Žalosno je što mnogi žele zataškati pravo stanje ulaska ilegalnih migranata na područje Hrvatske, pa tako i Gorskog kotara. Kaže se da slika govori više od tisuću riječi…

Ovdje je samo nekoliko slika samo jedne nadzorne kamere s područja Mrkoplja. Pogledajte što je snimila samo jedna kamera na samo jednom lokalitetu – napisao je Tomislav Majnarić (45), poznati planinar i vodič iz Delnica, na svom Facebook profilu, garnirajući objavu s nekoliko dnevnih i noćnih snimki zabilježenih na jednoj šumskoj cesti između Mrkoplja i Brestove Drage, na kojima su vidljive skupine ilegalnih migranata u kretanju (fotografije dostupne u članku Slobodne Dalmacije).

Snimke je nadzorna kamera zabilježila 10., 12. i 13. rujna, a jedna je evidentirana i 25. listopada. Riječ je o šumskoj cesti, kaže nam Majnarić, kojom se inače normalno kreću šumari, lovci, planinari… I oni, naravno, susreću ilegalne migrante.

Delničanin, koji zbog prirode posla većinu svog vremena provodi u šumi, odlučio je fotografije pustiti u javnost (“prijatelj koji mi je dao snimke nadzorne kamere ne želi se izlagati, jer se boji problema na poslu”), želeći odaslati apel vlastima da hitno nešto poduzmu u svrhu bolje zaštite domicilnog stanovništva. Strah se, kaže, već proteklu godinu, godinu i pol trajno uvukao među živalj goranskih sela, a u lokalnim medijima objavljuju se izjave nadležnih kako je trenutačno stanje sasvim u redu.

Svakodnevni prizori

– Snimke sam dobio tek ovih dana, ali dokazuju kronologiju događaja. Na snimkama je vidljiv kontinuiran hod. To se redovito događa… I to je jako, jako daleko od granice s BiH. Policija ne može odraditi posao koji joj je povjeren. Policajci bi trebali biti postavljeni na granici, a ne da love ilegalne migrante po Gorskom kotaru, jer dok dođu ovdje na tom putu naprave jako puno štete. Nažalost, u Gorskom kotaru su ovakvi prizori svakodnevica – kazuje Majnarić.

Koliko su ilegalni migranti duboko ušli u hrvatski teritorij, bez nadzora, opisuje udaljenošću Mrkoplja od Bihaća od oko 150 km (“od same je granice, neka to bude Ličko Petrovo Selo, oko 120-130 km”).

– Šumski radnici redovito susreću migrante, ali to je toliko uzelo maha da je nemoguće sve prijaviti. Uz to je velik problem što u šumi, na mnogim lokacijama, nema signala za mobitel. I dok se dođe do signala kako bi se uopće moglo telefonirati, oni već zamaknu. Problem je i objasniti policiji točnu lokaciju u šumi. Ja, koji sam tu domaći, donekle poznajem putove, ali netko tko je došao na intervenciju iz druge policijske postaje ima, što je razumljivo, problema sa snalaženjem – kaže Majnarić, potvrđujući kako na spomenutoj šumskoj cesti zna patrolirati i policija.

– Ne mogu reći da je nema, ali policajaca je premalo i ne mogu to odraditi. Policija intervenira na nekih pet, šest lokacija, ali ima još hrpa drugih na koje se ne stigne otići. Jednostavno ih je nemoguće pokriti – primjećuje delnički planinar, koji na svom Facebook profilu redovito objavljuje informacije o kretanju ilegalnih migranata tim krajem Hrvatske. Reći će kako zapravo vodi pravu borbu i kako se silom prilika prihvatio tog posla, jer su planine njegova svakodnevica. No, otkako je područje Gorskog kotara postalo dio migrantske rute, redovito osjeća i ugrozu.

– Te grupe ljudi pljačkaju planinare, slučajne prolaznike… I svi su naoružani, hladnim ili vatrenim oružjem. Provaljuju u vikendice, a kako u ovom kraju ima lovaca, u njima pronađu puške, pa i njih, između ostalog, uzmu sa sobom. Poznajem planinare koje su opljačkali. Stavljali su im noževe pod vrat… I sad ti budi faca i usprotivi im se, reci im da im ne daš svoju jaknu i mobitel. Što uzimaju?! Mobitel, odjeću i novac. Hranu samo ako su gladni. Neki jedu sve, neki ne jedu svinjetinu, pa hranu traže više ili manje – govori Majnarić, priznajući kako zbog svega što se događa izbjegava planinarenje u svom kraju.

Napad na Mrkopalj

– Nemojte me krivo shvatiti, narod se zaglupljuje tom koronom. Sat vremena Dnevnika, sat vremena korone. A ovo prolazi ispod radara… Uvjeren sam da su mjerodavni upućeni u ovo što se događa, ali nema reakcije. U više sam navrata pozivao ministra Davora Božinovića da, ako je hrabar, dođe k nama i sam prespava u jednoj od vikendica, ali bez zaštitara. Ja ću mu reći gdje, bilo da je riječ o Mrkoplju ili ostalim dijelovima Gorskog kotara. Dok je predsjednica bila gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, molili smo je da pošalje vojsku, zvali smo i gospodina Andreja Plenkovića. Nikad se nisu odazvali niti su došli vidjeti što se tu događa – reziginirano će Majnarić. Ljudi su, apostrofira, izgubili povjerenje u policiju.

– Jer što?! Ilegalni migranti naprave nekome štetu, razvale nekretninu, a policija dođe i napravi zapisnik. I to je sve. I kad se to onda učestalo događa, kad se u objekte provaljuje, pet, šest, sedam ili deset puta, ljudima bude pun klinac svega. Ne zovu više nikoga, nego se požale nekom od svojih bližnjih i sve ostane na tome.

Eto, prije desetak dana dogodio se, nazvao bih ga organiziranim, napad na Mrkopalj. Provaljeno je u isto vrijeme na nekoliko lokacija. Meta te noćne akcije, krađe, bili su automobili, kojima su se ilegalni migranti htjeli prebaciti do granice i nastaviti put dalje. Jednom čovjeku uspjeli su ukrasti Golf… Policija je bila na terenu, napravio se očevid i zaključilo da se ne može pouzdano reći da su auto ukrali migranti, iako vjerojatno jesu – kaže Majnarić, upozoravajući na još jednu važnu činjenicu.

– Migranti dobro znaju da im ovdje nitko neće ništa napraviti. Znači najveća kazna za bilo koje zlodjelo koje naprave na području RH može biti… Što?! Povratak na granicu s BiH. Tamo inače prespavaju, pojedu nešto, eventualno se operu i za dan ili dva opet kreću dalje. I onda nam preostaje opet te iste ljude hvatati po Hrvatskoj. To nema smisla…. To je Sizifov posao. Treba zaštititi granicu – smatra delnički planinar.

I sam je doživio bliske susrete s ilegalnim migrantima po šumama Gorskog kotara, zbog čega je, s ostalim ljubiteljima prirode, bio prisiljen promijeniti način kretanja.

– Dok hodamo po šumi, ako nas je manji broj, uvijek to radimo u tišini. Ali najprije to nije dobro radi divljih životinja. Primjerice, ako vas na vrijeme čuju medvjed ili vuk, oni će se skloniti. Tako bi se pravilno trebalo kretati po šumi. No, sad smo tihi, jer se migranti kreću u velikim grupama od po 20, 30 ili 50 ljudi.

Ogromna mačeta

Mali milijun puta sam susreo životinje u šumi i nikada nisam imao problema, ali s ovima je bolje ne imati posla. Dosta je da me opljačkaju, uzmu mi mobitel i već su mi napravili štetu. Uvijek ih gledamo izbjeći i ne sukobiti se s njima. Nismo naoružani, a ako se i budemo branili i dođe policija i napravi uviđaj, na kraju će oni biti zaštićeni. Kazna svakako stiže onoga koji se brani i pruža otpor – objašnjava Majnarić. Poznato mu je da je bilo svakakvih situacija, pričali su mu ljudi. Fizičkih naguravanja i slično.

– Kad su lani migranti napali Begovo Razdolje, lokalni dečki su nakon pljačke jedne kuće krenuli za njima. U jednom trenutku, kad je jedan od naših momaka dohvatio prvog, najbližeg migranta, ovaj je izvukao ogromnu mačetu. Dečki su, naravno, odustali…

Pitam se koja je poanta svega ovoga… Ljudi bez imena i prezimena rade po Hrvatskoj što žele. Prijete, uništavaju i nikome ništa. Vidi se da je politika vlasti takva da se sve gura pod tepih, a većina ljudi se boji za posao, pa radije šute. Pa gospodin Josip Brozović, načelnik općine Mrkopalj, nema dugo izjavio je kako nije u pitanju tako strašan problem, jer treba naučiti živjeti, kako s koronom, tako i s migrantima. Kad sam to čuo, poludio sam. Kako netko može izvaliti takvu glupost?! Ovo nije normalno stanje niti to smije postati. Da moramo živjeti u strahu u svojim domovima i u svojoj državi – u nevjerici će Majnarić, piše Slobodna Dalmacija.