Olujno grmljavinsko nevrijeme s kišom i tučom prohujalo je danas, od 11 do 12 sati, Neretvanskom dolinom.
Nakratko je obilna tuča sve zabijelila, o čemu svjedoči i nekoliko prizora iz Vida i Metkovića…
1 of 5
… i kratki video snimljen ispred crkve sv. Nikole…
– U prosincu 2020. je palo 343,4 lit/m2 kiše, što je vrlo kišovito, ali je u studenome bilo sušnih 35 lit/m2 kiše. Kada gledamo oba mjeseca, onda je to prosječna količina oborina, rekao nam je Dragan Tolić, motritelj na DHMZ-ovoj matereološkoj postaji u Metkoviću.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježena su 23 nova slučaja zaraze koronavirusom (16 utvrđeno brzim antigenskim testom), obrađena su 153 uzorka.
Radi se o 11 osoba iz Dubrovnika, pet iz Župe dubrovačke, četiri iz Konavala, dvije iz Ploča i jednoj iz Metkovića.
Izliječeno je 19 osoba: sedam iz Dubrovnika, tri iz Orebića, po dvije iz Blata i Korčule, po jedna iz Konavala, Kule Norinske, Ploča i Vele Luke te jedna osoba koja nema prebivalište na području naše županije.
U OB Dubrovnik hospitalizirana je 31 osoba pozitivna na koronavirus. Osam pacijenata zahtijeva intenzivnu skrb, sedam pacijenta je na invanzivnoj ventilaciji, a jedan na neinvazivnoj ventilaciji.
U samoizolaciji je 549 osoba, a u posljednja 24 sata zabilježeno je deset kršenja mjere samoizolacije (devet na graničnim prijelazima).
Stožer CZ DNŽ i dalje apelira na građane da se drže svih propisanih mjera od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Stožera civilne zaštite RH.
Jedna je obitelj s petrinjskog područja mogla današnji dan provesti u toploj kamp-kućici. Još više njih moglo se ugrijati toplim dekama, odmoriti glavu na novim jastucima, nekoliko narednih dana ne razmišljati gdje će nabaviti hranu.
Ali to se neće dogoditi i to zahvaljujući revnih hrvatskim carinicima s čak tri granična prijelaza uz Bosnu i Hercegovinu. Sva su trojica, naime, uspješno spriječila petoricu prijatelja iz Ljubuškog u namjeri da sve to dopreme do ljudi koji su prije pet dana ostali bez svega.
Sve je započelo još prije nekoliko dana, kad su pronašli svog zemljaka koji je htio donirati kamp-kućicu nekoj obitelji s potresom pogođenog područja. Krenulo se ubrzano s organizacijom, trebalo je sve što prije riješiti da kućica stigne onima kojima je najpotrebnija, piše Dnevnik.hr.
Sve dogovorili, ali…
Vrlo brzo su postali svjesni problema – vlasnik je negdje zametnuo papire. Stoga su odlučili sve dobro provjeriti da im se ne bi dogodilo da na granici poljube rampu. “Bili smo na graničnom prijelazu Nova Sela prije dva dana, sve smo objasnili i dogovorili. Rekli su nam da donesemo samo broj šasije, da provjere s Interpolom je li možda ukradena. Ako nije, pustit će nas”, priča nam jedan od njih.
Krenuli su na put u subotu oko 10:30 s dva vozila. Na prvom je bila kamp-kućica, a u kombiju stvari koje su kupili za postradale u potresu. Ubrzo su stigli na granični prijelaz Nova Sela, a tamo – šok. Najprije je zapelo na bosanskohercegovačkoj strani, jer im je njihov carinih htio naplatiti prekršaj. Jedva su ga nekako uvjerili da se radi o humanoj gesti, da oni od svega toga nemaju ništa osim troška i silne želje da pomognu ljudima u nevolji.
No, pravi problemi započeli su na hrvatskoj strani. “Carinik nam je rekao da nas ne može pustiti i da je sad kasno da zove šefa. Nismo shvatili zbog čega ne može, kad smo sve unaprijed provjerili i dogovorili. Pa ne vozimo mi kućicu sebi na more”, ljuti su bili humanitarci koji su naumili kućicu pokloniti nekome s petrinjskog područja. Kontaktirali su već s ljudima kojima kućica treba, no odluku su mislili donijeti kad stignu tamo, kad se uvjere da će doći u prave ruke.
Carinik tvrd orah
Kad su shvatili da proći neće, uputili su se na drugi prijelaz. Ali glas o njihovom dolasku prestigao ih je pa je carinik na prijelazu Orahovje već dobio uputu od kolege iz GP Nova Sela. I ostao ustrajan da ih ne može pustiti.
Nisu odustali. U gluho doba noći krenuli su na prijelaz Vinjani Donji. A tamo ista stvar. Carinik tvrd orah. “Jeste vi humanitarna organizacija? Gdje su vam papiri? Kome to vozite, gdje su potvrde…”, nizao je pitanja oko pola 2 ujutro. Badava su mu objašnjavali da su se sami organizirali, da su uzeli dva, tri dana slobodno ne bi li bar malo pomogli ljudima u nevolji kakva ih u životu nije zadesila.
Pokušali smo i mi provjeriti u čemu je točno problem. Carinici na graničnom prijelazu nisu dizali slušalicu, ali jesu policajci. “Što se nas tiče, oni mogu slobodno proći. Dobili smo uputu od Stožera civilne zaštite da sva humanitarna pomoć za Petrinju i Glinu može proći uz naputak da se najprije moraju javiti u Zagreb na Velesajam. Hoće li oni tako napraviti ili će otići ravno u Petrinju, na njima je”, rekao nam je granični policajac na tom prijelazu.
Konačna odluka, međutim, nije bila na njemu. Okupilo se još njegovih kolega, pokušali su uvjeriti carinika da postoji formular koji treba popuniti i da ih propusti. On, međutim, nije popuštao.
“Ljudi tamo spavaju na kiši, a vi tražite papire!”, ljutili su se humanitarci, ali nisu ga uspjeli smekšati. Oko tri sata iza ponoći odlučili su ipak krenuti kući. Doduše privremeno, pokušat će još jednom ujutro, kad se promijeni carinik. “Iako smo sad u strci s vremenom pokušat ćemo opet ujutro prijeći. Ako opet ne popuste morat ćemo odustati. Žao nam je ljudi”, bila je zadnja njihova poruka gotovo u pola 4. Možda se netko iz državnog vrha probudi do njihovog novog pokušaja i uspije objasniti revnim birokratima kako stoje stvari s prioritetima u ovom trenutku u Hrvatskoj, piše Dnevnik.hr.
U ovom vremenu ograničenog sudjelovanja na svetim misama zbog novih epidemioloških mjera sutra, 3. siječnja, će se prenositi uživo nedjeljna sveta misa u 11 sati iz crkve sv. Ilije preko Facebook stranice Župa sv. Ilije proroka Metković.
Na dubrovačkom mostu preko Rijeke Dubrovačke popucali su tzv. prigušivači vibracija koji drže zatege. Zadaća prigušivača jest smanjiti rezonanciju odnosno njihanje građevine.
Prigušivače su zamijetili vozači i putem društvenih mreža upitali za objašnjenje.
– Jeli tko vidio ovo ili je ovo normalno u ova vremena? – upitali su se članovi Facebook grupe Radarska kontrola Dubrovnik i okolica.
Slike popucalih čeličnih šipki s navojima koje drže sajle mosta ‘Dr. Franjo Tuđman’ preko Rijeke dubrovačke, kako doznaje Dubrovački vjesnik od neimenovanog, ali upućenog izvora, nisu ništa novo niti neuobičajeno.
Naime, čelične šipke su prekrute i zbog velike sile koja se tu javlja dolazi do njihovog pucanja. No to nije konstruktivni problem niti predstavlja opasnost za odvijanje prometa mostom, uvjeravaju nas.
– Most se uredno prati i pregledava barem dva puta godišnje, a ophodarska služba je stalno na oprezu. Baš u prošloj godini obavljen je glavni pregled mosta. Problem s ‘obujmicama sajli’ nije novijeg datuma, on se redovito prati i rješava no protekla korona godina rješenje je otežala i prolongirala budući da se potrebni dijelovi izrađuju u Njemačkoj – riječ je stručnjaka.
Navodno su ovdje posrijedi inox ojačivači promjera 2,5 centimetara koji su puknuli još u rujnu, a služe za poprečno ojačavanje sajli radi otpornosti uslijed udara bočnog vjetra, najčešće bure.
Policijska uprava dubrovačko-neretvanska ove godine bilježi povećanje broja kaznenih djela iz oblasti obiteljskog nasilja za više od 40%. U odnosu na prethodnu godinu bilježe i porast prekršaja za otprilike 60%.
Iako je porast značajan u odnosu na 2019. godinu, iz Policije ističu kako se u najvećem broju slučajeva radi o blažim oblicima nasilja, kao što su verbalno nasilje, svađa, vika, dok se vrlo rijetko radi o teškim oblicima nasilja koji za posljedicu imaju teško tjelesno ozljeđivanje.
– Brojnim edukativnim kampanjama koje su bile usmjerene na ovu problematiku, porasla je svijest o potrebi prijavljivanja kaznenih djela i prekršaja iz oblasti nasilja u obitelji, tako da je tzv. siva brojka sve manja – kazali su iz PU dubrovačko – neretvanske.
Naglašavaju kako slučajeve obiteljskog nasilja treba prijavljivati, a ne držati unutar četiri zida. Nasilje se može prijaviti i online, putem aplikacije Red Button.
Sigurna kuća trebala bi biti na neki način rješenje za žene i djecu koji su pretrpjeli obiteljsko nasilje kako bi se zaštitili od nasilnika. Šest županija nema sigurnu kuću, a među njima je i Dubrovačko – neretvanska županija. No iz županije tvrde kako postoji privremeno sklonište, piše Dubrovniknet.
– Na području Dubrovačko-neretvanske županije postoji Sigurna kuća, trenutno kao privremeno rješenje do rješenja trajnog smještaja koje je u tijeku. Privremena Sigurna kuća djeluje u zasebnoj organizacijskoj jedinici, ima Rješenje Ministarstva o ispunjavanju uvjeta za pružanje usluga smještaja za žrtve nasilja u obitelji i na raspolaganju je za moguće potrebe.
Sigurna kuća će biti kada dobijemo novac iz Europskog socijalnog fonda?
Na natječaj “težak” 70 milijuna kuna objavljen u ožujku, a koji se sufinancira 85 posto iz sredstava Europskog socijalnog fonda mogle su se javiti one županije koje nemaju sigurnu kuću. Iz naše županije kažu kako su se javili na natječaj te kako su krajem studenog obaviješteni da je projekt zadovoljio administrativnu provjeru.
– Slijedom inicijative Vlade RH za dugoročno rješenje u svim županijama, Dubrovačko-neretvanska županija, u suradnji s partnerom, te uz pomoć RRA Dunea, prijavila je projekt na ograničeni poziv „Osiguravanje sustava podrške za žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji“ raspisan od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Krajem studenog bili smo obaviješteni da je naš projektni prijedlog zadovoljio sve uvjete za registraciju i administrativnu provjeru, te je time ušao u sljedeću fazu postupka dodjele – ocjenjivanje kvalitete projektnog prijedloga. U županijskom Prijedlogu Proračuna za 2021. godinu predviđena su sredstva za provedbu navedenog projekta – pojašnjavaju.
Zanimalo nas je koliko je osoba rješenjem Centra za socijalnu skrb Dubrovnik tijekom protekle godine bilo smješteno u privremeni smještaj u Dubrovniku, a s obzirom na to da smo dobili provjerene informacije kako žene koje su tražile pomoć nisu smještene u taj privremeni smještaj. Odgovor Centra je diplomatski i nepotpun, ipak sam za sebe dovoljno govori, piše Dubrovniknet.
-Centar za socijalnu skrb Dubrovnik je u 2020. godini smjestio dvije odrasle osobe i četvero maloljetne djece u sigurnu kuću, na tajnoj lokaciji – stoji u odgovoru Centra.
Dakle, može se zaključiti kako nikoga nisu smjestili u privremeni smještaj nego su te osobe smještene u sigurnu kuću u nekoj drugoj županiji.
Iz Županije na isto pitanje odgovaraju kako su tijekom 2020. u Centar za socijalnu skrb Dubrovnik pristigla dva zahtjeva za smještaj u sklonište za žrtve obiteljskog nasilja, Centar u Metkoviću je imao jedan zahtjev, dok centri u Korčuli i Pločama nisu imali zahtjeva. Kažu kako su sva tri zahtjeva riješena.
Ako ne postoji Sigurna kuća i podrška zajednice, žene neće niti ima hrabrosti prijaviti nasilje. Žrtvama nasilja trebamo omogućiti sigurno mjesto na kojem će dobiti, ne samo smještaj, već i stručnu podršku i pomoć.
Sabor je 18. prosinca 2020. godine donio Zakon o eksplozivnim tvarima, čime je zabranjeno korištenje pirotehničkih sredstava kategorija F2 i F3.
Od danas je taj akt na snazi, na što su sa zadovoljstvom podsjetili Prijatelji životinja.
Iz udruge mole građane koji posjeduju petarde i redenike da ih predaju MUP-u ili vrate u trgovine gdje su ih kupili s obzirom na to da je 2. siječnja 2021. stupila na snagu zakonska zabrana prodaje i uporabe petardi i redenika kategorija F2 i F3.
Ujedno zahvaljuju svima, iako malobrojnima, koji su se odazvali apelu policije i mnogih drugih koji su pozivali da se ne ispucava pirotehnika, između mnogih opravdanih razloga i zbog stradalih u potresu te ljudi prestrašenih podrhtavanjem.
Prijatelji životinja ističu da je ovaj dan značajan za Hrvatsku, za sve njezine građane, kao i za sve životinje.
Vjeruju da je ovo samo prvi značajan korak da se Zakon o eksplozivnim tvarima u potpunosti ispravi u smjeru potpunog ograničenja uporabe pirotehnike koja je opasna kada se nađe u rukama građana, što pokazuju i nove brojne ozljede djece, odraslih i životinja.
Neretvanski lađari okupljeni u svoju krovnu Udrugu lađara Neretve pokrenuli su humanitarnu akciju za pomoć stradalima u potresu na području Banovine. U akciji su sudjelovale neretvanske lađarske udruge a prikupljali su uglavnom voće i povrće koji su namijenjeni javnim kuhinjama.
Prikupljeno je 25 paleta pomoći koja će se distribuirati potrebitima u suradnji sa Udrugama lađara i lađarica Sisak koji se nalaze na terenu.
Pomoć će danas biti dopremljena na odredište, a prijevoz je osigurala tvrtka Neretva promet iz Opuzena.
– Mi smo su uključili kao Udruga i svi naši članovi su su pomogli koliko su mogli sa svojim proizvodima, a podjelu smo prepustili našim lađarima i lađaricama iz Siska koji nabolje znaju potrebe na terenu, rekao je predsjednik UL Neretve Luka Oršulić.
Nakon tri dana u Petrinju je stigao novi tim iz JVP-a Metković koji će nastaviti raditi na sanaciji šteta na građevinama i sigurnosti građana.
Stipu Volarevića, Marija Popovića i Igora Kurana jutros su zamijenili Jozo Stojić, Teo Vuica i Niko Bulum.
1 of 8
Ukupno je na području pogođenom potresom angažirano 507 vatrogasaca s 114 vozila i 21 dizalica na sanaciji krovova na građevinskim objektima: 147 vatrogasaca s 36 vozila i 8 civilnih dizalica u Glini, 194 vatrogasaca s 60 vozila i 10 civilnih dizalica u Petrinji i 166 vatrogasaca s 18 vozila i 3 civilnih dizalica u Sisku, stoji u jučerašnjem priopćenju Stožera civilne zaštite.
Hrvatska danas tuguje za sedam žrtava razornog potresa na Baniji. Potres jačine 6,4 po Richteru njihove kuće nisu izdržale. Srušile su se do temelja. Životi Laure Cvijić, Franje i Maria Tomića, Dušana Bulata, Mile Jurkovića, Darka Kozića i Stanka Zeca su ugašeni, piše Jutarnji list.
Banija je iznova proživjela devedesete. Neprijatelj je ovoga puta bio beskrajno jači. Priroda. Potres koji je izmicao tlo pod nogama i doslovno otvarao zemlju, u čije se napukline urušile kuće, bio je neumoljiv.
Za njih sedmero i koban.
A ništa toga dana nije dalo naslutiti što se sprema. Sanirale su se štete od potresa dan ranije i vjerovalo se da je najgore prošlo. Na sreću, bez žrtava, a to je bilo najvažnije.
Svi su opet pošli za svojim poslom, pokušali dočekati Silvestrovo s malo veselja. Pandemija je donijela već dosta tuge. Radost je bila već sjesti s obitelji u novogodišnjoj noći, počastiti se. Kolači su se već hladili u frižideru, modlice za drugu turu, da ne daj Bože ne usfali, bile su pri ruci.
Blagdanske pripreme
Nakićeni borovi koji su popadali kad se dan ranije zatresla zemlja vraćeni su u kut sobe. Ukrasi nadomješteni novima. Bor je pomaknut malo lijevo, ako je baš tu napukla kuća, da se sakrije. Da ih u silvestarskoj noći ništa, barem na pogled, ne podsjeća na strah koji su proživjeli kad se zatresla zemlja.
Građani su obavljali novogodišnju kupnju. Valjalo je ispraviti štetu zaboravljenog poklona za pod bor.
Tri su dana do novogodišnje noći.
Otac i sin, Franjo i Mario Tomić, uobičajeno su provodili vrijeme, čekajući suprugu i majku Radmilu da se vrati s posla. Franjo je za štednjakom, priprema ručak kako bi svi zajedno za stol kad dođe. Gulaš se taman polako kuha, da meso bude mekše, kako svi vole. Ima on volje i vremena maziti svoje otkad je u lipnju otišao u mirovinu.
Obitelj je u Majske Poljane, selo pokraj Gline, pobjegla od rata u Slavoniji. Čuje Franjo iz “sobe za šivanje” ritmički zvuk šivaće mašine. Sin Mario u svom svetištu izrađuje kožne tapecirunge za automobile. Bila je to njegova ljubav. 12.18 je. Ugodan, zimski dan blagdanskoga tjedna.
U 12.19 sati svijet se zauvijek promijenio. Zemlja se zatresla tolikom silinom da nisu stigli niti reagirati. Trokatnica se srušila kao kula od karata. Propala je u zemlju. Doslovno. Otac i sin, Franjo i Mario, ostali su ispod ruševina. Život im se ugasio u trenutku.
– Nije zato što su moji, pitajte bilo koga, bili su obojica sjajni, uvijek od pomoći. Mirnog karaktera – kroz suce nam oca i brata opisuje Marina Tomić Šantek.
Vjeruje da točno ta rečenica najbolje opisuje njezine najdraže, bez kojih je ostala u stotinki sekunde. Bez obojice odjednom. Tuga je to prevelika. Za nju nema riječi.
Njezin drugi brat, Dario, sjedi uz nju bez riječi. Suze govore umjesto njega.
Popravljao automobil
Još je troje mještana Majske Poljane izgubilo život u potresu. Dušan Bulat, Mile Jurković i Darko Kozić. Svi su oni, kao i Tomići, doselili ovdje u poraću. U selu bez vode iz slavine, blatnjave neasfaltirane ceste, visokih šikara – oni su pronašli dom. Onog rođenog više nisu imali. Bili su sretni, samo nek’ su zajedno. Izrodili djecu tu, odgojili ih za svijet.
Mladi Darko Kozić (20) u Majske Poljane došao je s obitelji tek nedavno. Bio je veliki radnik i jako dobra osoba. Neiskvaren dečko, a život ga nije mazio. Nakon završene srednje škole zaposlio se u pilani u Glini, i prošle godine je uspio dobiti kredit kojim su kupili kuću u Majskim Poljanama. Kupio je i automobil, što mu je bila velika želja. Želio je jednoga dana imati svoje imanje i traktor.
– Uvijek je volio raditi i popravljati nešto oko auta i motora – rekao je o svojemu prijatelju iz srednje škole Hrvoje Savić.
I Stanko Zec radio je baš ono što je volio. Iako na sredini sedmog desetljeća, nije kanio odustati od mjesta crkvenog orguljaša. Orgulje su bile i zadnje što je za života vidio.
– Bili smo u crkvi kako bismo pokupili vrednije stvari na oltarima, za koje smo se bojali zbog potresa od dan ranije. Stanko je otišao prekriti orgulje da se ne bi zaprašile. U nekom je trenutku, kasnije sam saznao da je to bilo u 12.19, uslijedio stravičan udar. Vidio sam ogroman luster kako pada s crkvenog svoda. Sve je prekrila prašina, cigle, žbuka…
Preživio sam. Stanko, na ogromnu žalost svih nas, nije – ispričao je Božidar Škofač iz Žažine u općini Lekenik, prijatelj i susjed nesretnoga Stanka. Zajedno su bili i u crkvenom zboru, Božidar ga je vodio, Stanko je svirao orgulje. Iza Stanka Zeca neutješni su ostali supruga i tri sina. Bio je, kažu, dobar čovjek.
Majka Laure Cvijić ne može nego vrištati. Bol je prevelika. Njezini su očajni krici lomili tužan petrinjski utorak. Najgori dan u povijesti siromašnog grada na Baniji.
Mlada žena, trgovkinja, pokušala se oteti iz ruku namjernika koji su je držali da ne priđe tijelu svoje djevojčice.
Jedna od onih koji su bili uz nesretnu majku je i zagrebačka građevinarka Dijana Uljarević. Netom je prije oslobođena iz dvorišta zgrade koja se kompletno oko nje srušila.
Laurina majka kroz krike je ponavljala: “S kim ću sada plesati… s kim ću sada plesati”.
Njezina djevojčica izrastala je u djevojku čija je strast bio ples. Za svoj rođendan, 22. prosinca, s prijateljima se baš naplesala. Napunila je 13.
Znala je što želi
Tjedan dana kasnije više je nije bilo. Teško je majci to prihvatiti, žaluju i prijatelji. Voljeli su veselu Lauru.
– Bila je jako dobra, izgledala je malo starija za svoje godine, bila je pametna i znala što želi, baviti se plesom – govore prijateljice o Lauri.
Laura je najmlađa žrtva strašnog potresa. Kad su je izvukli ispod ruševina, željeli su vjerovati da je njezino mlado srce možda izdržalo ogromnu kušnju. Dugo su joj pokušavali vratiti bilo. Imala je Laura puno snage i neiscrpnu želju za životom. Spominju svi što je još mogla, a nikad neće. Pa ih stegne neki grč za srce, piše Jutarnji list.
