Nedjelja, 22 studenoga, 2026

SJAJAN USJPEH! Roko Mijić i ženski četverac prvaci Hrvatske

Sjajan uspjeh VK Neretvanski gusar na Prvenstvu Hrvatske u veslanju koje se ovoga vikenda održava na zagrebačkom Jarunu. Za sada su osvojili ukupno 5 odličja od koji su dva zlatna: ženski četverac s kormilarom i Roko Mijić u skifu.

U kategoriji kadetkinja, četverac s kormilarom, Andrea Bunoza, Lara Volarević, Lana Bajo, Laura Mijić i Anja Pokrajac (kormilar) su osvojile prvo mjesto, a u kategoriji stariji kadeti, skif, stazu dugu 500 metara je najbrže izveslao Roko Mijić (2:01,89).

Za pola sekunde je zlato izmaklo Reini Bebić, ona je bila srebrena u kategoriji kadetkinja – skif, brža od nje je bila Nika Cetina (VK Glagoljaš) i to za 47 stotinki.

Srebrene su i kadetkinje Maris Gluščević i Ema Bebić u dvojcu, od njih su za 3,46 sekundi bile brže cure iz VK Arupinum.

Nikola Mijić je u skifu osvojio broncu na 1000m.

Popodne u 17:10 nastupit će seniorka Nataša Šustić.

Foto: VK Neretvanski gusar

13. Dani Neretve u Zagrebu: Sportske legende, tradicijska pjesma i ugodno druženje Neretvana

U zagrebačkom hotelu Westin u subotu, 21. studenoga, održani su 13. Dani Neretve u Zagrebu, tradicionalna manifestacija koja okuplja Neretvane i prijatelje doline Neretve te promiče njezinu bogatu kulturnu, tradicijsku, gastronomsku i sportsku baštinu.

Organizator manifestacije je Institut za promicanje i razvoj Doline Neretve, a ovogodišnje izdanje bilo je posvećeno sportu i uspješnim sportašima neretvanskoga kraja.

Središnji dio programa bio je sportski panel pod nazivom „Neretvanski geni pobjednika”, na kojem su sudjelovali istaknuti sportaši Igor Štimac, Hrvoje Vejić, Nikša Kaleb i Nikša Martinac. Pod motom „Četiri imena. Četiri životna puta. Jedan kraj u srcu”, razgovarali su o svojim sportskim počecima, profesionalnom razvoju i uspjesima, ali i o ulozi obitelji, trenera, zajednice i zavičaja u oblikovanju sportskih karijera.

Poseban naglasak stavljen je na upornost, odricanja i osjećaj pripadnosti Dolini Neretve, koja je mnogima od njih ostala važan dio životnog i sportskog identiteta.

Tradicionalnu glazbenu baštinu predstavile su članice Ženske vokalne skupine „Lancarice” KUD-a „Sveti Stipan” iz Opuzena, koje su svojim nastupom otvorile i zatvorile sportski panel.

Na početku su izvele neretvanski napjev koji je zapisala i glazbeno obradila Ivana Tolić, donoseći pred zagrebačku publiku autentičan zvuk i posebnost vokalne baštine Doline Neretve. Na završetku su otpjevale tradicijski napjev „Bile su tri sestrice”, simbolično povezujući sportske uspjehe i suvremeni život Neretvana s glazbenom tradicijom njihova zavičaja.

U kulturnom dijelu programa predstavljena je fotografska retrospektiva „Umjetnost kroz objektiv” Tomislava Krstičevića, posvećena njegovu tridesetogodišnjem bavljenju fotografijom. Posjetitelji su tako imali priliku upoznati fotografski opus koji kroz objektiv bilježi različite motive i trenutke.

Za glazbeni ugođaj pobrinuo se glazbeni sastav Versi, koji je programom „Note juga u srcu Zagreba” donio večer ispunjenu dalmatinskom pjesmom, poznatim melodijama i dobrim raspoloženjem.

Večer je upotpunjena gastronomskom ponudom neretvanskih delicija i vina, čime je zagrebačkoj publici predstavljena i bogata gastronomska tradicija ovoga kraja.

Trinaesti Dani Neretve u Zagrebu još su jednom potvrdili važnost ovakvih susreta u očuvanju zavičajnog identiteta, povezivanju Neretvana izvan rodnoga kraja te promicanju sportskih, kulturnih i tradicijskih vrijednosti Doline Neretve.

Foto: Rogotin.hr / Josip Durdov / Lancarice

Bankomat skroz poludio! Ljudi došli po novac, a on im izbacio ono što ne stane u novčanik

Tko je prolazio pokraj poslovnice Privredne banke Zagreb u Ulici kralja Zvonimira u Metkoviću mogao je pomisliti da se ondje dogodila neobična papirnata eksplozija. Umjesto uobičajenog prizora ispred bankomata, dočekala ga je prava mala bijela planina, sastavljena od dugih papirnatih traka koje su se iz bankomata spustile sve do pločnika i raširile po okolnom prostoru, piše Slobodna Dalmacija.

Prizor je u najmanju ruku nesvakidašnji. Bijele trake vise s bankomata, gomilaju se na podu i protežu nekoliko metara uokolo, pa sve zajedno izgleda kao da je netko odlučio bankomat pretvoriti u proizvođača papirnatih girlandi.

Je li riječ o tehničkom kvaru, nečijoj neslanoj šali ili nekom sasvim drugom razlogu, iz same fotografije nije moguće zaključiti. Jedno je, međutim, sigurno: ovoga puta bankomat nije privlačio pozornost zbog isplate novca, nego zbog neobičnog prizora koji je ostavio iza sebe.

Ako je netko došao podići gotovinu, barem nije morao tražiti potvrdu o transakciji, čini se da je papirnati dio posla već odrađen, i to u poprilično velikim količinama!

Piše: Stanislav Soldo / Slobodna Dalmacija
Foto: čitatelj Slobodne Dalmacije /Tomislav Prusac

Vlada i sindikati postigli dogovor: Plaće rastu do 4 posto, uvodi se naknada za prehranu

Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi postigli su dogovor o povećanju osnovice za obračun plaća i uvođenju naknade za prehranu, čime je okončan postupak mirenja i izbjegnuta mogućnost štrajka.

Prema sporazumu, osnovica za obračun plaća povećat će se za 3 posto od 1. siječnja 2027. te za dodatnih 1 posto od 1. kolovoza 2027. godine.

Dogovoreno je i uvođenje naknade za prehranu zaposlenika u javnim službama. Od 1. travnja 2027. iznosit će 30 eura mjesečno, a od 1. listopada povećat će se na 50 eura mjesečno.

Sindikati navode kako je riječ o kompromisu kojim su, uz povećanje osnovice, nakon dvije godine pregovora uspjeli izboriti i naknadu za troškove prehrane. Sporazum je prihvatilo osam sindikata, a dogovorena prava odnosit će se na sve zaposlenike u javnim službama, uključujući i članove triju sindikata koji nisu potpisali sporazum.

Na temelju postignutog dogovora izradit će se dodatak Temeljnom kolektivnom ugovoru za zaposlenike u javnim službama.

Izvor: N1 

3. NL JUG: Neretva i Gošk-Dubrovnik podijelili bodove na Iza Vage, Neretvanac poražen u Mravincima

U susretu 13. kola 3. NL jug nogometaši Neretve odigrali su na stadionu Iza Vage u Metkoviću bez pogodaka protiv momčadi Goška-Dubrovnik 1919. Utakmica je završila rezultatom 0:0 i podjelom bodova.

Neretvanac iz Opuzena gostovao je kod Sloge u Mravincima, gdje je poražen rezultatom 1:0. Pogodak odluke postigao je Džaja u 79. minuti susreta.

U ostalim utakmicama kola Hrvatski vitez Posedarje slavio je protiv Omiša rezultatom 1:0, dok je Junak iz Sinja na gostovanju pobijedio Gošk Kaštela s 3:1. Val je istim rezultatom slavio protiv Jadrana iz Kaštel Starog.

Imotski je na domaćem terenu uvjerljivo svladao Hajduk II rezultatom 4:0, a Vodice su pobijedile Konavljanin s 2:0.

Utakmica između Zadra i Primorca (BNM) je počela u 16:30.

Vozači, oprezno! Prometna nesreća u Splitskoj ulici

Jutros oko 8 sati u Splitskoj ulici u Metkoviću dogodila se prometna nesreća.

U tijeku je policijski očevid, a promet preusmjeravaju policijski službenici usporednom prometnicom.

Za sada nema službenih informacija o uzrocima i sudionicima nesreće.

Nikša Margeta: Topovi s Navaronea i posljednji dani metkovskog kina Pobjeda

Topovi s Navaronea klasični je britansko-američki ratni spektakl iz 1961. godine u režiji Johna Leeja Thompsona, s Gregoryjem Peckom i Anthonyjem Quinnom u glavnim ulogama. Filmolozi ga, uz Rt straha, smatraju najboljim redateljevim djelom. Film je imao izvrstan komercijalni odjek (nešto kasnije podjednako se uspješno prikazivao i u metkovskom kinu) te je zaradio čak sedam nominacija za prestižnog Oscara, osvojivši tek jednoga, i to za (pazite ovo!) specijalne efekte. Traje dva sata i trideset šest minuta, a toliko je otprilike trebalo da se sruši staro metkovsko kino POBJEDA (uz možebitni pivski predah).

Kakve li ironije! Pronalazeći usporedbu i poveznicu s dotičnim filmom na temelju prikaza dvaju projektora koji asocijativno upućuju na naziv filma, uz naslovnu crno-bijelu fotografiju, našem sugrađaninu Ivici Puljanu valja uputiti pohvale za originalnu dosjetku u objavi, odnosno naziv koji je objavio na Facebooku. Da ne odemo odveć u grublju ironiju, smatrao sam se kompetentnim i dostatnim da s empatijom pišem o našem starom kinu, koje je tako postalo dio aktualne društvene kronike, a koje je proteklih dana, nažalost, prigrlio aorist.

Više od stoljeća kino-prikazivanja u Metkoviću

Kultura prikazivanja filmova u Metkoviću seže u gotovo same početke kinematografije ovog dijela Europe. Prve podatke o kino projekcijama kojima raspolažemo donosi nam Jakov Jelaš u svojim skrupuloznim kronikama, vrijednim zabilješkama o prvim otvorenjima kina. U kući Ivana Nikolca, a potom neko vrijeme u gostionici Antuke Rakića, kino je držao urar Ivan Spajić, koji ga je kasnije preselio u vlastiti prostor, gdje je djelovalo sve do konca Austrijskog rata. Spajić je, dakle, bio vlasnik Pathé Kinematographa u Metkoviću, kako stoji u povijesnom istraživanju Vjekoslava Majcena Kinematografija u Dalmaciji 1912. godine, objavljenom u časopisu Filmska kultura. Naime, Spajić se spominje među osam vlasnika kinematografa u Dalmaciji koji su sudjelovali na sastanku kinovlasnika u Šibeniku 17. ožujka 1912. godine. To je dosad najraniji spomen nekog kino-prikazivača u Metkoviću, a time i u dolini Neretve.

Hotel Austria u prvoj godini rada, na fotografiji (detalj) Aloisa Beera iz 1891. godine, u kojem se kino nalazilo od samih početaka kinematografije u Metkoviću. Iz kolekcije Nikše Margete.

Godine 1924. braća Jerko i Ivica Jerić otvaraju kino u svojoj kući, u kojoj ono djeluje do 1926. godine.

Mijenjajući stalne adrese i jedno vrijeme blago počivajući u embargu građanske degradacije, Mirko Nikolac 1932. godine otvara novo kino u sklopu hotela Austria, koje djeluje sve do 1941. godine.

Nakon rata kino otvara Veletrgovačko poduzeće Razvitak. Koncem 1954. godine poslijeratni gradski kinematograf djeluje u okviru KUD-a Mile Gabrić Metković, a za poslovođu se određuje Mile Carević, koji tu dužnost obnaša od 1948. godine. Kino se nalazilo u kući Damića, zgradi nekadašnjeg hotela Austria.

Novi kinoprojektor 35 mm NP-21 (koji se proizvodi od 1955./56. godine) nabavlja poduzeće Razvitak, zajedno s ostatkom pripadajuće opreme, pa kino prelazi na široki VistaVision (tzv. Paramount) format. Iz dosad sačuvane dokumentacije nije poznato kada se kino preselilo u prostor novoizgrađene zgrade, ali pretpostavlja se da je to bilo koncem 1958. godine. Jelaš u svojim zabilješkama navodi sljedeće: Dana 29. 11. 1958. dogotovljeno je i otvoreno novo kino u drugoj ulici ispred duhanske stanice (Omladinska ulica). Kino je moderno uređeno sa 378 mjesta, aparat je nabavljen iz tvornice „Iskra“ Kranj, Slovenija. Može davati Ćinemaskop filmove. Kuću je napravila Stambena zajednica.

Zlatno doba kina Pobjeda i nezaboravni kinooperater Nikica Mozetić

Koncem svojeg mandata Carević naručuje dodatni kinoprojektor, koji se instalira u mandatu novog direktora Drage Nikolca, u veljači 1961. godine, kada se sva aparatura isprobava pred komisijom u prisutnosti Drage Nikolca, Viktora Križnera, Andreja Božnara i kinooperatera Nikice Mozetića. Mozetić najprije stupa na mjesto vršitelja dužnosti, a od studenoga 1966. godine postaje novi direktor poduzeća. Tada kino Pobjeda započinje svoje najproduktivnije razdoblje. Kao i mnoga druga kina u Hrvatskoj, i metkovsko je moglo parirati po novim filmskim naslovima ili praksi učestalih matineja, puneći kino blagajne ponajprije zahvaljujući dobrim kontaktima s operaterima i distributerima jer je Mozetić imao posebno uhodan renome.

Od zlatnog doba do gašenja kina

Stabilno poslovanje kina Pobjeda održava se sve do sredine 1990-ih, kada nastupa nova stagnacijska patologija. Operateri se centraliziraju u glavnom gradu države, uz sustav raspodjele prema kojem se većim gradovima najprije šalju filmske role. To je, uostalom, bila i neka nova politika nakon turbulencija Domovinskog rata, u okviru „namještenog“ prikazivanja. Moramo uzeti u obzir i utjecaj novog medija, koji pruža komfor i udobnost gledanja u vlastitom domu, što je sve više dobivalo na odjeku. Kada morate skoknuti i na toalet, bez problema pritisnite tipku za pauzu. Videodistribucija (koju je s početkom novog milenija utišao internet) ulijenila je, dakle, globalni kolektivitet vlastitih „kućnih kino“ seansi pa kultura odlaska u ono pravo postupno uništava dvorane diljem manjih mjesta, pa čak i neke u većim gradovima koje se u pretvorbi i privatizaciji nisu prilagodile novim okolnostima. S početkom 2000-ih gubitak poslovanja kina Pobjeda postaje neminovnost pa u konačnici Trgovački sud u Dubrovniku 10. svibnja 2006. godine službeno briše poduzeće za prikazivanje filmova Kino Pobjeda iz registra društvenih poduzeća. Ostalo je povijest, zapravo „pakleni šund“.

Ostatak kina Pobjeda s projektorima u kabini na dan 13. studenoga 2026. godine, iza 13 sati. Foto: Nikša Margeta.

Je li se kino Pobjeda moglo spasiti?

Je li se mogla provesti konzistentna evaluacija opstojnosti metkovskog kina Pobjeda kako se ne bi dogodio filmski scenarij nedavnog kulturocida? Je li bila moguća adekvatna adaptacija, preinaka krovišta koje je prokišnjavalo i rješavanje stanovitih problema, kao i dodatnih poteškoća povezanih s derutnim zdanjem? Naravno da jest. Najjednostavnije je danas biti indiferentan i Pilatovski prati ruke jer nas se to, navodno, globalno ne tiče. Zapravo, sve ono što nam ne izlazi iz vlastitog dvorišta nije naša primarna stvar.

Ravnodušnost je dugotrajan problem sekularnog društva, svojevrstan modus operandi, a zapravo je riječ o pitanju koje se tiče svakog osviještenog, etičnog i moralnog građanina Metkovića. Lakše se osloniti na komfor i dokoličarenje gradskom (nazovi) špicom nego biti aktivist, poticati, apelirati ili, ne daj Bože, biti anarhist spram društvenih normi i kanona kako bi se ponekad smjelim odstupanjem ukazalo na globalno dobro i time očuvao identitet urbane jezgre, starog i prepoznatljivog simbola Metkovića. Jer prema pitanju kina nitko nije trebao ostati ravnodušan.

Kino se, dakle, definitivno moglo spasiti sredstvima iz gradskog ili županijskog proračuna, primjerice sredstvima iz ministarstva ili pak onima iz europskih fondova. Je li u to vrijeme birokracija bila opterećena dopisima, elaboratima, proračunima, natječajima? Možda im je šalica kave bila najteža za podići?

Kino nije bilo samo mjesto za gledanje filmova

Ne tražim krivce ovog epskog posrnuća niti mi je nakana ispisivati pamflete u vrijeme kada se mnogi zadovoljavaju gledanjem filmova na formatu 8 x 16 jer vlada neka nova, suvremeno-globalistička atmosfera kojoj se pokušavam prilagoditi. Samo se kurtoazno propitujem, tražeći svoje mjesto pod suncem i smatrajući se old school hedonistom koji sedmu umjetnost mora doživjeti na širokom ekranu.

Pripadnik sam one skupine ljudi koja voli kreativnu zabavu, društvenu koheziju, ali i kritiku umjetničkog djela jer svaka umjetnost ne stvara eksponat. Film kao umjetnost pokretnih sličica, bez obzira na to što se način prikazivanja promijenio pa je celuloid otišao u povijest, traži prvenstveno ona stara, pitoma art-kina koja su se očito izgubila u pomoditetu masovnog naleta komercijalnog mainstreama od 90-ih, kakav poznajemo u današnjim multipleksima koji zaudaraju na pregorene kokice.

Nikica, Muto i miris staroga kina – uspomene koje ne blijede

Metkovsko kino posjedovalo je tu domaću atmosferu ili, kako bismo znali reći, dušu lokalnog kino-prikazivača. Još kada sam na bivšem Radio Metkoviću tijekom ljeta 1992. godine počinjao voditi filmsku emisiju, iz entuzijazma i mladenačkog zanosa (ponekad između zračnih i općih opasnosti pa bi j**** sve po spisku i onima iz Centra za obavješćivanje i onima što su gađali), rado bih u jutarnjim satima navraćao do kina Pobjeda, kod pok. Nikice Mozetića, po tjedni ili mjesečni kino-repertoar. Dobri Nikica nije se libio zadržati me u zanimljivoj konverzaciji, potaknuti me, uputiti u svijet distribucije, educirati… Najmanje što bi u tom trenutku napravio bilo bi kucanje u pregradni zid iz ureda kako bi konobarica iz druge prostorije, po već ustaljenoj inerciji, donijela dva espressa. Ponekad, kad bi se morale prebrojavati ulaznice ili ne bi trebalo toliko progledavati kroz prste, Nikica bi zapovjedio da u kino gratis mogu ulaziti samo Muto i Margeta s Radija. Ma kojeg li para excellence! Ta mi je usporedba tada zvučala ugodno uhu, pa i onda kada bi izazvala podsmijeh kolega. Upravo je taj legendarni Ante Ivanović, poznatiji kao Muto, utjelovljivao duh starog kina. Kada bi se glasno nasmijao ili na svoj način, u besjedi, nešto dobacio, svi bi se istom mjerom grohotom smijali za njim ili bi se sutradan prepričavale anegdote. Nerijetko, kada bi se prikazivao neki nekomercijalni art-film koji danas nosi već kultni status, dogodila bi se potraga za desetim ili petnaestim gledateljem, slučajnim prolaznikom koji te večeri nije imao kamo poći, pa bi ga se dovuklo s ulice samo da se odigra ta sudbonosna projekcija ili barem pokriju troškovi struje. Tada bi blagajnik, dokono bijesan, navukao zastor na blagajni i otišao.

Ono što je dodatno ispunjavalo ugodan ambijent interijera kina i svima nam se urezalo u kolektivno pamćenje bio je tzv. miris kina: osvježavanje prostora prije projekcije (prošlo bi se po redovima običnom pumpicom kao oprašivačem) aerosolnim sprejem Asepsol za dezinfekciju. I o tim je malim, suptilnim detaljima Mozetić vodio računa.

Vjerojatno ne postoji osoba u Metkoviću i dolini Neretve koja nije emotivno i nostalgično vezana uz metkovsko kino! Kino je bilo mjesto izlazaka, socijalizacije, edukacije, tribina i koncerata, a o stjecanju prvih ljubavi da i ne govorimo. Sjeća li se još netko ljubljenja u zadnjem redu?

Privremeno rješenje koje je postalo trajna stvarnost

Improvizacija koja je nastupila u gradu pod Predolcem 2015. godine samo je bila pokušaj da se zatomi problematika postojećeg stanja i gorućeg pitanja, ali i prigrli prefiks krajnje tvorbe jer ne možemo zamisliti status nekog grada bez kinodvorane. Kazalište u sklopu Doma kulture nikada neće zadovoljiti potrebe amfiteatra svijeta filma jer je namjenski rađeno za daske koje život znače. Zvuk koji se pokušao nametnuti novom digitalijom samo je kreštavi promašaj surround-rješenja. Uostalom, ne možete preinačiti neakustičnu prostoriju da biste zadovoljili epitete ili aspiracije neafirmirane težnje. Kino Pobjeda, koje sada djeluje unutar kazališne dvorane, trebalo je zadržati na staroj adresi i ponovno otvoriti nakon restauracije tog metkovskog artefakta koji smo voljeli. Dakako, moguće je razumjeti tadašnje vizije i projekte gradskog vodstva jer se trebalo odazvati na natječaje kako bi se i improvizirano kino uključilo u proces nove digitalizacije. Projektor je doniralo Ministarstvo kulture i Hrvatski audiovizualni centar u sklopu projekta digitalizacije nezavisnih kinoprikazivača, kada nova gradska vlast započinje proces revitalizacije gradskog kina. Sve nas to dovodi pred izazov odabira tehničkog rješenja, ali i suočava s velikim gubitkom kulture općeg posjećivanja kina.

Rezimirajući svu ovu problematiku, kako bi grad ipak posjedovao kino kao vid društvene zabave i neophodne kohezije, pozitivna je stvar što se nešto ipak vrti, što se pokreće, pa na koncu konca i Galileo je imao problema da egzaktno dokaže svoju tvrdnju.

Što ostaje nakon rušenja kina Pobjeda?

A da bismo ublažili činjenicu kako na prostoru (trenutačno jedino vidljivih) temelja staroga kina neće niknuti neka nova stambeno-poslovna zgrada u ionako izbetoniranom središtu grada, donekle veseli spoznaja da će možda ipak netko s kata nove Srednje glazbene škole u Metkoviću ponekad energično i nostalgično, bez grča ili knedle u grlu, a sjećajući se priče svojih starijih i bez obzira na to što nije doživio cijelu povijesnu trakavicu nedavnog suzbijanja CAT-ovom kobrom, srčano zapjevati iz sveg glasa onu svevremensku Gene Kellyjevu filmsku rapsodiju „Singin’ in the Rain“, a Topovi s Navaronea zatutnjati u bubnjevima, gongovima ili koncertnim činelama.

Od utorka jeftinije gorivo

Vozače bi od utorka, 24. studenoga, moglo dočekati novo pojeftinjenje goriva. Prema neslužbenim informacijama koje donosi RTL Danas, očekuje se pad cijena svih osnovnih vrsta goriva, pri čemu bi najviše trebali pojeftiniti dizel i plavi dizel.

Prema trenutačnim procjenama, litra Eurosupera 95 mogla bi pojeftiniti za dva centa, s dosadašnjih 1,56 na 1,54 eura. Eurodizel bi trebao biti jeftiniji za pet centi te bi njegova cijena pala s 1,82 na 1,77 eura po litri.

Jednako pojeftinjenje očekuje se i kod plavog dizela, čija bi cijena mogla pasti s 1,32 na 1,27 eura po litri.

Ako se ove procjene ostvare, vozači koji pune spremnik od 50 litara benzina mogli bi uštedjeti jedan euro, dok bi kod iste količine dizela ušteda iznosila 2,50 eura.

Dječji vrtić Žabica u Momićima dobio novu opremu i uređeno dvorište

default

Dječji vrtić Žabica u Momićima, na području Općine Kula Norinska, dobio je novu sportsku, edukativnu i informatičku opremu, a uređeno je i dvorište kako bi najmlađi imali sigurniji i kvalitetniji prostor za igru, učenje i boravak na otvorenom.

Projektom „Uređenje i opremanje dječjeg vrtića Žabica u Momićima” nabavljena je raznovrsna oprema namijenjena svakodnevnom radu s djecom. Među novom sportskom i edukativnom opremom nalaze se strunjače, brežuljci za penjanje, ritmički setovi i didaktički rekviziti.

Vrtić je opremljen i novim igralima, među kojima su pješčanik, kombinirana ljuljačka i kućica za igru. Za potrebe odgojno-obrazovnog rada nabavljena je i informatičko-komunikacijska oprema – laptop, projektor, televizor i stroj za plastificiranje.

Foto: Općina Kula Norinska

U dvorištu je postavljena nova podloga od umjetne trave, izgrađena je betonska staza i pripremljeni temelji za igrala. Postavljena je i nova ograda iza gola sa zaštitnom mrežom, a posađena su i listopadna stabla koja će osigurati prirodnu sjenu uz klupe.

Projekt su zajednički sufinancirali Ministarstvo demografije i useljeništva te Općina Kula Norinska.

HPD Mosor raspisao 26. natječaj za najbolju planinarsku fotografiju

Hrvatsko planinarsko društvo „Mosor” iz Splita raspisalo je 26. natječaj za najbolju planinarsku fotografiju, namijenjen svim punoljetnim ljubiteljima fotografije, profesionalcima, amaterima i članovima foto klubova.

Ovogodišnji natječaj obuhvaća šest kategorija: alpinizam, penjanje i turno skijanje, speleologiju, planinske pejzaže, biljni i životinjski svijet, čovjeka u planini te crno-bijelu planinarsku fotografiju.

Svaki autor može prijaviti najviše pet fotografija po kategoriji. Fotografije moraju biti u JPG formatu, minimalne duže stranice od 3000 piksela i rezolucije 300 dpi. Dopuštena je obrada fotografija koja ne mijenja izvorni sadržaj, dok montaža i manipulacija snimljenom scenom, kao i fotografije izrađene pomoću umjetne inteligencije, nisu dopuštene.

Fotografije ne smiju biti prethodno prijavljivane na ranijim natječajima HPD-a „Mosor”. Svaka fotografija mora imati odgovarajući naziv koji uključuje redni broj u kategoriji, ime i prezime autora te naziv fotografije. Radovi s nazivima poput „Bez naziva”, „Untitled” ili izvornim nazivima datoteka neće biti prihvaćeni.

Fotografije je potrebno poslati zajedno s prijavnicom u Word formatu, koja sadržava podatke o autoru i popis prijavljenih fotografija. Prijave se zaprimaju isključivo putem servisa WeTransfer ili Jumbo Mail na adresu foto.hpd.mosor.split@gmail.com, uz naslov poruke „26. NATJEČAJ ZA PLANINARSKU FOTOGRAFIJU 2026”.

Sudjelovanje na natječaju je besplatno, a prijavom autori daju suglasnost organizatoru za korištenje fotografija u svrhu promocije natječaja, postavljanja izložbe, izrade online kataloga i objavljivanja na mrežnim stranicama te društvenim mrežama HPD-a „Mosor”, uz obvezno navođenje autora.

Natječaj je otvoren od 24. rujna, a krajnji rok za slanje fotografija je ponedjeljak, 30. studenoga 2026. godine do 23:59 sati.

Izložba odabranih radova održat će se u galeriji Fotokluba Split, na adresi Marmontova 5 u Splitu.

Dodatne informacije i prijavnicu zainteresirani mogu zatražiti putem e-mail adrese: foto.hpd.mosor.split@gmail.com.

Ivano Romić i Domagoj Ivanović osvojili prvu nagradu i nastup na državnom natjecanju

Učenici Osnovne glazbene škole Metković, Ivano Romić i Domagoj Ivanović, ostvarili su izvrstan uspjeh na 65. hrvatskom natjecanju komornih sastava, održanom na županijskoj razini.

Gitaristički duo, koji djeluje u klasi profesora Željka Mandarića, osvojio je prvu nagradu u prvoj kategoriji, čime je osigurao plasman na državno natjecanje.

Natjecanje je održano u organizaciji Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga (HDGPP), a osvojena prva nagrada potvrda je predanog rada, glazbenog znanja i uspješne suradnje mladih gitarista i njihova mentora.

Zadnje objavljeno