Sjajan uspjeh VK Neretvanski gusar na Prvenstvu Hrvatske u veslanju koje se ovoga vikenda održava na zagrebačkom Jarunu. Za sada su osvojili ukupno 5 odličja od koji su dva zlatna: ženski četverac s kormilarom i Roko Mijić u skifu.
U kategoriji kadetkinja, četverac s kormilarom, Andrea Bunoza, Lara Volarević, Lana Bajo, Laura Mijić i Anja Pokrajac (kormilar) su osvojile prvo mjesto, a u kategoriji stariji kadeti, skif, stazu dugu 500 metara je najbrže izveslao Roko Mijić (2:01,89).
Za pola sekunde je zlato izmaklo Reini Bebić, ona je bila srebrena u kategoriji kadetkinja – skif, brža od nje je bila Nika Cetina (VK Glagoljaš) i to za 47 stotinki.
1 of 5
Srebrene su i kadetkinje Maris Gluščević i Ema Bebić u dvojcu, od njih su za 3,46 sekundi bile brže cure iz VK Arupinum.
Nikola Mijić je u skifu osvojio broncu na 1000m.
Popodne u 17:10 nastupit će seniorka Nataša Šustić.
U Poreču je od 13. do 15. listopada održan Kongres ugostitelja i turističkih djelatnika Hrvatske obrtničke komore, na kojem su sudjelovali i predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije, među njima ugostitelj iz Metkovića Ivan Kozina, koji je dobio priznanje za svoj dosadašnji rad.
Kongres je obuhvatio stručna predavanja, panele i radionice o aktualnim izazovima i trendovima u ugostiteljstvu, a sudionicima je pružio priliku za razmjenu iskustava i povezivanje s kolegama iz cijele Hrvatske.
U radu Kongresa sudjelovali su i predsjednica OK Nikolina Farčić, predsjednik Ceha ugostitelja Ivica Bačić te predsjednik Udruženja obrtnika Metković Zvonko Bulum.
Jutros je u školskom vrtu Osnovne škole don Mihovila Pavlinovića u Metkoviću održana manifestacija Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, koja je i ove godine okupila učenike, učitelje, roditelje i ostale posjetitelje u znaku zahvalnosti za plodove zemlje i brige za druge.
U sklopu manifestacije organizirana je humanitarna prodaja kruha, peciva i drugih domaćih proizvoda. Dio prikupljenih sredstva namijenjeno je pomoći Kući za roditelje u Splitu, a dio najpotrebitijima u Župi sv. Nikole biskupa.. Riječ je o ustanovi koja pruža smještaj roditeljima djece na bolničkom liječenju u KBC Split, osobito onima koji zbog udaljenosti ne mogu svakodnevno putovati kući i biti uz svoju djecu.
Na početku okupljanja prisutne je pozdravila ravnateljica škole Žana Dodig, a potom je župni vikar don Petar Paradžik blagoslovio hranu.
U Osnovnoj školi Stjepana Radića u Metkoviću danas je obilježen Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, uz geslo „Kruh nas hrani – kruh nas ujedinjuje“.
Učenici, učitelji i roditelji zajednički su pripremili bogatu ponudu domaćih proizvoda, među kojima su bili kruh, peciva, slastice, povrće, voće i marmelade. Izloženi proizvodi ponuđeni su na prodaju, a prikupljena sredstva bit će iskorištena za potrebe škole i njezinih učenika.
Okupljene je na početku pozdravio ravnatelj Tomislav Tomić, dok je pripremljene proizvode blagoslovio župnik fra Denis Šimunović.
U Beogradu su ga zvali „dalmatinski krvolok“, na drugim terenima bivše države „ubojica s dječjim licem“, za Hajduk je odigrao 220 utakmica i postigao deset pogodaka, dobitnik je najviše nagrade Hrvatskog nogometnog saveza, Trofej podmlatka, i danas je jedini živući igrač iz generacije legendarnog Bajde Vukasa!
Stipe Ilić nije bio nježan igrač, ali bez njega sastav Hajduka godinama je bio nezamisliv. Ni u Hajduku, ni u Zagrebu, gdje je otišao nakon Splita, ni u Njemačkoj gdje je završio karijeru, nikada nije bio rezerva, uvijek član prvog tima. Igrao je najprije lijevog obrambenog igrača a onda stopera, „u džep“ je spremao najbolje napadače Dinama, Zvezde, Partizana i drugih klubova tadašnje jake jugoslavenske lige, a samo zbog politike nije zaigrao za državnu momčad iako mu je Miljan Miljanić rekao: „Stipe, spremi se za reprezentaciju“.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose nevjerojatnu priču o bivšem Hajdukovcu Stipi Iliću!
Umjesto njega, stan dobio sin visokog oficira JNA
O njegovom nogometnom putu, a nogomet mu je i danas život, razgovarali smo u jednoj kavani u Metkoviću, gradu u kojega je došao sada već pomalo davne 1973. godine. „Veza“ nam je bio Mario Talajić, metkovski kolekcionar sa zagrebačkom adresom, koji je jedan dio nogometnog puta u NK Neretvi, dok je bila u Prvoj ligi, i sam bio Stipin pratitelj. Dok smo pregledavali požutjele fotografije proslavljenih Hajdukovih igrača, sjećanja su navirala i „dolazile“ su brojne anegdote s utakmica i putovanja.
Stipe je rođen 11. prosinca 1940. godine na Visu. Kako sam kaže, nitko u njegovoj obitelji nije igrao niti pratio nogomet. Da nevolja bude veća, otac mu je zabranio da se bavi tim sportom. A on bi uzeo majčine čarape, napunio ih papirom i tako napravio loptu. Prvi put pravu loptu udario je kod stare Murve, kad je, kao 14-godišnji dječak došao u Split na školovanje. Živio je kod majčine sestre. Nakon Splita, plan je bio Zagreb i studij prava, ali sudbonosni susret sa Bernardom Vukasom sve je promijenio.
„Na starom igralištu Hajduka 1954. Vukas je okupio nas dvadesetak dječaka i mene izabrao za kapetana za prvu utakmicu. Tako je počelo. U 18-oj godini postao sam prvotimac Hajduka. Prva prvoligaška utakmica bila je s Radničkim iz Beograda, koji je tada bio dosta jak, odigrao sam je dobro i osigurao mjesto u prvoj momčadi. S Hajdukom sam potpisao petogodišnji ugovor. Direktor Hajduka bio je barba Mario Vušković. Trebao sam dobiti milijun dinara i dvosobni stan. Novac sam dobio, ali stan su dali sinu visokog oficira JNA. Zato sam zatražio ispisnicu i 1965., u 25-oj godini života, vratio se na Vis. Onda je došao poziv iz NK Zagreb. Tu sam ostao četiri godine, a onda još toliko u Njemačkoj, u drugoligašu Heillbronnu, gdje sam zaključio igračku karijeru. Na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu diplomirao sam na Višoj trenerskoj školi kod prof. Gabrijelića i stekao zvanje višeg nogometnog trenera“, kaže nam Stipe.
Vlatka Markovića šakom u glavu!
Kad ga pitamo za utakmice koje pamti, prva je protiv Dinama na Maksimiru 2. lipnja 1963., za opstanak!
“Morali smo pobijediti u Zagrebu da bi opstali u ligi, a Dinamo nam nije htio pustiti. Ginuli smo na terenu, borili se kao lavovi, Ivica Hlevnjak je u drugom poluvremenu dao gol. Pokojni Vlatko Marković, tada smo bili kućni prijatelji, krenuo je u napad, kao centarfor. Pitao sam ga: “Mara, što ti radiš ovdje?” A on će:” Došao sam ti zabiti gol”. „Možeš samo preko mene mrtvoga!”, odgovorio sam mu. Umalo mi je pobjegao, bacio sam se na njega i udario ga šakom. On je uzvratio i sudac nas je obojicu isključio. Na putu prema svlačionici zagrlio sam ga, stavio ruke na leđa i rekao mu: ” Mara, udri!“. On je iznenađeno upitao: „Što ti je?“, a ja sam mu odgovorio: „Udario sam te jer je moj Hajduk morao opstati u ligi.” Tada me je zagrlio i rekao:”Stipe, tako se bori za svoj klub!”.
Nije zgorega spomenuti i ostale igrače Hajduka s te povijesne utakmice: Lukša Poklepović, Vinko Cuzzi, Ferante Colnago, Marin Kovačić, Pave Garov, Miroslav Brkljača, Andrija Anković Zlatko Papec, Zvonko Bego i Veljko Zuber. Taj dan, međutim, za Stipu predstavlja i najtužniju uspomenu: „Nakon utakmice, ispred svlačionice, preminuo je naš predsjednik Dušan Stipanović Guzina od posljedica infarkta“.
Druga anegdota vezana je za utakmicu s Vojvodinom. Stipe je čuvao Silvestera Takača i smišljao iznenađenje. Kod vodstva Hajduka 2:1, uzeo je loptu nekih 35 metara od vlastitoga gola i sjurio se prema njemu. Takač je trčao za njim. Kad je došao do peterca, Stipe se okrenuo prema njemu i sjeo na loptu. Takač ju je pokušao udariti nogom i ubaciti u mrežu, ali ju je Hajdukov bek prije toga petom vratio svome vrataru. Svi igrači Hajduka dobili su ocjene 7 i 8, samo je on dobio čistu jedinicu!
„Jednom prilikom trebalo smo igrati protiv Partizana, a meni je umro djed. Otac je uslišao moje molitve i pustio me na utakmicu. Gledalište je bilo puno, situacija napeta. Sudac je svirao penal za nas. Uzeo sam loptu i nosio je Gezi Šenaueru, koji je trebao pucati s bijele točke. No, on se prepao. Onda sam ja, bez odobrenja trenera, krenuo izvesti najstrožu kaznu. Na vratima Partizana bio je slavni Milutin Šoškić. Vidio sam da je zauzeo golmanski stav i da je usredotočen na moj udarac. Sudac je dao znak. No, ja sam i dalje stajao, kao i pomalo zbunjeni Šoškić. A kad se on počeo podizati iz svoga stava, zaletio sam se i desnicom zabio gol“, priča nam Stipe i podsjeća da je i na oproštaju Bajde Vukasa, kod vodstva Dinama 1:0, također izveo udarac s 11 metara, ali taj put s drugačijim ishodom.
Zvezdan Čebinac mu gurnuo loptu kroz noge. A onda…
Nekada se, prisjeća se ovaj nesuđeni pravnik, treniralo puno manje, a on još i manje. „Ponedjeljkom, dan nakon utakmice, bili smo slobodni. Utorkom je bilo trčanje na Marjanu, ali ja bih trčao do prvoga stabla gdje bih se sakrio. Srijedom se igralo na dva gola, bilo bi po 3-4 tisuće navijača, najviše umirovljenika i tada bih igrao. Četvrtkom se treniralo pucanje po golu, petak bi bio lakši trening, a subota slobodan dan pred utakmicu. Kad mi se nije baš treniralo, najavljivao sam se kod legendarnog masera Bože Solde da mi stavi parafin na nogu, tada se to koristilo. Jednom prilikom me pitao koja je noga u pitanju, a ja sam se zbunio. Ne moram vam prepričavati njegovu reakciju“, kroz smijeh će Stipe. No, da bismo vam približili kakve su to bile trening utakmice, citirat ćemo našega sugovornika:
„Igrao sam protiv Dragana Džajića, Velibora Vasovića i mnogih drugih majstora, ali najteže mi je bilo čuvati Vjekoslava Vrankovića, tada igrača naše druge momčadi. Visok, žilav, pokretan, predstavljao mi je veći problem od mnogih poznatijih igrača toga doba“.
Stipe se nerado prisjetio i nekih trenutaka koje bi najradije zaboravio. Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća za Partizan su igrala braća blizanci Zvezdan i Srđan Čebinac. Upravo je prvospomenuti na jednoj utakmici Stipi gurnuo loptu kroz noge. Nedugo nakon toga završio je na ogradi. Iznenađen, tražio je objašnjenje, a Stipe mu je rekao: „Zbog tebe 15 dana neću smjeti izaći iz kuće!“.
Stric ustaša uništio mu reprezentativnu karijeru
A kako je našemu sugovorniku propala reprezentativna karijera? Godine 1958. igrao je za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije. Poslije toga postao je član mlade reprezentacije, a Miljanić mu je najavio nastup za A selekciju. No, tada se dogodio jedan susret koji je sve promijenio.
„Igrali smo s Englezima u Manchesteru, a mene je posjetio moj stric, prof. dr. Andrija Ilić, koji je živio u Londonu i bio je ministar pravosuđa u vladi NDH koju je u Buenos Airesu Ante Pavelić formirao početkom pedesetih godina. Kad se to saznalo, odmah sam prekrižen“, prisjeća se Stipe.
Bajdu Vukasa smatra najboljim igračem u povijesti nogometa. Prepričava nam detalje sa utakmica na kojima je Hajdukova legenda blistala, ali i način na koji je trenirao mlađe uzraste. Od njega je, „za male novce“ kupio kaput, koji je Vukas donio iz Bologne. Malo se zna, kaže nam Stipe, da je i takav Vukas, imao kompleks – Zlatko Čajkovski iz Partizana.
Novac uništava nogomet
Za vrijeme igranja u Hajduku bio je posebno blizak sa Zvonkom Begom i Damirom Delićem, a s ponosom će istaknuti kako je sudjelovao u dovođenju Pere Nadoveze i Ante Žaje iz Šibenika u Split, njegov je zadatak bio procijeniti jesu li oni kalibar igrača za Hajduka.
Nije se bojao najboljih napadača, ali se bojao aviona: „S Hajdukom sam bio na tridesetak turneja. Kad se putovalo avionom, prije polaska popio bi pola boce viskija“. Igrali su i u Americi, tada je kod njih nogomet bio još u povojima, sjeća se kako su se suci sami branili od gledatelja. Za vrijeme boravka u Americi, dobivali su određene novčane iznose, potrošili bi ih u rekordnom roku, jedino se, kroz smijeh pripovijeda Stipe, Geza Šenauer vratio u Split s gotovo cijelim iznosom.
Za stan u hrvatskoj metropoli, kaže, zahvalan je Ivanu Pavlici. Kratko vrijeme zajedno su igrali u Zagrebu, prije nego je Pavlica otišao u Hajduk. Bili su jako dobri. U jednom trenutku trebali su se odlučiti kome će pripasti stan, a kome automobil. Tada je Pavlica rekao da živi u kući sa ženom i da mu je potrebniji automobil.
Stipe i danas redovito prati nogomet, posebice Neretvu, jedan od klubova u kojima je bio trener. I Hajduk, naravno. Muči se kad uzme Slobodnu Dalmaciju i čita imena igrača. Podsjeća da je Hajduk bio najbolji kada je većina igrača bila iz dalmatinskoga bazena. Smatra da, unatoč glamuru, novac uništava nogomet: „Nekada, kada bismo ušli u prvi tim, borili smo se grčevito da tu i ostanemo. Danas, kad zabiju gol, odmah razmišljaju gdje će se prodati“, objašnjava nam razliku u razmišljanjima igrača Stipe. No, unatoč svemu, „najvažnija sporedna stvar na svijeta“ i dalje ga svakodnevno zaokuplja. I nada se da je konačno došao trenutak da Hajduk postane prvak.
Piše: Ante Šunjić / Portal Rogotin / Slobodna Dalmacija Fotografije: privatni album / Mario Talajić / Portal Rogotin
„Naši likovni trenutci” naziv je izložbe slika Dubravke Šešelj i Jure Jovice otvorene u Galeriji Gradskoga kulturnoga središta u Metkoviću.
Šešelj je predstavila novi ciklus radova s motivima Metkovića, Opuzena i doline Neretve, dok je Jovica izložio djela koja obuhvaćaju više od 50 godina njegova stvaralaštva, u kojemu dominira realizam.
U glazbenom dijelu programa nastupila je flautistica Iva Kapović uz klavirsku pratnju Maje Majić, pod mentorstvom Valentine Martić.
Izložbu organizira Ustanova za kulturu i sport Metković, uz potporu Grada Metkovića. Može se razgledati svakim radnim danom od 8 do 13 sati.
Restoran Milano pripremio je novu ponudu za sve ljubitelje mesnih specijaliteta – mesnu platu „Milano“, bogatu kombinaciju domaćih mesnih delicija i priloga.
Na plati se poslužuju šiš ćevapi, batak bez kosti, vratina i domaći ćevapi, uz pomfrit ploške, pečene šampinjone, kajmak, ajvar, kapulu i domaći kruh.
A najbolja vijest je cijena – samo 12 eura po osobi!
1 of 3
U ponudi su i domaći šiš ćevapi te gurmanska pljeskavica punjena sirom i pancetom, za one koji žele nešto posebno.
Bilo da dolazite na ručak, večeru ili druženje s ekipom, plata „Milano“ nudi bogat izbor okusa po pristupačnoj cijeni.
Danas je održan prvi koordinacijski sastanak vezan uz uvođenje izvođača u radove na rušenju starog Kina Pobjeda u Metkoviću, koji počinju u ponedjeljak.
Kako je objavila Osnovna glazbena škola Metković, na mjestu nekadašnjeg kina planira se stvaranje prostora namijenjenog novim generacijama, razvoju glazbenih talenata i stvaranju novih glazbenih sadržaja.
Staro Kino Pobjeda generacijama je bilo mjesto filmskih projekcija, druženja, smijeha i glazbe, a njegovim uklanjanjem otvara se novo poglavlje u razvoju glazbenog obrazovanja u Metkoviću.
S obzirom na to da se gradilište nalazi u samom središtu grada, uz ograničen prostor za izvođenje radova, iz OGŠ-a Metković zamolili su građane za razumijevanje i strpljenje tijekom radova, osobito u razdoblju privremene regulacije prometa.
U luci Brijesta na Pelješcu uskoro počinju radovi na izgradnji i uređenju pristana vrijednog 2,857 milijuna eura, za koje je danas potpisan ugovor između Lučke uprave Dubrovačko-neretvanske županije i tvrtke Texo Molior.
Ugovor su potpisali ravnatelj Lučke uprave DNŽ-a Antun Banovac i predstavnik izvođača Antonije Deranja, a potpisivanju su nazočili župan Blaž Pezo, načelnik Općine Ston Vedran Antunica, pročelnik Ivo Klaić i predstavnik Mjesnog odbora Brijesta Dragan Herceg.
Projektom je predviđeno produženje i uređenje postojećeg nasipa, čime će se dobiti 70 metara nove obale. Uredit će se 13 novih komunalnih vezova, ugraditi komunalna infrastruktura te izgraditi šetnica. Novi pristan imat će i funkciju valobrana, odnosno štitit će obalu i komunalne vezove koje koristi lokalno stanovništvo.
Župan Blaž Pezo istaknuo je kako je riječ o još jednom projektu ulaganja u lučku infrastrukturu na području Dubrovačko-neretvanske županije. Zahvalio je načelniku Vedranu Antunici i predstavniku Mjesnog odbora Brijesta Draganu Hercegu na zalaganju za njegovu realizaciju.
Najavio je i nastavak ulaganja u operativne obale namijenjene školjkarima, među kojima je i ona u Brijesti, uz projekte u Zamaslini, Bistrini i uvali Soce. Osvrnuo se i na nastavak radova na izgradnji luke Polačište te skoro potpisivanje ugovora za luke Perna u Orebiću i Prigradica u Blatu.
Uz ugovor o izvođenju radova, potpisan je i ugovor o sufinanciranju projekta vrijedan 2,1 milijun eura, koji su potpisali župan Pezo i ravnatelj Banovac.
Projekt se sufinancira i sredstvima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, koje je osiguralo 700 tisuća eura. Ugovoreni rok za završetak radova je 14 mjeseci.
Krajem svibnja ove godine 64-godišnjak je u Policijskoj postaji Dubrovnik prijavio iznudu novca.
U prijavi je naveo da je krajem travnja putem internetske stranice za upoznavanje stupio u kontakt sa ženskom osobom s kojom je dogovorio vezu u zamjenu za mjesečne novčane uplate i kupnju odjeće, na što je ona pristala.
Komunikaciju su nastavili putem elektroničke pošte, a tijekom razmjene poruka ženska osoba zatražila je od 64-godišnjaka da joj pošalje eksplicitnu fotografiju, što je on i učinio.
Budući da joj je obećao pomoći u plaćanju najma stana, uplatio joj je 522 eura. Nakon toga počeo je s više različitih adresa elektroničke pošte dobivati poruke u kojima se navodilo da novac nije uplaćen te da mora nastaviti s uplatama, inače će njegovim članovima obitelji i poslodavcu poslati eksplicitnu fotografiju.
Muškarac je iz straha u nekoliko navrata uplatio ukupno 8.816 eura, nakon čega je prestao odgovarati na poruke i cijeli slučaj prijavio policiji.
Kriminalističkim istraživanjem, koje su policijski službenici Službe kriminalističke policije Policijske uprave dubrovačko-neretvanske proveli u suradnji s kolegama iz Policijske uprave zagrebačke, utvrđeno je da su počinitelji ovog kaznenog djela dvojica muškaraca u dobi od 39 i 29 godina te 21-godišnjakinja, svi s područja Zagreba.
Osumnjičeni su uhićeni tijekom jučerašnjeg dana u Zagrebu. Nakon toga su 21-godišnjakinja i 29-godišnjak, uz kaznene prijave zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela iznude, dovedeni u pritvorsku jedinicu Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, dok je 39-godišnjak kazneno prijavljen za isto kazneno djelo u redovnom postupku.
Članice Udruge oboljelih od malignih bolesti „Život” jutros su ispred Pošte u Metkoviću obilježile Dan ružičaste vrpce, s ciljem podizanja svijesti o važnosti prevencije i ranog otkrivanja raka dojke.
Građanima su dijelile ružičaste vrpce i promotivne letke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, podsjećajući na važnost redovitih samopregleda, liječničkih pregleda i odazivanja na pozive za mamografiju.
Tijekom susreta s građanima članice su podijelile i vlastita iskustva života s malignom bolešću, govoreći o izazovima s kojima se suočavaju oboljele osobe.
Ova aktivnost dio je obilježavanja listopada, mjeseca posvećenog podizanju svijesti o zdravlju dojki, a poruka članica Udruge „Život” je jasna – pravodobni pregledi i rano otkrivanje bolesti mogu biti presudni u liječenju raka dojke.
U glazbenom dijelu programa nastupila je flautistica Iva Kapović uz klavirsku pratnju Maje Majić, pod mentorstvom Valentine Martić.
Izvor: 
