Mikula i Klement Visković, prvi podučavatelj sviranja tamburice kod Hrvata u Gradišću. Postoji mogućnost da je Mikula preko svoga brata pomogao Viskoviću u „snalaženju“ prilikom školovanja u Beču. U rodnom selu, Mikula je bio i mesar, dok u Metkoviću (u kojem je preminuo 1938. godine) vodio sa suprugom gostionicu, a bavili su se i proizvodnjom soda – vode, krahera i drugih sokova. Kuća im je bila iznad Male rive te je srušena, kao i crkva sv. Nikole, izgradnjom stambene zgrade. Ovo je možda prvi brak gradišćanskog Hrvata i neke Dalmatinke te ga zato posebno i ističemo.
Priča o Marcovu unuku, sinu najstarije kćeri Dominice (Dome), Ljubomiru Vrdoljaku rođenom 1872. godine, prvorođencu Kazimira (činovnik u c.k. konzulatu u Mostaru, te politički pristav u nekoliko gradova širom BiH) zaslužuje poseban osvrt. Ženi se 1897. godine u Pragu barunicom Wilhelminom, pranećakinjom državnika baruna Franza Xavera (III.) von Pillersdorfa, predsjednika Ministarskog vijeća (premijera) Austrijskog Carstva. Ni manje ni više! Ljubomir je uz ujaka Andriju Dall’Eru činovnik u metkovskoj filijali vodeće špediterske kuće u BiH (Speditionsbureau d.b.h. Staatsbahn). Bračni par stanuje u hotelu „Austria“, najprimjerenijem mjestu u Metkoviću za jednu barunicu. U Metkoviću im se 1898. godine rađa prvorođenac Vilhelm Kazimir Kamil Ljubomir (koji je preminuo te iste godine), te je pokopan na groblju sv. Ivana u Metkoviću.
Bankar i redatelj
Ljubomir sudjeluje u društvenom i kulturnom životu Metkovića. Na devetu obljetnicu osnutka Hrvatske neretvanske čitaonice 1900. godine režira tragediju „Posljednji Zrinski“ Higina Dragošića. Po odlasku iz Metkovića Ljubomir radi u bankarstvu. Ispred Živnostenske banke (tada vodeće češke banke iz Praga), izabran je 1907. godine u odbor bečke podružnice Udruženja bankovnih činovnika. Prije Prvog svjetskog rata, sumnjičen je za upletenost u više bankarskih, diplomatskih i špijunskih afera. U međuraću posjećuje majku i sestre u Metkoviću koje i dalje žive u kući u Orašini (danas nepostojeća).
Ivica Dall’Era sin Pave posljednji je muški potomak loze Dall’Era, preminuo je 1989. godine. Nakon očeve smrti, prvo njegova mama Filomena, a kasnije i on nastavljaju obiteljsko poslovanje ugostiteljstva i proizvodnje soda vode i sokova kod obiteljske kuće na desnoj obali Metkovića. Nakon Drugog svjetskog rata bave se proizvodnjom sve do 1962. godine. Danas se njihovi susjedi obitelj Nalis još uvijek bavi proizvodnjom sokova u Metkoviću, te se tako tradicija po kojoj je Metković nekada bio poznat nastavlja i dalje.
Fotografije: iz zbirke Maria Talajića i obiteljska zbirka Višnje Dall’Era i Goran Matovina
Piše: Ante Šunjić / Slobodna Dalmacija
Restoran Milano pripremio je novu ponudu za sve ljubitelje mesnih specijaliteta – mesnu platu „Milano“, bogatu kombinaciju domaćih mesnih delicija i priloga.
Na plati se poslužuju šiš ćevapi, batak bez kosti, vratina i domaći ćevapi, uz pomfrit ploške, pečene šampinjone, kajmak, ajvar, kapulu i domaći kruh.
A najbolja vijest je cijena – samo 12 eura po osobi!
1 of 3
U ponudi su i domaći šiš ćevapi te gurmanska pljeskavica punjena sirom i pancetom, za one koji žele nešto posebno.
Bilo da dolazite na ručak, večeru ili druženje s ekipom, plata „Milano“ nudi bogat izbor okusa po pristupačnoj cijeni.
Mladi čuvari baštine iz KUD-a „Metković“ još su jednom dostojanstveno i s velikim ponosom predstavili bogatu tradiciju i kulturu neretvanskog kraja. Ove su godine sudjelovali na 23. Festivalu dječjeg folklora Hrvatske, održanom u sklopu čuvenih Dječjih Vinkovačkih jeseni.
Nakon što su prošle godine na 22. izdanju festivala osvojili visoko treće mjesto u natjecateljskom dijelu, Metkovci su se u Vinkovce vratili s jednakim entuzijazmom te još jednom ostavili izvrstan dojam i zasluženo pobrali pljesak publike.
Pjesmom i plesom predstavili neretvanski kraj
Djeca su s ponosom izvodila pjesme i plesove neretvanskog kraja uz pratnju mandolinskog orkestra. Pjesmu i ples uvježbala je njihova voditeljica Anđelina Jerković, dok je mandolinski orkestar pripremio Tomislav Herceg.
Osim što je vodila dječju skupinu, Anđelina Jerković održala je i predavanje na seminaru dječjeg folklora „Dječje igre i igre Hrvatske“, namijenjenom odgojiteljima, nastavnicima i voditeljima dječjih folklornih skupina, na temu „Tradicijske dječje igre, pjesme i plesovi neretvanskog kraja“.
Druženje s folklorašima iz cijele Hrvatske
Mlada skupina KUD-a „Metković“ svoju je točku izvela u revijalnom programu, a potom je ponosno koračala i u svečanom mimohodu Dječjih Vinkovačkih jeseni.
Osim samih nastupa, mladi su folkloraši aktivno sudjelovali na tradicijskom druženju „Žablji divani“, gdje su kroz pjesmu i ples poučavali vršnjake iz drugih krajeva Hrvatske plesovima neretvanskog zavičaja, istovremeno učeći korake i običaje ostalih regija.
Uz očuvanje i promoviranje neretvanske baštine, najvrjedniji dio ovakvih putovanja i susreta upravo su druženja te mnoga nova prijateljstva s vršnjacima iz cijele Hrvatske.
1 of 14
Bogato ljeto ispunjeno nastupima
Putovanjem u Vinkovce KUD „Metković“ uspješno je priveo kraju bogatu ljetnu sezonu svojih gostovanja i nastupa. Nakon izrazito emotivnog Završnog koncerta, koji je poslao važnu poruku ljubavi i zajedništva, članovi KUD-a gostovali su u Bjelovaru, Vrgorcu, Zagrebu, Žrnovu, Blatu na Korčuli, Sinju, Zemuniku, Slanom, Dubrovniku te Odžaku (BiH).
Osim toga, članovi KUD-a „Metković“ nastupili su i na važnim događanjima u svome gradu – na Svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom obilježavanja Dana grada i blagdana sv. Ilije, na kojoj je profesor Vidoslav Bagur dobio nagradu za životno djelo, na Svečanoj akademiji povodom 20. obljetnice Udruge lađarica „Metkovke“, na koncertu kojim je njihov dugogodišnji folkloraš Branko Medak obilježio 20 godina glazbene karijere te na Noći prvaka u organizaciji Udruge lađara „Crni put“.
Također, vrlo uspješno odradili su i tradicionalni koncert „Sjećanje na Olivera“ u sklopu Metkovskog ljeta.
S novim žarom u novu folklornu godinu
Škrinju sjećanja i ovo su ljeto napunili prekrasnim uspomenama, a sada, nakon upisa u novu folklornu godinu, ponosno i s istim žarom nastavljaju čuvati tradiciju svoga neretvanskog kraja.
Zbog radova na vodoopskrbnoj mreži prema Kominskom Ušću, na dijelu Jadranske magistrale bit će uspostavljena posebna regulacija prometa. Gužve se stvaraju i na području Jasenske kod Opuzena gdje se izvode radovi na brani na Neretvi.
Sudionici u prometu pozivaju se na povećan oprez i poštivanje privremene prometne signalizacije tijekom izvođenja radova.
Vozačima se preporučuje da, ako je moguće, prilagode brzinu uvjetima na cesti i računaju na moguće usporavanje prometa na navedenoj dionici.
Radovi će se odvijati uz privremenu regulaciju prometa do njihova završetka.
